Gotovo mjesec dana nakon masakra u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, motivi 13-godišnjeg dječaka ubojice da počini stravičan zločin te ubije devet kolega i omiljenog zaštitara i dalje su misterij.

Kako piše Blic u najnovijoj analizi ovog slučaja, ne spominjući identitet počinitelja, užasni čin Koste K. je zastrašujuć, neobjašnjiv i bez presedana, no ističu da je jedina jasna stvar to da se svijet do sada još nije susreo s masovnim ubojicom kakav je on.

Blic, naime, ističe da čak i u društvu najgorih masovnih ubojica u povijesti, Kosta K. iskače po tri detalja i nekoliko osobina koje nikad nisu viđene u sličnim slučajevima. U prvom redu ističu njegov uzrast, potom nekarakteristični psihološki profil po kojem odudara od drugih masovnih ubojica te posebno po ponašanju nakon što je počinio zločin, čemu su posvetili posebnu pažnju.

Navodi se kako je ubojica iz škole ‘Vladimir Ribnikar‘ najsurovije dijete ubojica u povijesti – naime, među svim masovnim ubojicama mlađim od 14 godina, piše Blic, nitko nikad nije ubio toliko ljudi kao Kosta K. K tome, prema dostupnim, ali neslužbenim podacima, samo je 19 masovnih ubojica u vrtićima, školama i na fakultetima i sveučilištima usmrtilo više ljudi od njega.

Pozivajući se na nedavni intervju s kriminolozima Jillian Peterson i Jamesom Densleyjem, koji su za Politico govorili o zaključcima svom istraživanja o profilima masovnih ubojica u školama, granom kriminalistike koja je još u ranoj fazi razvoja, Blic ističe da njihovi zaključci iz 2021. godine otkrivaju brojne sličnosti među počiniteljima, ali i upadljive razlike u odnosu na ono što se zna o Kosti K.

Tako Peterson i Densley navode da u slučaju masovnih osoba uvijek postoje elementi raznih trauma u djetinjstvu, poput nasilja u obitelji, ekstremnog zlostavljanja, uključujući i seksualnog, samoubojstva roditelja, ali i osjećaja očaja, izolacije, samoprezira, često i odbačenosti od strane vršnjaka, a u jednom trenutku dolazi do krizne točke u kojoj potencijalne masovne ubojice počinju mijenjati svoje ponašanje, a ponekad imaju prethodne pokušaje samoubojstva.

No, kada se ti rezultati usporede s onim što se zna o Kosti K., Blic ističe da za sada nema indicija, a pogotovo ne dokaza, o traumi u ranom djetinjstvu, nasilju u obitelji, seksualnom zlostavljanju ili drugim oblicima ekstremnog zlostavljanja i slično, iako se napominje kako je moguće da u njegovom odrastanju postoji nešto što je za sada ostalo skriveno i o čemu u istrazi još nema informacija.

Također, nema indicija ni dokaza o ispoljavanju osjećaja očaja ili samoprezira niti je, koliko je poznato, pokušao počiniti suicid – nitko od svjedoka koji su do sada govorili javno, nije nagovijestio bilo što od toga.

No, ono što Blic posebno ističe je Kostino ponašanje nakon što je počinio pokolj kolega i zaštitara. To je, kako se navodi, detalj po kojem je očigledno i apsolutno drugačiji od svim drugih počinitelja masovnih ubojstava u povijesti.

Prema neslužbenim podacima, 23 osobe u povijesti počinile su masovna ubojstva 10 ili više osoba u vrtićima, školama i na fakultetima i sveučilištima diljem svijeta. Od tog broja, 17 napadača je počinio samoubojstvo nakon zločina, 3 počinitelja su uhićena tijekom pokušaja bijega ili obračuna s policijom, a 2 su ubijena u obračunu s policijom.

Samo je jedan napadač nakon masakra sam sebe razoružao, mirno sjeo i osobno pozvao policiju da dođe po njega – to je Kosta K., ubojica iz Osnovne škole “Vladislav Ribnikar”, piše Blic.

Peterson i Densley navode da su masakri u školama najčešće i činovi samoubojstva jer se golema većina napadača na kraju ubije te njihovo istraživanje pokazuje da masovne ubojice u gotovo svim slučajevima organiziraju i počine masakr kao svoj završni čin, neku vrstu velikog odlaska sa scene – zlodjelo ne počine samo kako bi ubili druge, nego da bi i oni sami na kraju bili ubijeni.

No, suprotno od njih, Kosta K. je kobnog jutra krenuo u školu s jasnom namjerom da on sam nipošto ne bude ubijen – nakon zločina je planski nazvao policiju i prijavio samog sebe, sjeo, ispraznio oružje i rastavio ga, očito u namjeri da policajcima koji prvi stignu na mjesto zločina ne bi dao ni najmanji povod da ga ubiju, čak ni u zabuni, zaključuje Blic.

Gotovo mjesec dana nakon masakra u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, motivi 13-godišnjeg dječaka ubojice da počini stravičan zločin te ubije devet kolega i omiljenog zaštitara i dalje su misterij.

Kako piše Blic u najnovijoj analizi ovog slučaja, ne spominjući identitet počinitelja, užasni čin Koste K. je zastrašujuć, neobjašnjiv i bez presedana, no ističu da je jedina jasna stvar to da se svijet do sada još nije susreo s masovnim ubojicom kakav je on.

Blic, naime, ističe da čak i u društvu najgorih masovnih ubojica u povijesti, Kosta K. iskače po tri detalja i nekoliko osobina koje nikad nisu viđene u sličnim slučajevima. U prvom redu ističu njegov uzrast, potom nekarakteristični psihološki profil po kojem odudara od drugih masovnih ubojica te posebno po ponašanju nakon što je počinio zločin, čemu su posvetili posebnu pažnju.

Navodi se kako je ubojica iz škole ‘Vladimir Ribnikar‘ najsurovije dijete ubojica u povijesti – naime, među svim masovnim ubojicama mlađim od 14 godina, piše Blic, nitko nikad nije ubio toliko ljudi kao Kosta K. K tome, prema dostupnim, ali neslužbenim podacima, samo je 19 masovnih ubojica u vrtićima, školama i na fakultetima i sveučilištima usmrtilo više ljudi od njega.

Pozivajući se na nedavni intervju s kriminolozima Jillian Peterson i Jamesom Densleyjem, koji su za Politico govorili o zaključcima svom istraživanja o profilima masovnih ubojica u školama, granom kriminalistike koja je još u ranoj fazi razvoja, Blic ističe da njihovi zaključci iz 2021. godine otkrivaju brojne sličnosti među počiniteljima, ali i upadljive razlike u odnosu na ono što se zna o Kosti K.

Tako Peterson i Densley navode da u slučaju masovnih osoba uvijek postoje elementi raznih trauma u djetinjstvu, poput nasilja u obitelji, ekstremnog zlostavljanja, uključujući i seksualnog, samoubojstva roditelja, ali i osjećaja očaja, izolacije, samoprezira, često i odbačenosti od strane vršnjaka, a u jednom trenutku dolazi do krizne točke u kojoj potencijalne masovne ubojice počinju mijenjati svoje ponašanje, a ponekad imaju prethodne pokušaje samoubojstva.

No, kada se ti rezultati usporede s onim što se zna o Kosti K., Blic ističe da za sada nema indicija, a pogotovo ne dokaza, o traumi u ranom djetinjstvu, nasilju u obitelji, seksualnom zlostavljanju ili drugim oblicima ekstremnog zlostavljanja i slično, iako se napominje kako je moguće da u njegovom odrastanju postoji nešto što je za sada ostalo skriveno i o čemu u istrazi još nema informacija.

Također, nema indicija ni dokaza o ispoljavanju osjećaja očaja ili samoprezira niti je, koliko je poznato, pokušao počiniti suicid – nitko od svjedoka koji su do sada govorili javno, nije nagovijestio bilo što od toga.

No, ono što Blic posebno ističe je Kostino ponašanje nakon što je počinio pokolj kolega i zaštitara. To je, kako se navodi, detalj po kojem je očigledno i apsolutno drugačiji od svim drugih počinitelja masovnih ubojstava u povijesti.

Prema neslužbenim podacima, 23 osobe u povijesti počinile su masovna ubojstva 10 ili više osoba u vrtićima, školama i na fakultetima i sveučilištima diljem svijeta. Od tog broja, 17 napadača je počinio samoubojstvo nakon zločina, 3 počinitelja su uhićena tijekom pokušaja bijega ili obračuna s policijom, a 2 su ubijena u obračunu s policijom.

Samo je jedan napadač nakon masakra sam sebe razoružao, mirno sjeo i osobno pozvao policiju da dođe po njega – to je Kosta K., ubojica iz Osnovne škole “Vladislav Ribnikar”, piše Blic.

Peterson i Densley navode da su masakri u školama najčešće i činovi samoubojstva jer se golema većina napadača na kraju ubije te njihovo istraživanje pokazuje da masovne ubojice u gotovo svim slučajevima organiziraju i počine masakr kao svoj završni čin, neku vrstu velikog odlaska sa scene – zlodjelo ne počine samo kako bi ubili druge, nego da bi i oni sami na kraju bili ubijeni.

No, suprotno od njih, Kosta K. je kobnog jutra krenuo u školu s jasnom namjerom da on sam nipošto ne bude ubijen – nakon zločina je planski nazvao policiju i prijavio samog sebe, sjeo, ispraznio oružje i rastavio ga, očito u namjeri da policajcima koji prvi stignu na mjesto zločina ne bi dao ni najmanji povod da ga ubiju, čak ni u zabuni, zaključuje Blic.