Čast nam je i zadovoljstvo izvijestiti književnu i širu javnost da je Upravni odbor Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne odlučio da se akademiku Veselku Koromanu dodijeli Nagrada Antun Branko Šimić za životno djelo. 

Akademik Veselko Koroman, inače prvi predsjednik DHK HB i prvi glavni urednik našega časopisa Osvit, svojim životom i radom, od prve objavljene knjige pjesama Grad prema sjeveru (Mostar, 1957.) do danas, duboko je obilježio i zadužio hrvatsku i bosanskohercegovačku književnost i kulturu te Upravni odbor DHK HB smatra da zaslužuje ovu časnu Nagradu. 

Nagrada će akademiku Koromanu biti uručena na 61. Šimićevim susretima, na svečanoj akademiji u čast Antunu Branku i Stanislavu Šimiću u Peć Mlinima (Grude) 26. travnja 2024., kada će biti uručena i Godišnja nagrada DHK HB A. B. Šimić za 2023. godinu.

Veselko Koroman (Radišići, Ljubuški, 7. travnja 1934.) pjesnik je, pripovjedač, romanopisac, esejist, književni kritičar, putopisac, književni povjesničar i antologičar. Nakon završene pučke škole u Ljubuškom, Srednje ekonomske i Više pedagoške u Mostaru, na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomirao književnost i filozofiju. Radio je kao gimnazijski profesor i lektor, uređivao časopise Život i Osvit. Redoviti je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zbog političkih razloga (zbog teksta „U cara Trajana kozje uši”) 1972. oduzeto mu je uredničko, a dano korektorsko mjesto u nakladnom poduzeću Svjetlost. Nakon pada komunističkog sustava u Svjetlosti obavlja uredničke poslove. Po izlasku iz opkoljenoga Sarajeva radi kao savjetnik za kulturu i znanost u Predsjedništvu Hrvatske 

Zajednice i Hrvatske Republike Herceg Bosne, zatim u Županiji zapadnohercegovačkoj. 
Najprije je član bivšega Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, zatim Hrvatskoga centra PEN-a, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Društva hrvatskih književnika. Dobitnik je Poletove nagrade za prozu, Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za poeziju, Goranova vijenca za ukupni književni rad, Povelje sa Zlatnim grbom općine Ljubuški za životno djelo, te nagradā Dubravko Horvatić, Maslinov vijenac, Dobrojutro more, Didak za životno djelo i Bosanski stećak. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. za Nobelovu nagradu.
Pjesme su mu uvrštene u osamdeset antologija, kao i u čitanke, velik broj pjesama preveden mu je na petnaestak europskih jezika. Bavi se istraživanjem hrvatske književne baštine u BiH (antologije Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 1995.; Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas, 1996.; Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 2007.).
Jedan je od potpisnika (S. Bašić, V. Koroman, V. Lukić, M. Marjanović, N. Martić, V. Pavlović i M. Pešorda) teksta „Kad ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu” 1971., poznatoga kao „Pismo sedmorice“ i „Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku“. 

Čast nam je i zadovoljstvo izvijestiti književnu i širu javnost da je Upravni odbor Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne odlučio da se akademiku Veselku Koromanu dodijeli Nagrada Antun Branko Šimić za životno djelo. 

Akademik Veselko Koroman, inače prvi predsjednik DHK HB i prvi glavni urednik našega časopisa Osvit, svojim životom i radom, od prve objavljene knjige pjesama Grad prema sjeveru (Mostar, 1957.) do danas, duboko je obilježio i zadužio hrvatsku i bosanskohercegovačku književnost i kulturu te Upravni odbor DHK HB smatra da zaslužuje ovu časnu Nagradu. 

Nagrada će akademiku Koromanu biti uručena na 61. Šimićevim susretima, na svečanoj akademiji u čast Antunu Branku i Stanislavu Šimiću u Peć Mlinima (Grude) 26. travnja 2024., kada će biti uručena i Godišnja nagrada DHK HB A. B. Šimić za 2023. godinu.

Veselko Koroman (Radišići, Ljubuški, 7. travnja 1934.) pjesnik je, pripovjedač, romanopisac, esejist, književni kritičar, putopisac, književni povjesničar i antologičar. Nakon završene pučke škole u Ljubuškom, Srednje ekonomske i Više pedagoške u Mostaru, na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomirao književnost i filozofiju. Radio je kao gimnazijski profesor i lektor, uređivao časopise Život i Osvit. Redoviti je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zbog političkih razloga (zbog teksta „U cara Trajana kozje uši”) 1972. oduzeto mu je uredničko, a dano korektorsko mjesto u nakladnom poduzeću Svjetlost. Nakon pada komunističkog sustava u Svjetlosti obavlja uredničke poslove. Po izlasku iz opkoljenoga Sarajeva radi kao savjetnik za kulturu i znanost u Predsjedništvu Hrvatske 

Zajednice i Hrvatske Republike Herceg Bosne, zatim u Županiji zapadnohercegovačkoj. 
Najprije je član bivšega Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, zatim Hrvatskoga centra PEN-a, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Društva hrvatskih književnika. Dobitnik je Poletove nagrade za prozu, Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za poeziju, Goranova vijenca za ukupni književni rad, Povelje sa Zlatnim grbom općine Ljubuški za životno djelo, te nagradā Dubravko Horvatić, Maslinov vijenac, Dobrojutro more, Didak za životno djelo i Bosanski stećak. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. za Nobelovu nagradu.
Pjesme su mu uvrštene u osamdeset antologija, kao i u čitanke, velik broj pjesama preveden mu je na petnaestak europskih jezika. Bavi se istraživanjem hrvatske književne baštine u BiH (antologije Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 1995.; Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas, 1996.; Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 2007.).
Jedan je od potpisnika (S. Bašić, V. Koroman, V. Lukić, M. Marjanović, N. Martić, V. Pavlović i M. Pešorda) teksta „Kad ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu” 1971., poznatoga kao „Pismo sedmorice“ i „Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku“.