Usporediti današnji način života s onim od prije pedesetak godina, skoro je nemoguće, a ako bismo se „vraćali“ još više u prošlost, slobodno možemo reći, to su dva različita svijeta.
Slušajući priče starijih, samo možemo zamišljati njihovu svakodnevicu, posebno u ljetnom periodu. Oni koji su živjeli na planini, stalno su se borili s nestašicom pitke vode, kako za sebe, tako i za stoku, koje je, za razliku od danas, bio ogroman broj, piše portal Rama-Prozor.Info.
Glavni „izvori“ na planini bile su lokve, koje su doslovno značile život. Ljudi su bili prisiljeni snalaziti se na sve moguće načine i vodu tražiti gdje god su mogli.
Nekada davno, u toj potrazi, našli su špilje u kojima kroz cijelu godinu vladaju snijeg i led. Iako ih je bilo više, vjerojatno zbog toga što je najveća, špilja Propala postala je najpoznatija.
Zbog potrebe za vodom, ljudi su bili prisiljeni spuštati se u unutrašnjost špilje, vaditi snijeg i led, otapati ih na suncu i dobivati prijeko potrebnu vodu. Polovicom prošloga stoljeća, led iz Propale nošen je i u Prozor gdje se koristio za proizvodnju sladoleda.
Ono što se zna o Propali temelji se na legendama i ništa nije dokazano. Prema nekim pretpostavkama, Propala je u izravnoj vezi s izvorom Krupić ispod Matinih stina na južnoj obali Ramskog jezera, koji je i najznačajnija pritoka rijeke Rame.
Iako se Propala nalazi na relativno teško dostupnom mjestu, na njenom okolnom terenu, vidljiv je utjecaj čovjeka i “civilizacije”. Želimo li sačuvati ovakve fenomene, moramo se prema njima odnositi na adekvatan način.
Živimo u vremenu brzog protoka informacija, dostupnosti tehnologija i njihove primjene. Želeći potvrditi ili demantirati priče o Propali, proteklog vikenda, konačno se ostvarilo ono što je već odavno planirano.
Članovi Speleološkog društva “Mijatovi dvori” iz Tomislavgrada: Josip Marković, Ivan Baković – Baka, Ivan Bebek, Mate Radoš, Mario Sučić, Mirela Stojić, Ivan Soldo, spustili su se u Propalu i odradili prvo istraživanje njezine unutrašnjosti.
Ono što je tijekom prvog spuštanja barem donekle istraženo, prema svemu sudeći u suprotnosti je od starih priča, ali konkretan zaključak ostavit ćemo do novog istraživanja i potvrda pretpostavki.
Članovi speleološkog društva napisali su svoje viđenje prvog spuštanja u Propalu:
Ulaz u jamu izgleda impresivno. Opremamo i spuštamo se u ne baš ugodnu prvu vertikalu, naime spuštamo se dvadesetak metara na gomilu snijega i nabacanih grana koje čine pravi mali labirint, koji je neugodan za prolazak, jer je sklizak, a svakim novim korakom između greda propadne se kroz snijeg.
U istočnom kutu ulazne vertikale se nalazi mali skok od sedam metara koji se odmah zatvara, ali prema sjeverozapadu se otvara pravi doživljaj snježnice. Naime, odmah po ulazu u vertikalu se spušta niz veliku santu leda, onaj čisti “plavi led” kako se kaže.
I tako nekih 25 metara. Poseban doživljaj, ne baš tako čest.
U jednom dijelu niz stijenu led pravi prave male prekrasne ledene saljeve koji nas prate sve do dna jame, gdje nas je i pod nogama dočekala ogromna količina leda.
Jama ide dalje petnaestak metara ukoso niz led, gdje završava sa skokom od pet metara, i čepom od snijega, tako da nismo sigurni da joj je tu kraj.
Dakle, prema speleološkom nacrtu, oko šezdeset metara dubine, što je čini definitivno najdubljom na Vranu, s mogućnošću daljnjeg napretka.
U jami smo pronašli i malu skupinu kornjaša, nama ne baš poznatih, pa je lako moguće da je neka nova vrsta, a što ćemo uskoro saznati.
U videoprilogu možete pogledati kako je sve to izgledalo i uživo.
