Poznati novinar njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) Michael Martens danas je objavio tekst u kojem se bavi Bosnom i Hercegovinom i Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom Stranke demokratske akcije.
Martens je dijelove teksta prenio na svom Twitter profilu i pokušao dati cijeli kontekst priče koju je objavio, prenosi Politicki.ba.
U jednom od tvitova iz tog niza on piše i ovo:
– Čak i ako sljedeća Schmidtova fetva odista bude odluka kojom se zabranjuje SDA-u sudjelovanje u vlasti, to neće biti kraj karijere Bakira Izetbegovića, upozoravaju neki.
Oni su stava da će očekivana Schmidtova intervencija biti kod mnogih Bošnjaka shvaćena kao nepoštena, te to može čak i ojačati Izetbegovića – piše Martens.
Martens svoj niz opservacija na ovoj društvenoj mreži počinje postavkom da su Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović “tri velika imena ratova u Jugoslaviji”.
Nastavlja konstatacijom da su Milošević i Tuđman “nestali sa političke scene”, ali Izetbegović nije.
– Ali to bi se moglo promijeniti – piše on.
Navodi dalje da je Milo Đukanović smatran posljednjim političarem koji je imao poziciju od 90-ih godina prošlog stoljeća sve do sada, kada je poražen na izborima.
– U BiH, Bakir Izetbegović, sin prvog predsjednika BiH, i dalje igra svoju političku ulogu. Bio je član Predsjedništva BiH u dva navrata, a sada je lider stranke koju je formirao njegov otac i pouzdan saveznik Redžepa Tajipa Erdoana – piše Martens dalje.
Dodaje i da je, uz Erdoanovo odobrenje Javni servis Turske – TRT – napravio hagiografski TV serijal o životu Alije Izetbegovića.
Martens navodi i da je SDA desetljećima bila u vlasti u BiH na ovoj ili onoj razini.
– Ali, to bi se uskoro moglo okončati, makar privremeno, zbog strane intervencije – stoji u jednom od Martensovih tvitova.
On dalje navodi analizu Jasmina Mujanovića, mladog profesora u Sjedinjenim Američkim Državama i dobrog poznavatelja bh. i balkanskih prilika.
Mujanović u jednom svom tekstu od prije pet godina, na kojeg se sada poziva novinar FAZ-a, navodi da bi odlazak SDA u opoziciju bio dobar za BiH.
Potom se Martens vraća u aktuelni trenutak:
– Ako Schmidt intervenira na način kojim spriječava Izetbegovićevu SDA da bude dio vlasti u entitetu F BiH, neki kažu da će to imati posljedice i po Izetbegovića osobno.
Zapadni diplomata je to ovako postavio:
– Sudbina Izetbegovića povezana je s pitanjem hoće li SDA imati pristup vlasti ili ne. On je već izgubio predsjedničke izbore 2018. godine.
Ako SDA ne bude na vlasti opet, stvari (za Izetbegovića) bi mogle postati turbulentne.
Na kraju mu čak ni veliko prezime Izetbegović neće biti od neke koristi’.
Nisam siguran hoće li SDA odista riješiti Izetbegovića, jer ne razumijem unutarnju stranačku dinamiku u ovoj stranci. Ali, ako se to dogodi, onda će nestati zadnje veliko ime s početka 90-ih. Djeca Miloševića i Tuđmana nikada nisu stigla do vrha – piše dalje Martens.
On se u daljoj elaboraciji u postovima na Twitteru osvrće na potomke Slobodana Miloševića – sina Marka i kćerku Mariju i navodi da oni nemaju nikakvu politički budućnost.
– Srbija nije Grčka pa da političke dinastije budu uobičajene – piše.
Miroslav Tuđman, koji jako sliči svom ocu Franji, bio je na različitim političkim pozicijama u stranci koju je stvorio njegov otac (HDZ), ali nikada na vrhu. I umro je 2021. od koronavirusa.
– Bakir Izetbegović bio je jedini sin koji je ostvario svoju političku karijeru. Ali, sada je vrijeme jako turbulentno za njegovu obitelj. Njegova supruga Sebija Izetbegović izgubila je doktorat nakon optužbi da je lažirala CV – stoji u još jednom od Martensovih tvitova.
On dalje piše da to, samo po sebi, ne znači kraj političke karijere na zapadnom Balkanu, te navodi primjer bliskog suradnika Aleksandra Vučića, Siniše Malog kojeg plagirani doktorat nije koštao pozicije u vlasti.
Mali je jedan od zamjenika premijerke Srbije Ane Brnabić i visoki dužnosnik Vučićevog SNS-a.
Martens svoje opservacije o BiH i Balkanu na Twitteru zaključuje postom o “fetvi” kojom će Schmidt onemogućiti da SDA bude u vlasti i ističe to kao apsurdnost bh. političkog sustava u kojem jedan stranac, kojeg nitko nije izabrao, sve više vodi i mikromenadžment političkih procesa.
