Putovanje kroz vrijeme uzburkalo je ljudsku maštu otkako je fizičar Albert Einstein teorijom relativnosti pokazao da vrijeme nije baš onako kako se do tada zamišljalo i otvorio put teorijama o mogućnostima putovanja kroz vrijeme.

Svi nastavljamo putovati kroz vrijeme, ali samo u jednom smjeru – u budućnost. Putovanje u prošlost je ili veoma teško ili nemoguće, kažu današnji fizičari. Međutim, internetom kruži dosta manje-više uvjerljivih dokaza o putovanju kroz vrijeme u prošlost. Jedan od takvih “dokaza” je i film iz 1938. godine, koji prikazuje mladu ženu koja drži nešto na uhu dok priča, kao da koristi mobitel.

Kako prenosi portal iflscience.com, snimak je napravljen te godine u Njujorku. Iako je ideja o mobilnim telefonima već postojala u to vrijeme, uređaji kakve danas poznajemo bili su u to vrijeme još uvijek domen znanstvene fantastike. Dakle, prema nekim korisnicima mreža na kojima kruži snimak, ovo “dokazuje” da je žena otputovala u 1938. godinu iz budućnosti.

Skeptici, naravno, tvrde da to nije točno, ne zato što bi to bilo nemoguće, ali ukazuju na nelogičnosti u snimku. Prije svega, koga bi žena trebala nazvati? Sigurno ne nekoga iz 1938. godine, jer ona to ne bi mogla, jer tada nigdje nije bilo baznih stanica koje su mogle prenositi signal s mobilnog telefona u mrežu. Da li je telefonirala nekome u budućnosti? Čak i ako kažemo da je vremenski transport telefonskog signala moguć, opet se pojavljuje problem baznih stanica. Čak i kada bi bez njih bilo moguće poslati signal u budućnost, drugi ističu, zašto bi putnica kroz vrijeme koristila mobilni telefon kada bi u uhu mogla imati samo malu slušalicu. Veličina mobilnih uređaja se promijenila iz “cigli” u “čepiće za uši”. Sa skoro nevidljivom slušalicom, sigurno bi privukla mnogo manje pažnje.

Ako to nije razgovor na mobilni, što žena radi? Ideje se kreću od grebanja nekom vrstom uređaja do nanošenja parfema na područje iza ušiju.

Korisnik: Ovo je moja prabaka
Vjerojatnije zvuči priča koju je napisao britanski The Mirror. Ovaj list prenosi izjavu korisnika YouTubea koji tvrdi da je mlada žena koju vidimo na snimku njegova prabaka Gertrude Jones.

Navodi se da je Gertruda sudjelovala u testiranju bežičnih voki-tokija koje proizvodi američka kompanija Dupont. „Imala je 17 godina. Pitao sam je za ovaj video i ona ga se dobro sjeća. Kaže da je Dupont imao odjel za telefonske komunikacije u tvornici”, napisao je korisnik. Voki-tokiji su izmišljeni 1937. godine, odnosno godinu dana prije snimanja, a za to vrijeme se razvijalo još nekoliko uređaja, pa se ovaj komentar čini sasvim vjerojatnim, piše portal iflscience.com.

Još je vjerojatnije da je žena u ruci imala neki mali predmet, poput slušnog aparata, ili neki drugi predmet koji je držala u ruci dok je češala lice ili skidala zalutalu kosu.

Putovanje kroz vrijeme uzburkalo je ljudsku maštu otkako je fizičar Albert Einstein teorijom relativnosti pokazao da vrijeme nije baš onako kako se do tada zamišljalo i otvorio put teorijama o mogućnostima putovanja kroz vrijeme.

Svi nastavljamo putovati kroz vrijeme, ali samo u jednom smjeru – u budućnost. Putovanje u prošlost je ili veoma teško ili nemoguće, kažu današnji fizičari. Međutim, internetom kruži dosta manje-više uvjerljivih dokaza o putovanju kroz vrijeme u prošlost. Jedan od takvih “dokaza” je i film iz 1938. godine, koji prikazuje mladu ženu koja drži nešto na uhu dok priča, kao da koristi mobitel.

Kako prenosi portal iflscience.com, snimak je napravljen te godine u Njujorku. Iako je ideja o mobilnim telefonima već postojala u to vrijeme, uređaji kakve danas poznajemo bili su u to vrijeme još uvijek domen znanstvene fantastike. Dakle, prema nekim korisnicima mreža na kojima kruži snimak, ovo “dokazuje” da je žena otputovala u 1938. godinu iz budućnosti.

Skeptici, naravno, tvrde da to nije točno, ne zato što bi to bilo nemoguće, ali ukazuju na nelogičnosti u snimku. Prije svega, koga bi žena trebala nazvati? Sigurno ne nekoga iz 1938. godine, jer ona to ne bi mogla, jer tada nigdje nije bilo baznih stanica koje su mogle prenositi signal s mobilnog telefona u mrežu. Da li je telefonirala nekome u budućnosti? Čak i ako kažemo da je vremenski transport telefonskog signala moguć, opet se pojavljuje problem baznih stanica. Čak i kada bi bez njih bilo moguće poslati signal u budućnost, drugi ističu, zašto bi putnica kroz vrijeme koristila mobilni telefon kada bi u uhu mogla imati samo malu slušalicu. Veličina mobilnih uređaja se promijenila iz “cigli” u “čepiće za uši”. Sa skoro nevidljivom slušalicom, sigurno bi privukla mnogo manje pažnje.

Ako to nije razgovor na mobilni, što žena radi? Ideje se kreću od grebanja nekom vrstom uređaja do nanošenja parfema na područje iza ušiju.

Korisnik: Ovo je moja prabaka
Vjerojatnije zvuči priča koju je napisao britanski The Mirror. Ovaj list prenosi izjavu korisnika YouTubea koji tvrdi da je mlada žena koju vidimo na snimku njegova prabaka Gertrude Jones.

Navodi se da je Gertruda sudjelovala u testiranju bežičnih voki-tokija koje proizvodi američka kompanija Dupont. „Imala je 17 godina. Pitao sam je za ovaj video i ona ga se dobro sjeća. Kaže da je Dupont imao odjel za telefonske komunikacije u tvornici”, napisao je korisnik. Voki-tokiji su izmišljeni 1937. godine, odnosno godinu dana prije snimanja, a za to vrijeme se razvijalo još nekoliko uređaja, pa se ovaj komentar čini sasvim vjerojatnim, piše portal iflscience.com.

Još je vjerojatnije da je žena u ruci imala neki mali predmet, poput slušnog aparata, ili neki drugi predmet koji je držala u ruci dok je češala lice ili skidala zalutalu kosu.