U Maroku se nastavlja utrka s vremenom i potraga za preživjelima nakon katastrofalnog potresa koji je prije tri dana pogodio to područje i čiji je epicentar bio u planinama Visokog Atlasa. Prema posljednjim podacima, mrtvih je već gotovo 2700, a oko 2500 je ozlijeđenih, od kojih je oko 1400 u kritičnom stanju.
Timovi za potragu iz Španjolske i Britanije zajedničkim naporima traže preživjele. Do mnogih potpuno razorenih sela spasioci još nisu stigli, a stanje pogoršavaju i sve hladnije noći.
Selo Tagadirte – kamo god pogled seže, ruševine. Preživjela je šačica ljudi. Slično je i u mnogim drugim selima. Većina kuća bila je sagrađena na tradicionalan način od opeke od blata. Materijal koji ne daje preveliku šansu za preživljavanje jer ne samo da ne može izdražati jače podrhtavanje nego i kod urušavanja stvara golemu količinu prašine.
Do nekih je sela i dalje nemoguće doći. Najosnovnija pomoć dostavlja se zrakom. No ona presporo stiže, tvrde preživjeli. Osjećaju se kao da su zaboravljeni.
Raste i ogorčenost Marokanaca zbog spore reakcije vlasti. Osobito je teško u gorju Atlas nedaleko od povijesnog Marakeša, gdje su mnoga sela sravnjena sa zemljom, a hladno razdoblje godine tek dolazi.
U okolici epicentra mnogo je planinskih sela sa starim kućama pa stanovnici nisu imali kamo pobjeći. Mnoge kuće izgrađene su od nepečene opeke od blata i lako su se urušile.
– Još su tri žrtve u kući, žena, dijete i studentica. Troje je spašeno, moja punica, njezin sin i unuk. Od šestero troje je spašeno, a troje je, nažalost, poginulo, rekao je jedan stanovnik.
U selu Tafegagteu Hamid ben Hena opisao je kako je njegov osmogodišnji sin umro pod ruševinama nakon što je otišao po nož u kuhinju dok je obitelj večerala. Ostatak obitelji je preživio.
Ljudi su spašavali imovinu iz ruševina svojih domova i opisivali prizore očaja dok su kopali golim rukama kako bi pronašli rođake.
Strahuje se da je samo u gradiću Amzmizu, u podnožju Visokog Atlasa, 50-ak kilometara od Marakeša, poginula gotovo petina stanovnika. Preživjeli su dobili šatore i malo hrane.
– Potres koji se dogodio u petak bio je poput rata. Vlasti su nam rekle da dođemo ovamo i dobili smo šator, 10 nas je u njemu, ali barem imamo šator. Nemamo kruha, istaknuo je jedan stanovnik.
Preživjeli koji se bore da pronađu sklonište i hranu kritiziraju ono što su opisali kao isprva spor odgovor vlade.
Vlasti su rasporedile vojsku za pomoć unesrećenima i rekle da pojačavaju timove za potragu i spašavanje, osiguravaju pitku vodu i distribuiraju hranu, šatore i deke.
– Nema kruha, struje ni vode. Ljudi pate, a pomoć kasni. Neki su zastali na cestama, neki nemaju ni sklonište. Nas je u šatoru 12,13, uključujući i djecu. Teško je, rekao je očajni Marokanac.
– Nedostaju nam lijekovi, posebno oni za dijabetes i visoki tlak. Mnogo ljudi pati od tih bolesti, a do sada nismo primili nikakvu pomoć za njih. To je jedino što tražimo od vlasti, da vide što ljudima treba i da se za to pobrinu, rekao je Yassine Benhnia, stanovnik Ouirganea.
– Mi koji živimo na planinskom području Rifa pamtimo dva potresa, iz 1994. i 2004., i to je osjećaj koji samo oni koji su ih proživjeli mogu razumjeti. Zato smo se odmah uključili u prikupljanje pomoći za ljude na područjima koja su sada pogođena, rekao je Hicham Al Faquih, djelatnik humanitarne organizacije Beni Bouayach.
Mnogi građani u sedam pogođenih pokrajina spavaju na otvorenom u strahu od naknadnih potresa ili zato što se nemaju kamo vratiti.
Marokanski mediji stalno objavljuju pozive građanima da daruju krv. Samo u subotu prikupljeno je 6000 doza.
– Došli smo pomoći ozlijeđenima. Moramo pomagati jedni drugima, najmanje što možemo je darovati krv, rekao je darivatelj krvi.
