Najveća opasnost umjetne inteligencije se smatra proizvodnja lažnih vijesti ili namjerno pristranih vijesti koje iskrivljavaju istinitost. Ali lažne vijesti ne stvara umjetna inteligencija, nego i dalje ona prirodna: ljudska
“Dobar dan!”. Taj svakodnevni pozdrav je ključni razlog zašto umjetna inteligencija i umjetno generirane vijesti neće nikada zamijeniti novinare i novinarstvo koje se ne sastoji tek od pukog prenošenja osnovne, prepisane informacije. Razvoj umjetne inteligencije napreduje, već se eksperimentira s modelima koji bi sami pisali vijesti i brzo ih objavljivali, pa traju rasprave hoće li to značiti smrt novinarstva i medija kakve poznajemo. Neće. Ali svako će zahtijevati novu prilagodbu, regulaciju, a i građane će natjerati na kritičnije razmišljanje o informacijama koje su im plasirane.
“Dobar dan” sve mijenja
Zašto jedan obični “Dobar dan!” za početak predstavlja neprobojni štit novinarstva i razlikuje stvarne priče od sintetičkih? Zato što on u sebi sažima sav onaj kontakt među ljudima koji umjetna inteligencija nikada neće moći ostvariti pri informiranju javnosti. A iz njega proizlazi i obrada informacija i kvaliteta vijesti.
Umjetna inteligencija ne postavlja pitanja, a postavljanje dobrih pitanja ljudima relevantnim za temu je ključ novinarstva. Umjetna inteligencija neće moći nazvati političara za koju postoji sumnja da je izvlačio novac i pitati ga zašto je platio neke račune. Neće moći na terenu, među ruševinama razgovarati s čovjekom koji je sve izgubio nakon potresa. Neće moći postavljati u intervjuu potpitanja. Neće moći staviti u kontekst izjave političara i onoga što piše u dokumentima, a još teže procjenjivati govori li netko istinu ili ne. Neće moći primijeniti tumačenje zakona, a kamoli razumjeti birokratska opravdanja i neusklađenosti pravila i propisa koji se često prelamaju na građanima. Neće nikada moći sama doći do podataka ili ispovijesti koje nisu već objavljene na internetu, razumjeti žrtve nasilja, netolerancije i nepravde. Neće moći nazvati drugu stranu, odnosno kod osobe na koju se te informacije odnose, provjeriti njihovu točnost ili tražiti obrazloženja.
Novinarstvo neće i ne može nestati
Novinarstvo neće nestati s novim razvojem tehnologije, ali će se promijeniti, kao što se mijenjaju i mediji i čitatelji s tehnološkim napretkom. Ali bit je uvijek ista: pravovremena i točna informacija.
U pozitivnom smislu, razvoj novih alata koje možemo nazvati i umjetnom inteligencijom uvelike će i olakšati posao medijima, a čitateljima dati brže i preglednije informacije. Neke medijske kuće već razvijaju sustave koji prate vijesti iz cijelog svijeta i objave ljudi na društvenim mrežama kako bi imali prvi informaciju o nesrećama, prosvjedima, katastrofama ili imali videa, slike i komentare onih koji se nalaze na nedostupnim ratnim područjima. Tehnologija pomaže i u stvaranju razumljivih vizualizacija od velikog skupa podataka, pretraživanje i povezivanje informacija će također biti brže. I nema sumnje da će osnovne vijesti koje se već nalaze u stranim medijima, umjetna inteligencija moći brže prevesti, povezati, pa čak i napisati, tj. puno bolja riječ je: prepisati.
Ali i to će morati biti pod ljudskom kontrolom. Jer dosadašnji pokušaji da umjetna inteligencija napravi članke, primjerice sa zdravstvenim ili financijskim savjetima, su rezultirali nizom pogrešaka. Iako su na navedene teme objavljene stotine članka na internetu, kada je sve trebalo procesuirati u jedan tekst, nije mogla razlučiti točne od netočnih fragmenata informacija, starije od novijih istraživanja niti kritički razmišljati. I zato je rezultirala pogreškama. A najgore je što se mediju može dogoditi je širenje netočnih informacija. Staro pravilo je da čak i ako u priči imaš devet od deset provjerenih i točnih činjenica, ako je jedna netočna, u očima čitatelja će pasti vjerodostojnost cijelog teksta. A samim tim i vjerodostojnost medija. Dakle, čak i ako se algoritmi poprave i umjetna inteligencija usavrši, nužno je da postoji i ljudska kontrola i provjera vjerodostojnosti.
Novinari su sami reagirali i shvatili nužnost samoregulacije, pa je pod kraj prošle godine potpisana tzv. Pariška povelja. Na njoj je radilo 16 uglednih novinarskih organizacija i niz stručnjaka, te je sastavljeno 10 načela za korištenje umjetne inteligencije u novinarstvu. Među ostalim, propisuje se da će se u primjeni umjetne inteligencije primjenjivati etička načela novinarstva, uređivačke odluke o objavama i procjenama tekstova će donositi profesionalni novinari, mediji će jasno razlučiti vijesti koje su napisali ljudi od onih koji su sintetičke, štitit će pravo na privatnost, intelektualno vlasništvo, ograničit će se korištenje umjetno stvorenih videa i fotografija naspram onih pravih iz stvarnog svijeta…
Potrebno vrijeme za privikavanje
Najveća opasnost umjetne inteligencije se smatra proizvodnja lažnih vijesti ili namjerno pristranih vijesti koje iskrivljavaju istinitost i plasiraju se radi političkih probitaka, izazivanja straha ili drugih interesa. Ali namjerne lažne vijesti ne stvara umjetna inteligencija, nego prirodna, ljudska. A razni tehnološki alati samo pomažu da se one bolje oblikuje i jednostavnije prošire u javnost. Posljednji primjeri i u Hrvatskoj pokazuju da za lažne vijesti ne treba nikakav napredni sustav. Lažne informacije o migrantima, mračnim planovima Europe, trovanjima ili druge teorije zavjere se najčešće šire porukama od mobitela do mobitela ili dijeljenjem na društvenim mrežama. Radi se o tekstovima ili fotografijama kojima se daje drugačiji kontekst. Ali koliko god umjetna inteligencija olakšala stvoriti lažna videa, ona na isti način i razotkriva fake news.
Danas postoje alati kroz koje se može brzo i jednostavno provjeriti svaki video ili fotografija, dane izjave i njihov kontekst, a upravo će uloga klasičnih medija biti neprocjenjiva u suzbijanju lažnih vijesti. Kako se bude dizala čitalačka kultura i medijska pismenost, te osviještenost o lažnim vijestima, tako će i vjerodostojni i provjereni mediji privući čitatelje. Većina mainstream medija prepoznate lažne vijesti uopće ne objavljuje, no kako bi se podigla kultura prepoznavanja lažnih vijesti, ne bi bilo čudno da uskoro postoje rubrike u kojima će se na jednom mjestu nalaziti videa, fotografije i tekstovi manipulacije.
Potrebno je vremena da se svi zajedno priviknemo, a pogotovo stariji sugrađani, da sve što vidimo na internetu ne mora biti i istinito. I da postane sasvim uobičajeno da svi imamo na mobitelima i računalima instalirane aplikacije koje provjeravaju videa i vijesti prije nego bez razmišljanja budu proslijeđene svima koje poznajemo.
Zato umjesto neprijatelja, nečeg novog i opasnog, umjetnu inteligenciju treba zato shvatiti kako još jednog moćnog prijatelja. Prijatelja koji najviše podsjeća na Sheldona iz popularne serije jer je prepun informacija koje ne znamo, ali je uglavnom lišen socijalne inteligencije, emocije, društvenog uređenja i osnovnog razumijevanja ljudskih odnosa. Ali koji je itekako koristan ako mu se postavi okvir djelovanja poput spomenute samoregulacije u novinarstvu, ali i europskih pravila koje bi uskoro trebala biti usvojena na razini Europske unije.
*Tekst je napisan u sklopu projekta “Što nam radi umjetna inteligencija?” Sindikata novinara Hrvatske. Projekt podupire Europski parlament.
