S povećom svotom novca u Tursku se zaputio Almir Sarajlić, bivši pripadnik bošnjačke Armije BiH, koji je nedavno nepravomoćno osuđen za masakr nad zarobljenim Hrvatima u Križančevu Selu. 

Kako doznaje Večernjak, Sarajlić je u petak stigao u Zračnu luku Sarajevo, otkuda je planirao očito skloniti se u Tursku nakon što se suočio s presudom koja je i prva takva s višegodišnjom zatvorskom kaznom za niz ratnih zločina počinjenih u središnjoj Bosni. Nakon što je protiv njega izrečena nepravomoćna presuda, kako se doznaje iz sigurnosnih izvora, Sarajlić je pokušao utjecati na promjenu iskaza zaštićenih svjedoka koji su konačno rasvijetlili mračne tajne vojne operacije Armije BiH, čiji je modus operandi bio kako ne smije biti živih svjedoka.

Pri tome je imao logistiku dijela bošnjačkih ratnih udruga koje su sustavno radile pritisak tijekom postupka prema svjedocima koji su odlučili posvjedočiti o Krvavom Badnjaku, kako su Hrvati središnje Bosne nazvali operaciju čiji je cilj bio njihovo uništenje. Zanimljivo je kako je ovaj slučaj otkrio i da u sustavu postoje krtice koje otkrivaju informacije za optužene ili osumnjičene za ratne zločine. Pa ipak, u posljednji je trenutak svim službama javljeno da postoji opasnost od bijega, nakon čega su bivšeg pripadnika Armije BiH uhitili pripadnici Granične policije u Zračnoj luci Sarajevo. Kod sebe je imao putne isprave te veliki iznos novca. Nakon što je priveden u Tužiteljstvo BiH, Sarajlić se pravdao kako je teško bolestan te da ide na liječenje u Tursku, što nije mogao ničim potkrijepiti. Zbog toga mu je određeno zadržavanje u pritvoru od deset mjeseci u kojem vremenu bi se mogao okončati drugostupanjski postupak protiv njega, ali i ostalih optuženih za smaknuće najmanje 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane koji su se prethodno predali te dviju žena koje su također ubijene u pokušaju slamanja Hrvata u okolici Viteza. Moguće je da se Sarajlićeva obrana žali na određivanje pritvora kako bi se eventualno sa slobode branio u drugostupanjskom postupku. Nije Sarajlić prvi koji se pokušao skriti u Tursku od kaznenog progona zbog ratnih zločina. 

Prije njega to je uspjelo nekadašnjem zapovjedniku 7. muslimanske brigade Sakibu Mahmuljinu koji je pobjegao iz države unatoč tome što je on bio pravomoćno osuđen za zločine koje su počinili pripadnici te postrojbe koju su činili islamistički borci iz svijeta, nerijetko povezani s terorizmom. Unatoč tome što je iz BiH zatraženo njegovo izručenje, vlasti u Ankari nisu uopće odgovorili tome upitu. Inače, zločin u Križančevu Selu kod Viteza jedan je od najtežih u hrvatsko-bošnjačkome ratu, a dogodio se 22. prosinca 1993., samo dan nakon što je humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” napustio središnju Bosnu, koja je mjesecima bila pod opsadom bošnjačkih snaga. U napadu Armije BiH na sela Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza ubijena su 64 Hrvata, od čega dvije starije žene.

Prvostupanjskom odlukom Suda BiH pripadnik 325. brdske brigade Armije BiH Almir Sarajlić proglašen je krivim za strijeljanje najmanje 12 pripadnika HVO-a. Tužiteljstvo je za ovaj zločin i zataškavanje teretilo i zapovjednika 325. brdske brigade Armije BiH Ibrahima Purića, zatim Ibrahima Tarahiju, koji je bio zapovjednik III. bataljuna iste brigade, Nijaza Sivru, koji je tada bio pomoćnik zapovjednika za sigurnost brigade, kao i Rušita Nurkovića, koji je obnašao dužnost zamjenika zapovjednika za moral, informativno-propagandnu djelatnost (IPD) i vjerska pitanja 325. brigade Armije BiH. No, oni su prošli bez osude. Koordinacija udruga Domovinskog rata HVO-a te Hrvatska udruga logoraša u zasebnom reagiranju sramotnom i ponižavajućom označili su presudu Suda BiH, piše Večernji list.

“Tijekom suđenja utvrđeno je kako su se Tarahija i Sivro nalazili na mjestu napada bošnjačkih vojnika na hrvatska sela Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu te da su naložili da 12 zarobljenih pripadnika HVO-a odvedu… Zabrinjavajuće je da sutkinja nije primijetila kako Tarahija i Sivro poslije uopće nisu postavljali pitanja o ljudima koji su kasnije ubijeni, a naložili su da ih se pošalje u pritvor. Frapantno je da sutkinja, koja se očito rukovodila nakanom osloboditi po zapovjednoj odgovornosti pripadnike bošnjačke vojske, nije prihvatila kao vjerodostojan dokument Armije BiH u kojemu se navodi da je “po zapovijedi Sivre strijeljano 12 ustaša”, naveli su iz koordinacije udruga.

S povećom svotom novca u Tursku se zaputio Almir Sarajlić, bivši pripadnik bošnjačke Armije BiH, koji je nedavno nepravomoćno osuđen za masakr nad zarobljenim Hrvatima u Križančevu Selu. 

Kako doznaje Večernjak, Sarajlić je u petak stigao u Zračnu luku Sarajevo, otkuda je planirao očito skloniti se u Tursku nakon što se suočio s presudom koja je i prva takva s višegodišnjom zatvorskom kaznom za niz ratnih zločina počinjenih u središnjoj Bosni. Nakon što je protiv njega izrečena nepravomoćna presuda, kako se doznaje iz sigurnosnih izvora, Sarajlić je pokušao utjecati na promjenu iskaza zaštićenih svjedoka koji su konačno rasvijetlili mračne tajne vojne operacije Armije BiH, čiji je modus operandi bio kako ne smije biti živih svjedoka.

Pri tome je imao logistiku dijela bošnjačkih ratnih udruga koje su sustavno radile pritisak tijekom postupka prema svjedocima koji su odlučili posvjedočiti o Krvavom Badnjaku, kako su Hrvati središnje Bosne nazvali operaciju čiji je cilj bio njihovo uništenje. Zanimljivo je kako je ovaj slučaj otkrio i da u sustavu postoje krtice koje otkrivaju informacije za optužene ili osumnjičene za ratne zločine. Pa ipak, u posljednji je trenutak svim službama javljeno da postoji opasnost od bijega, nakon čega su bivšeg pripadnika Armije BiH uhitili pripadnici Granične policije u Zračnoj luci Sarajevo. Kod sebe je imao putne isprave te veliki iznos novca. Nakon što je priveden u Tužiteljstvo BiH, Sarajlić se pravdao kako je teško bolestan te da ide na liječenje u Tursku, što nije mogao ničim potkrijepiti. Zbog toga mu je određeno zadržavanje u pritvoru od deset mjeseci u kojem vremenu bi se mogao okončati drugostupanjski postupak protiv njega, ali i ostalih optuženih za smaknuće najmanje 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane koji su se prethodno predali te dviju žena koje su također ubijene u pokušaju slamanja Hrvata u okolici Viteza. Moguće je da se Sarajlićeva obrana žali na određivanje pritvora kako bi se eventualno sa slobode branio u drugostupanjskom postupku. Nije Sarajlić prvi koji se pokušao skriti u Tursku od kaznenog progona zbog ratnih zločina. 

Prije njega to je uspjelo nekadašnjem zapovjedniku 7. muslimanske brigade Sakibu Mahmuljinu koji je pobjegao iz države unatoč tome što je on bio pravomoćno osuđen za zločine koje su počinili pripadnici te postrojbe koju su činili islamistički borci iz svijeta, nerijetko povezani s terorizmom. Unatoč tome što je iz BiH zatraženo njegovo izručenje, vlasti u Ankari nisu uopće odgovorili tome upitu. Inače, zločin u Križančevu Selu kod Viteza jedan je od najtežih u hrvatsko-bošnjačkome ratu, a dogodio se 22. prosinca 1993., samo dan nakon što je humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” napustio središnju Bosnu, koja je mjesecima bila pod opsadom bošnjačkih snaga. U napadu Armije BiH na sela Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza ubijena su 64 Hrvata, od čega dvije starije žene.

Prvostupanjskom odlukom Suda BiH pripadnik 325. brdske brigade Armije BiH Almir Sarajlić proglašen je krivim za strijeljanje najmanje 12 pripadnika HVO-a. Tužiteljstvo je za ovaj zločin i zataškavanje teretilo i zapovjednika 325. brdske brigade Armije BiH Ibrahima Purića, zatim Ibrahima Tarahiju, koji je bio zapovjednik III. bataljuna iste brigade, Nijaza Sivru, koji je tada bio pomoćnik zapovjednika za sigurnost brigade, kao i Rušita Nurkovića, koji je obnašao dužnost zamjenika zapovjednika za moral, informativno-propagandnu djelatnost (IPD) i vjerska pitanja 325. brigade Armije BiH. No, oni su prošli bez osude. Koordinacija udruga Domovinskog rata HVO-a te Hrvatska udruga logoraša u zasebnom reagiranju sramotnom i ponižavajućom označili su presudu Suda BiH, piše Večernji list.

“Tijekom suđenja utvrđeno je kako su se Tarahija i Sivro nalazili na mjestu napada bošnjačkih vojnika na hrvatska sela Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu te da su naložili da 12 zarobljenih pripadnika HVO-a odvedu… Zabrinjavajuće je da sutkinja nije primijetila kako Tarahija i Sivro poslije uopće nisu postavljali pitanja o ljudima koji su kasnije ubijeni, a naložili su da ih se pošalje u pritvor. Frapantno je da sutkinja, koja se očito rukovodila nakanom osloboditi po zapovjednoj odgovornosti pripadnike bošnjačke vojske, nije prihvatila kao vjerodostojan dokument Armije BiH u kojemu se navodi da je “po zapovijedi Sivre strijeljano 12 ustaša”, naveli su iz koordinacije udruga.