Pisma koja je zaplijenila britanska Kraljevska mornarica zbog čega nisu nikad bila uručena posadi francuskog vojnog broda tijekom Sedmogodišnjeg rata, pronađena su sasvim slučajno i otvorena su prvi put, 250 godina otkako su bila napisana.

Pisma su članovima posade francuskoga ratnog broda od 1757.-1758., slali njihovi voljeni, ali nikada nisu stigla do njih.

Sedmogodišnji rat bila je bitka uglavnom između Britanije i Francuske oko kontrole nad Sjevernom Amerikom i Indijom. Završio je Pariškim ugovorom, koji je Ujedinjenom Kraljevstvu donio znatne dobitke.

Profesor Morieux, akademik sa Sveučilišta u Cambridgeu, pronašao je zbirku od 104 pisma u Nacionalnom arhivu u Kewu i rekao da je “bolno koliko su pisma bila blizu” svojih primatelja na brodu Galatee.

Francuska poštanska uprava odvezla ih je u više luka u Francuskoj kako bi pokušali isporučiti, ali nisu uspjeli.

Galatee su zarobili Britanci na putu od Bordeauxa do Quebeca 1758. godine.

Nakon što su saznale da je brod u britanskim rukama, francuske vlasti proslijedile su pisma u Englesku, gdje su predana mornarici i završila u skladištu.

Univerzalna ljudska iskustva

Profesor Morieux je rekao da je samo tražio da pogleda kutiju u arhivi “iz znatiželje” prije nego što ih je otkrio.

“Shvatio sam da sam prva osoba koja je pročitala ove vrlo osobne poruke otkako su napisane”, rekao je.

Među pismima je i ono Marie Dubosc koja je pisala svojem suprugu, prvom poručniku broda Louisu Chambrelanu.

Napisala je: “Mogla bih provesti noć pišući ti… Ja sam tvoja zauvijek vjerna žena.(…) Laku noć, dragi moj prijatelju. Ponoć je. Mislim da je vrijeme da se odmorim.”

Istraživači kažu da nije znala gdje joj je suprug niti da su Britanci zarobili njegov brod. Nije primio njezino pismo i više se nisu vidjeli, a Dubosc je sljedeće godine umrla u sjevernoj Francuskoj. Chambrelan se vratio u Francusku i ponovno se oženio 1761.

“Ova pisma govore o univerzalnim ljudskim iskustvima, nisu jedinstvena za Francusku niti za 18. stoljeće”, rekao je profesor Morieux.

“Ona (pisma) otkrivaju kako se svi nosimo s velikim životnim izazovima”. “Kada smo razdvojeni od voljenih zbog događaja koji su izvan naše kontrole, poput pandemije ili ratova, moramo smisliti kako ostati u kontaktu, kako se smiriti, brinuti se za ljude i održati strast živom.

“Danas imamo Zoom i WhatsApp. U 18. stoljeću ljudi su imali samo pisma, ali ono o čemu su pisali čini se vrlo poznatim”, rekao je.

Pisma koja je zaplijenila britanska Kraljevska mornarica zbog čega nisu nikad bila uručena posadi francuskog vojnog broda tijekom Sedmogodišnjeg rata, pronađena su sasvim slučajno i otvorena su prvi put, 250 godina otkako su bila napisana.

Pisma su članovima posade francuskoga ratnog broda od 1757.-1758., slali njihovi voljeni, ali nikada nisu stigla do njih.

Sedmogodišnji rat bila je bitka uglavnom između Britanije i Francuske oko kontrole nad Sjevernom Amerikom i Indijom. Završio je Pariškim ugovorom, koji je Ujedinjenom Kraljevstvu donio znatne dobitke.

Profesor Morieux, akademik sa Sveučilišta u Cambridgeu, pronašao je zbirku od 104 pisma u Nacionalnom arhivu u Kewu i rekao da je “bolno koliko su pisma bila blizu” svojih primatelja na brodu Galatee.

Francuska poštanska uprava odvezla ih je u više luka u Francuskoj kako bi pokušali isporučiti, ali nisu uspjeli.

Galatee su zarobili Britanci na putu od Bordeauxa do Quebeca 1758. godine.

Nakon što su saznale da je brod u britanskim rukama, francuske vlasti proslijedile su pisma u Englesku, gdje su predana mornarici i završila u skladištu.

Univerzalna ljudska iskustva

Profesor Morieux je rekao da je samo tražio da pogleda kutiju u arhivi “iz znatiželje” prije nego što ih je otkrio.

“Shvatio sam da sam prva osoba koja je pročitala ove vrlo osobne poruke otkako su napisane”, rekao je.

Među pismima je i ono Marie Dubosc koja je pisala svojem suprugu, prvom poručniku broda Louisu Chambrelanu.

Napisala je: “Mogla bih provesti noć pišući ti… Ja sam tvoja zauvijek vjerna žena.(…) Laku noć, dragi moj prijatelju. Ponoć je. Mislim da je vrijeme da se odmorim.”

Istraživači kažu da nije znala gdje joj je suprug niti da su Britanci zarobili njegov brod. Nije primio njezino pismo i više se nisu vidjeli, a Dubosc je sljedeće godine umrla u sjevernoj Francuskoj. Chambrelan se vratio u Francusku i ponovno se oženio 1761.

“Ova pisma govore o univerzalnim ljudskim iskustvima, nisu jedinstvena za Francusku niti za 18. stoljeće”, rekao je profesor Morieux.

“Ona (pisma) otkrivaju kako se svi nosimo s velikim životnim izazovima”. “Kada smo razdvojeni od voljenih zbog događaja koji su izvan naše kontrole, poput pandemije ili ratova, moramo smisliti kako ostati u kontaktu, kako se smiriti, brinuti se za ljude i održati strast živom.

“Danas imamo Zoom i WhatsApp. U 18. stoljeću ljudi su imali samo pisma, ali ono o čemu su pisali čini se vrlo poznatim”, rekao je.