Mladi liječnik iz Bosne i Hercegovine Miralem Jašarević je na 71. Kongresu kardiovaskularnih i endovaskularnih kirurga u Parizu, među 150 odabranih sudionika, dobio priznanje za najboljeg kirurga. Rođen je 1992. godine u Brčkom, Medicinski fakultet u Tuzli završio sa 24 godine, devet mjeseci se borio da nađe stalni posao u državi, ali nakon što su mu u lokalnoj bolnici ponudili ugovor na tri mjeseca, s porukom “vidjet ćemo što će politika odrediti”, odlučio je da spakira kofere i krene put Njemačke. U razgovoru za N1 Jašarević je otkrio kako je osjetio ogromnu sreću kada je njegov rad proglašen najboljim, ali i tugu jer je ispod njegovog imena pisalo da dolazi iz Njemačke, a ne iz rodnog Brčkog i Bosne i Hercegovine, piše N1.

Dobili ste zvanje najbolji mladi kirurg Europe?

Da, to je priznanje koje sam dobio. To je mnogo jaka izjava da sam najbolji kirurg jer ima mnogo drugih, dobrih kirurga. Ali moj rad je bio najbolji na ovom kongresu.

Za što ste dobili nagradu?

Tim je poslao moja četiri rada, a akcenat je bio na mom doktorskom radu koji se bavi aortnim zaliscima, odnosno protezom koja je korištena za zamjenu aortnih zalizaka, a povučena je sa europskog tržišta 2019. godine. Ja sam uradio rad koji je napravio i pokazao srednjoročne rezultate nakon korištenja same te valvule. Najvjerojatnije će sada ta aortna valvula, odnosno ta proteza koju smo koristili, ponovo se vratiti na tržište, spriječit će višestruko veće troškove zamjene aortne valvula kod pacijenata sa takvim oboljenjima.

Ta valvula je povučena sa europskog tržišta, ona je još u upotrebi u Južnoj Americi, a u BiH mislim da nije. Rezultati koje sam dobio daju nadu bh. liječnicima da mogu primijeniti tu valvulu bez ikakvog straha za svoje pacijente.

Kako ste se osjećali kad ste primili nagradu?

Prvenstveno sam bio sretan i to zbog mojih roditelja. Ovo je uspjeh i Bosne i Hercegovine jer je ona mene odškolovala. Bio sam prisiljen napustiti BiH. Bilo je tu i tuge. Ispod moga imena je pisalo Njemačka, nije pisalo ni Brčko, ni Sarajevo niti Bosna i Hercegovina. Mene je BiH odškolovala i ovo je priznanje svim našim ljudima kojima ga posvećujem.

Kako je izgledao vaš profesionalni put?

Moj put je počeo kada sam sa 24 završio sve u roku na fakultetu u Tuzli. Brčak sam i aplicira sam da radim u lokalnoj bolnici. Bio sam na birou, a kao neko tko je ambiciozan nisam mogao sebi dopustiti da čekam. Našao sam posao u Njemačkoj i tada sam dobio poziv direktora lokalne bolnice. Odmah na ulasku u ured, kao odgovor na moj “dobar dan”, dobio sam pitanje: “Momak, bi li ti htio ovdje raditi?”. U tom razgovoru ponuđen mi je posao u trajanju od tri mjeseca, a ja sam upitao što nakon toga. Odgovor je bio: “Vidjet ćemo što će politika odrediti”. Naravno da to nisam htio prihvatiti i otišao sam u Njemačku. I evo ovdje sada pravim svjetske rezultate.

Da li ste bili ljuti na sistem?

Tijekom cijelog studija htio sam ostati u Bosni i Hercegovini. Posljednju godinu studija vidio sam kako se djeca lokalnih liječnika i političara pripremaju za pozicije, oni nisu nužno bili najbolji studenti, ali su imali rodbinsku vezu. Jedna moja kolegica je imala prosjek 9,2 i nije dobila posao iako je možda imala najviši prosjek ikad na konkursa na kojem se prijavila. Ona je sada u Njemačkoj. Vjerujem da je moja priča i lijepa jer govori o mladom čovjeku koji je uspio u svijetu, ali je i priča o tome kao se mladim, uspješnim ljudima govori “vidjet ćemo što će politika odlučiti”. To suštinski uništava naše društvo. To “vidjet ćemo” je koštalo našu državu.

Vi ističete i dalje se zahvaljujete državi Bosni i Hercegovini koja vas je odškolovala?

Naravno jer je školovanje u BiH nije skupo, ono se financira iz budžeta koji pune naši građani. Ja se njima zahvaljujem, a prvenstveno i moji roditeljima. To je naš zajednički uspjeh. E sada, hoćemo li i dalje dopuštati da vrhunski stručnjaci napuštaju našu zemlju i hoćemo li omogućiti da se vrate oni koji su otišli – to je do nas.

Imate li namjeru vratiti se u BiH?

Da, ja ću se vratiti za nekoliko godina kada završim nekoliko stvari. Tada ću pozvati nekoliko kolega i onda ćemo doći ljudima koji se koriste izrazima “vidjet ćemo” i pokazati im kako se pravi normalan, pravi sistem. Preporučujem kolegama da ako vide ucjene napuste Bosnu i Hercegovinu, u svijetu uzmu znanje i onda se vrate u BiH.

Mladi liječnik iz Bosne i Hercegovine Miralem Jašarević je na 71. Kongresu kardiovaskularnih i endovaskularnih kirurga u Parizu, među 150 odabranih sudionika, dobio priznanje za najboljeg kirurga. Rođen je 1992. godine u Brčkom, Medicinski fakultet u Tuzli završio sa 24 godine, devet mjeseci se borio da nađe stalni posao u državi, ali nakon što su mu u lokalnoj bolnici ponudili ugovor na tri mjeseca, s porukom “vidjet ćemo što će politika odrediti”, odlučio je da spakira kofere i krene put Njemačke. U razgovoru za N1 Jašarević je otkrio kako je osjetio ogromnu sreću kada je njegov rad proglašen najboljim, ali i tugu jer je ispod njegovog imena pisalo da dolazi iz Njemačke, a ne iz rodnog Brčkog i Bosne i Hercegovine, piše N1.

Dobili ste zvanje najbolji mladi kirurg Europe?

Da, to je priznanje koje sam dobio. To je mnogo jaka izjava da sam najbolji kirurg jer ima mnogo drugih, dobrih kirurga. Ali moj rad je bio najbolji na ovom kongresu.

Za što ste dobili nagradu?

Tim je poslao moja četiri rada, a akcenat je bio na mom doktorskom radu koji se bavi aortnim zaliscima, odnosno protezom koja je korištena za zamjenu aortnih zalizaka, a povučena je sa europskog tržišta 2019. godine. Ja sam uradio rad koji je napravio i pokazao srednjoročne rezultate nakon korištenja same te valvule. Najvjerojatnije će sada ta aortna valvula, odnosno ta proteza koju smo koristili, ponovo se vratiti na tržište, spriječit će višestruko veće troškove zamjene aortne valvula kod pacijenata sa takvim oboljenjima.

Ta valvula je povučena sa europskog tržišta, ona je još u upotrebi u Južnoj Americi, a u BiH mislim da nije. Rezultati koje sam dobio daju nadu bh. liječnicima da mogu primijeniti tu valvulu bez ikakvog straha za svoje pacijente.

Kako ste se osjećali kad ste primili nagradu?

Prvenstveno sam bio sretan i to zbog mojih roditelja. Ovo je uspjeh i Bosne i Hercegovine jer je ona mene odškolovala. Bio sam prisiljen napustiti BiH. Bilo je tu i tuge. Ispod moga imena je pisalo Njemačka, nije pisalo ni Brčko, ni Sarajevo niti Bosna i Hercegovina. Mene je BiH odškolovala i ovo je priznanje svim našim ljudima kojima ga posvećujem.

Kako je izgledao vaš profesionalni put?

Moj put je počeo kada sam sa 24 završio sve u roku na fakultetu u Tuzli. Brčak sam i aplicira sam da radim u lokalnoj bolnici. Bio sam na birou, a kao neko tko je ambiciozan nisam mogao sebi dopustiti da čekam. Našao sam posao u Njemačkoj i tada sam dobio poziv direktora lokalne bolnice. Odmah na ulasku u ured, kao odgovor na moj “dobar dan”, dobio sam pitanje: “Momak, bi li ti htio ovdje raditi?”. U tom razgovoru ponuđen mi je posao u trajanju od tri mjeseca, a ja sam upitao što nakon toga. Odgovor je bio: “Vidjet ćemo što će politika odrediti”. Naravno da to nisam htio prihvatiti i otišao sam u Njemačku. I evo ovdje sada pravim svjetske rezultate.

Da li ste bili ljuti na sistem?

Tijekom cijelog studija htio sam ostati u Bosni i Hercegovini. Posljednju godinu studija vidio sam kako se djeca lokalnih liječnika i političara pripremaju za pozicije, oni nisu nužno bili najbolji studenti, ali su imali rodbinsku vezu. Jedna moja kolegica je imala prosjek 9,2 i nije dobila posao iako je možda imala najviši prosjek ikad na konkursa na kojem se prijavila. Ona je sada u Njemačkoj. Vjerujem da je moja priča i lijepa jer govori o mladom čovjeku koji je uspio u svijetu, ali je i priča o tome kao se mladim, uspješnim ljudima govori “vidjet ćemo što će politika odlučiti”. To suštinski uništava naše društvo. To “vidjet ćemo” je koštalo našu državu.

Vi ističete i dalje se zahvaljujete državi Bosni i Hercegovini koja vas je odškolovala?

Naravno jer je školovanje u BiH nije skupo, ono se financira iz budžeta koji pune naši građani. Ja se njima zahvaljujem, a prvenstveno i moji roditeljima. To je naš zajednički uspjeh. E sada, hoćemo li i dalje dopuštati da vrhunski stručnjaci napuštaju našu zemlju i hoćemo li omogućiti da se vrate oni koji su otišli – to je do nas.

Imate li namjeru vratiti se u BiH?

Da, ja ću se vratiti za nekoliko godina kada završim nekoliko stvari. Tada ću pozvati nekoliko kolega i onda ćemo doći ljudima koji se koriste izrazima “vidjet ćemo” i pokazati im kako se pravi normalan, pravi sistem. Preporučujem kolegama da ako vide ucjene napuste Bosnu i Hercegovinu, u svijetu uzmu znanje i onda se vrate u BiH.