Trudnoća je za mnoge radost, ali ne i za Pauline Philippe. Ona je jedna od brojnih žena i djevojaka diljem svijeta koje odgajaju djecu čiji su očevi mirovnjaci i osoblje iz UN-a. Od 2010. do veljače ove godine, UN je zabilježio 463 zahtjeva za utvrđivanje očinstva protiv svog osoblja, od kojih je 55 potvrđeno. U 298 slučajeva radnja ostaje “na čekanju”. To su samo oni koji su se javili.

Te majke pokušavaju odgajati djecu u nekim od najtežih uvjeta na svijetu i često se suočavaju s društvenom stigmom. UN-u je jasno tko je kriv za ono što naziva “seksualnim iskorištavanjem i zlostavljanjem”.

U lipnju ove godine, grupa od ukupno 60 mirotvoraca iz Tanzanije bila je primorana napustiti Centralnu Afričku Republiku zbog sve većih optužbi za seksualno napastovanje lokalnih žena. Među žrtvama su bile i dvije maloljetne djevojčice.

Od 2015., do sada, UN je dobio toliko puno pritužbi za seksualno napastovanje i silovanje, da je odnose koje su njegovi djelatnici imali sa ženama u misijama, morao podijeliti u nekoliko kategorija – kako bi dobio jasniju sliku o tom uznemirujućem problemu.

Do koje je mjere problem raširen u prilog govori i činjenica da je još 2003., tadašnji glavni tajnik UN-a, Kofi Annan, bio svojim zaposlenicima primoran poslati posebno priopćenje u kojem ih je zamolio da ne stupaju u seksualne odnose sa ženama na terenu, gdje su poslani pomoći u sklopu humanitarnih misija.

Annanov nasljednik, trenutni tajnik UN-a – Antonio Guterres, obećao je “uvesti reda”, a 2017. godine je objavio veliku strategiju fokusiranu na rješavanje ovog problema.

“Napravljen je mali, ali nedovoljan pomak. Ovaj problem, nažalost, nije specifičan samo za Haiti”, upozorila je aktivistica za prava žrtava koju je imenovao sam Guterres, Jane Connors.

“Svakako ne mogu sama organizirati novac, ali ne želim da mi itko govori kako to učiniti. Nije postojala besprijekorna struktura. Ako nemate predvidljiv protok, osjećat ćete se vrlo uzrujano”, kazala je Connors.

Nekolicina samohranih majki na Haitiju progovorila je za CNN. Pojasnile su zašto nakon toliko godina traže pravdu. Philippe i šest drugih majki kažu da je potpora bila slaba i uvjetovana. Njihovi zahtjevi za pravdom, alimentacija za djecu od očeva na koju bi mogli imati pravo prema haićanskom zakonu, pa čak i odšteta kao žrtve, nisu urodili gotovo ničim.

Otac djece je zamolio Philippe da umjesto njega kupuje namirnice na lokalnoj tržnici. Na kraju ju je, kaže, zamolio da dođe kod njega kući.
Danas se Philippe bori da definira njihov odnos koji je trajao nekoliko godina. “Ne bih mogla reći da se volimo”, rekla je. Ali godinu dana nakon što je otišao, Philippe je odlučila da bi UN trebao znati što se dogodilo.

Philippe je odvela svoju djecu u sjedište UN-ove misije. Kaže da su je službenici fotografirali i ispitali te kasnije zatražili da podvrgne djecu DNK testu. 2015. godine, kaže, dobila je poziv od predstavnika UN-a koji joj je rekao da su rezultati testa pozitivni. U 2018. godini, mali iznosi novca za njezinu djecu počeli su pristizati od organizacije.

Tijekom proteklih šest godina, Philippe je primala male isplate koje je odobrio UN, a svaka je dolazila, kako kaže, u nepredvidivo vrijeme, ali su iznosi bili dovoljni da pokriju školarine za godinu, koje iznose oko 500 dolara po djetetu. Ona, kao i još neke žene, kažu da za ovu školsku godinu, koja je već počela, nisu dobili ništa.

“Bilo je potpunog odsustva predstavnika haićanskog pravosudnog sustava, nema haićanskih novinara, nema zastupnika za prava djece. Sakrili su nas u neku rupu, da tako kažem, kako bi izaslanik glavnog tajnika mogao čuti naše pritužbe i plač zbog onoga što prolazimo”, opisala je patnju Philippe koja je razgovarala i s Jane Connors, zastupnicom za prava žrtava u New Yorku.

“Tretiraju nas kao da nismo ljudi”, rekla je jedna od žena. Glavna motivacija im je sa sebe skinuti društvenu stigmu koju već desetljećima nose kao samohrane majke. Voljele bi dobiti i kompenzaciju koju im garantira čak i haićanski zakon.

Jokencie Jean Baptiste, majka iz grada Les Cayes na jugu Haitija, počela je plakati dok je opisivala kako se bori da prehrani svog sina za kojeg kaže da mu je otac senegalski mirovnjak. “Zamislite da uzmete novac da platite školu, a zatim se vratite kući i vidite svoje dijete gladno. Što biste trebali učiniti?” upitala je prije nego što je dodala: “Tretiraju nas kao prostitutke. Kao da bismo trebale biti siromašne.”

“Zamislite da vas je netko silovao i onda predstavnik poslodavca te osobe dođe razgovarati s vama i kaže nešto poput: ‘Oh, znaš, kotači pravde se sporo okreću, ali želiš li šivaći stroj?’” rekla je bivša djelatnica UN-a Paula Donovan, koja sada vodi nadzornu skupinu koja se zalaže za promjenu načina na koji UN postupa s optužbama za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje.

Mirovnjaci odgovorni samo prema zakonima svojih zemalja
Na Haitiju, gdje su zaraćene bande protjerale tisuće iz njihovih domova u Port-au-Princeu, uzrokujući skok cijena hrane i energije diljem zemlje, žene su opisale očajničku borbu za preživljavanje i brigu za svoju djecu. Neke su bile prisiljene pobjeći iz zemlje. U međuvremenu su se seksualni skandali u koje je umiješano osoblje UN-a nastavili.

Od svog osnivanja prije sedam godina, fond je izvijestio da je potrošio ukupno 249.738 dolara na Haitiju, za dvogodišnji program koji je započeo 2021. Da je taj novac bio ravnomjerno podijeljen između 30 obitelji za koje zaklada kaže da je imala koristi, svaka bi osoba dobila više od 8000 dolara. No više je žena pokazalo CNN-u račune koji upućuju na to da su primile manje od četvrtine tog iznosa.

“Prema politici UN-a, nema izravne isplate žrtvama”, rekla je programska službenica fonda Yasna Uberoi. Sienna Merope-Synge, odvjetnica sa sjedištem u New Yorku koja je radila na nekoliko bezuspješnih pokušaja Haićanki da dobiju alimentaciju za djecu od osoblja UN-a, rekla je za CNN da se pomoć usmjerena tim ženama “ne bi trebala smatrati zamjenom za zakonska prava”.

“Razlog zbog kojeg UN ne želi nešto nazvati kompenzacijom ili se time baviti iz okvira temeljenog na pravima je taj što UN ne želi ništa što izgleda ili miriše kao da bi moglo biti zakonski odgovorno”, rekla je za CNN.

Prema pravilima UN-a, samo su pojedinačni počinitelji odgovorni za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje – ne UN. No pravila UN-a također kažu da su mirovnjaci u većini slučajeva odgovorni samo prema zakonima svojih zemalja, što znači da ih lokalne vlasti ne mogu istraživati ​​i tužbe za alimentaciju se čine gotovo nezamislivom transnacionalnom borbom.

Među žrtvama i djeca
U lipnju ove godine 60 tanzanijskih mirovnjaka poslano je kući iz Srednjoafričke Republike zbog optužbi za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje u koje su uključene četiri žrtve, među kojima je i dvoje djece.

Imaju pravo i na odštetu iz fonda kojeg je za tu namjenu osnovao tajnik Guterres, a koja prema godišnjem izvješću iz 2022., na računu ima više od 4,8 milijuna dolara. Nude im prekvalifikacije, stipendije i materijal za pokretanje vlastitog biznisa, no to nije dosta. Upozoravaju na to i aktivisti.

“Zašto je UN oformio ured za žrtve seksualnih prijestupa? Upravo to je šteta koju radi. UN je doveo oca moga djeteta ovdje, ja nisam sama otišla u Afriku da ga upoznam”, istaknula je Philippe. Smatra da je sada trenutak da se nešto konačno promijeni, prenosi Dnevnik.hr.

“Ponekad se jednostavno moram suočiti s UN-om. Da vide da ne mogu više, dosta mi je”, zaključila je uzrujana majka.

Trudnoća je za mnoge radost, ali ne i za Pauline Philippe. Ona je jedna od brojnih žena i djevojaka diljem svijeta koje odgajaju djecu čiji su očevi mirovnjaci i osoblje iz UN-a. Od 2010. do veljače ove godine, UN je zabilježio 463 zahtjeva za utvrđivanje očinstva protiv svog osoblja, od kojih je 55 potvrđeno. U 298 slučajeva radnja ostaje “na čekanju”. To su samo oni koji su se javili.

Te majke pokušavaju odgajati djecu u nekim od najtežih uvjeta na svijetu i često se suočavaju s društvenom stigmom. UN-u je jasno tko je kriv za ono što naziva “seksualnim iskorištavanjem i zlostavljanjem”.

U lipnju ove godine, grupa od ukupno 60 mirotvoraca iz Tanzanije bila je primorana napustiti Centralnu Afričku Republiku zbog sve većih optužbi za seksualno napastovanje lokalnih žena. Među žrtvama su bile i dvije maloljetne djevojčice.

Od 2015., do sada, UN je dobio toliko puno pritužbi za seksualno napastovanje i silovanje, da je odnose koje su njegovi djelatnici imali sa ženama u misijama, morao podijeliti u nekoliko kategorija – kako bi dobio jasniju sliku o tom uznemirujućem problemu.

Do koje je mjere problem raširen u prilog govori i činjenica da je još 2003., tadašnji glavni tajnik UN-a, Kofi Annan, bio svojim zaposlenicima primoran poslati posebno priopćenje u kojem ih je zamolio da ne stupaju u seksualne odnose sa ženama na terenu, gdje su poslani pomoći u sklopu humanitarnih misija.

Annanov nasljednik, trenutni tajnik UN-a – Antonio Guterres, obećao je “uvesti reda”, a 2017. godine je objavio veliku strategiju fokusiranu na rješavanje ovog problema.

“Napravljen je mali, ali nedovoljan pomak. Ovaj problem, nažalost, nije specifičan samo za Haiti”, upozorila je aktivistica za prava žrtava koju je imenovao sam Guterres, Jane Connors.

“Svakako ne mogu sama organizirati novac, ali ne želim da mi itko govori kako to učiniti. Nije postojala besprijekorna struktura. Ako nemate predvidljiv protok, osjećat ćete se vrlo uzrujano”, kazala je Connors.

Nekolicina samohranih majki na Haitiju progovorila je za CNN. Pojasnile su zašto nakon toliko godina traže pravdu. Philippe i šest drugih majki kažu da je potpora bila slaba i uvjetovana. Njihovi zahtjevi za pravdom, alimentacija za djecu od očeva na koju bi mogli imati pravo prema haićanskom zakonu, pa čak i odšteta kao žrtve, nisu urodili gotovo ničim.

Otac djece je zamolio Philippe da umjesto njega kupuje namirnice na lokalnoj tržnici. Na kraju ju je, kaže, zamolio da dođe kod njega kući.
Danas se Philippe bori da definira njihov odnos koji je trajao nekoliko godina. “Ne bih mogla reći da se volimo”, rekla je. Ali godinu dana nakon što je otišao, Philippe je odlučila da bi UN trebao znati što se dogodilo.

Philippe je odvela svoju djecu u sjedište UN-ove misije. Kaže da su je službenici fotografirali i ispitali te kasnije zatražili da podvrgne djecu DNK testu. 2015. godine, kaže, dobila je poziv od predstavnika UN-a koji joj je rekao da su rezultati testa pozitivni. U 2018. godini, mali iznosi novca za njezinu djecu počeli su pristizati od organizacije.

Tijekom proteklih šest godina, Philippe je primala male isplate koje je odobrio UN, a svaka je dolazila, kako kaže, u nepredvidivo vrijeme, ali su iznosi bili dovoljni da pokriju školarine za godinu, koje iznose oko 500 dolara po djetetu. Ona, kao i još neke žene, kažu da za ovu školsku godinu, koja je već počela, nisu dobili ništa.

“Bilo je potpunog odsustva predstavnika haićanskog pravosudnog sustava, nema haićanskih novinara, nema zastupnika za prava djece. Sakrili su nas u neku rupu, da tako kažem, kako bi izaslanik glavnog tajnika mogao čuti naše pritužbe i plač zbog onoga što prolazimo”, opisala je patnju Philippe koja je razgovarala i s Jane Connors, zastupnicom za prava žrtava u New Yorku.

“Tretiraju nas kao da nismo ljudi”, rekla je jedna od žena. Glavna motivacija im je sa sebe skinuti društvenu stigmu koju već desetljećima nose kao samohrane majke. Voljele bi dobiti i kompenzaciju koju im garantira čak i haićanski zakon.

Jokencie Jean Baptiste, majka iz grada Les Cayes na jugu Haitija, počela je plakati dok je opisivala kako se bori da prehrani svog sina za kojeg kaže da mu je otac senegalski mirovnjak. “Zamislite da uzmete novac da platite školu, a zatim se vratite kući i vidite svoje dijete gladno. Što biste trebali učiniti?” upitala je prije nego što je dodala: “Tretiraju nas kao prostitutke. Kao da bismo trebale biti siromašne.”

“Zamislite da vas je netko silovao i onda predstavnik poslodavca te osobe dođe razgovarati s vama i kaže nešto poput: ‘Oh, znaš, kotači pravde se sporo okreću, ali želiš li šivaći stroj?’” rekla je bivša djelatnica UN-a Paula Donovan, koja sada vodi nadzornu skupinu koja se zalaže za promjenu načina na koji UN postupa s optužbama za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje.

Mirovnjaci odgovorni samo prema zakonima svojih zemalja
Na Haitiju, gdje su zaraćene bande protjerale tisuće iz njihovih domova u Port-au-Princeu, uzrokujući skok cijena hrane i energije diljem zemlje, žene su opisale očajničku borbu za preživljavanje i brigu za svoju djecu. Neke su bile prisiljene pobjeći iz zemlje. U međuvremenu su se seksualni skandali u koje je umiješano osoblje UN-a nastavili.

Od svog osnivanja prije sedam godina, fond je izvijestio da je potrošio ukupno 249.738 dolara na Haitiju, za dvogodišnji program koji je započeo 2021. Da je taj novac bio ravnomjerno podijeljen između 30 obitelji za koje zaklada kaže da je imala koristi, svaka bi osoba dobila više od 8000 dolara. No više je žena pokazalo CNN-u račune koji upućuju na to da su primile manje od četvrtine tog iznosa.

“Prema politici UN-a, nema izravne isplate žrtvama”, rekla je programska službenica fonda Yasna Uberoi. Sienna Merope-Synge, odvjetnica sa sjedištem u New Yorku koja je radila na nekoliko bezuspješnih pokušaja Haićanki da dobiju alimentaciju za djecu od osoblja UN-a, rekla je za CNN da se pomoć usmjerena tim ženama “ne bi trebala smatrati zamjenom za zakonska prava”.

“Razlog zbog kojeg UN ne želi nešto nazvati kompenzacijom ili se time baviti iz okvira temeljenog na pravima je taj što UN ne želi ništa što izgleda ili miriše kao da bi moglo biti zakonski odgovorno”, rekla je za CNN.

Prema pravilima UN-a, samo su pojedinačni počinitelji odgovorni za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje – ne UN. No pravila UN-a također kažu da su mirovnjaci u većini slučajeva odgovorni samo prema zakonima svojih zemalja, što znači da ih lokalne vlasti ne mogu istraživati ​​i tužbe za alimentaciju se čine gotovo nezamislivom transnacionalnom borbom.

Među žrtvama i djeca
U lipnju ove godine 60 tanzanijskih mirovnjaka poslano je kući iz Srednjoafričke Republike zbog optužbi za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje u koje su uključene četiri žrtve, među kojima je i dvoje djece.

Imaju pravo i na odštetu iz fonda kojeg je za tu namjenu osnovao tajnik Guterres, a koja prema godišnjem izvješću iz 2022., na računu ima više od 4,8 milijuna dolara. Nude im prekvalifikacije, stipendije i materijal za pokretanje vlastitog biznisa, no to nije dosta. Upozoravaju na to i aktivisti.

“Zašto je UN oformio ured za žrtve seksualnih prijestupa? Upravo to je šteta koju radi. UN je doveo oca moga djeteta ovdje, ja nisam sama otišla u Afriku da ga upoznam”, istaknula je Philippe. Smatra da je sada trenutak da se nešto konačno promijeni, prenosi Dnevnik.hr.

“Ponekad se jednostavno moram suočiti s UN-om. Da vide da ne mogu više, dosta mi je”, zaključila je uzrujana majka.