Poznata hrvatska književnica, esejistica i prevoditeljica Dubravka Ugrešić preminula je u petak u Amsterdamu u 73. godini, priopćio je zagrebački Multimedijalni institut.

Kako se navodi, Ugrešić je preminula u krugu prijatelja i obitelji.

Rođena u Kutini 1949. godine, diplomirala je rusistiku i komparativnu književnost 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila u Zavodu za znanost o književnosti (1974–93). U devedesetima je nakon medijskih progona napustila Hrvatsku. Nekoliko je godina provela u Njemačkoj i SAD-u, a od 2001. živjela je i radila u Amsterdamu.

Od prvih objavljenih knjiga za djecu ranih sedamdesetih, preko postmodernističkih djela poput njezinih najpoznatijih knjiga “Štefica Cvek u raljama života” i “Forsiranje romana reke”, pa do eseja pisanih devedesetih godina u kojima se bavila pitanjima identiteta i nacionalnosti unutar socijalnih, povijesnopolitičkih i kulturnih okvira nastalih raspadom Jugoslavije i padom Berlinskog zida, Ugrešić se etablirala kao jedna od najistaknutijih hrvatskih književnica i esejistica. Njezino je djelo obilježeno rijetkom kombinacijom ironije, polemičnosti i suosjećanja, navodi se u priopćenju.

Između ostaloga, autorica je knjiga “Poza za prozu”, “Život je bajka”, “Američki fikcionar”, “Kultura laži”, “Muzej bezuvjetne predaje”, “Zabranjeno čitanje”, “Ministarstvo boli”, “Nikog nema doma”, “Baba Jaga je snijela jaje” i “Lisica”, prevedenih na više od dvadeset jezika.

Također je autorica nekoliko filmskih scenarija (“U raljama života”, “To nije moj život, to je samo privremeno”, “Za sreću je potrebno troje”, “Kako preživjeti do prvog”).

Nakon odlaska iz Hrvatske predavala je na više američkih i europskih sveučilišta, uključujući Harvard, UCLA, Columbia i Slobodno sveučilište u Berlinu. Dobitnica je važnih književnih priznanja, između ostalih NIN-ove nagrade i Međunarodne nagrade za književnost Neustadt.

 Poznata hrvatska književnica, esejistica i prevoditeljica Dubravka Ugrešić preminula je u petak u Amsterdamu u 73. godini, priopćio je zagrebački Multimedijalni institut.

Kako se navodi, Ugrešić je preminula u krugu prijatelja i obitelji.

Rođena u Kutini 1949. godine, diplomirala je rusistiku i komparativnu književnost 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila u Zavodu za znanost o književnosti (1974–93). U devedesetima je nakon medijskih progona napustila Hrvatsku. Nekoliko je godina provela u Njemačkoj i SAD-u, a od 2001. živjela je i radila u Amsterdamu.

Od prvih objavljenih knjiga za djecu ranih sedamdesetih, preko postmodernističkih djela poput njezinih najpoznatijih knjiga “Štefica Cvek u raljama života” i “Forsiranje romana reke”, pa do eseja pisanih devedesetih godina u kojima se bavila pitanjima identiteta i nacionalnosti unutar socijalnih, povijesnopolitičkih i kulturnih okvira nastalih raspadom Jugoslavije i padom Berlinskog zida, Ugrešić se etablirala kao jedna od najistaknutijih hrvatskih književnica i esejistica. Njezino je djelo obilježeno rijetkom kombinacijom ironije, polemičnosti i suosjećanja, navodi se u priopćenju.

Između ostaloga, autorica je knjiga “Poza za prozu”, “Život je bajka”, “Američki fikcionar”, “Kultura laži”, “Muzej bezuvjetne predaje”, “Zabranjeno čitanje”, “Ministarstvo boli”, “Nikog nema doma”, “Baba Jaga je snijela jaje” i “Lisica”, prevedenih na više od dvadeset jezika.

Također je autorica nekoliko filmskih scenarija (“U raljama života”, “To nije moj život, to je samo privremeno”, “Za sreću je potrebno troje”, “Kako preživjeti do prvog”).

Nakon odlaska iz Hrvatske predavala je na više američkih i europskih sveučilišta, uključujući Harvard, UCLA, Columbia i Slobodno sveučilište u Berlinu. Dobitnica je važnih književnih priznanja, između ostalih NIN-ove nagrade i Međunarodne nagrade za književnost Neustadt.