U Americi je luksuz hrana koja nema tonu umjetnih aditiva i neprehrambenih sastojaka koji izazivaju bolesti”, kazao je jedan forumaš, a drugi su se požalili na gust promet, stanje u zdravstvu…
Svježe pečeni kruh po razumnim cijenama koji se može nabaviti nadomak kuće, a nije pun konzervansa“, jedna je od stvari koje Europljani podrazumijevaju, a u Americi su luksuz, otkriva Daily Mail koji je istražio koje su to stvari puno bolje kod nas nego “preko bare”. Da bi otkrio koje to stvari frustriraju Amerikance – i izazivaju ljubomoru kada dođu na stari kontinent, popularni internetski portal pročešljao je forume i društvene mreže, piše Punkufer.
Hrana
Kupovina namirnica, blizina dućana ali i njihova kvaliteta posebno su poglavlje u priči o stvarima koje Europljani podrazumijevaju, a Amerikanci im na njima zavide.
“U Americi je luksuz hrana koja nema tonu umjetnih aditiva i neprehrambenih sastojaka koji izazivaju bolesti”, kazao je jedan forumaš, a drugi tvrdi:
“Nikada nisam shvatio da je hrana koju jedem ono što mi uzrokuje želučane probleme sve dok nisam otišao na odmor u Europu i u roku od jednog dana nisam imao nikakvih problema. Problemi su se vratili dan nakon što sam se vratio s puta. Europljani imaju izvrsnu hranu, čak i fast food jer ga rade od pravih sastojaka hrane. Zašto mi to ne možemo?”.
“Hrana nije puna glukozno fruktoznog sirupa pa ne morate stalno provjeravati deklaracije”, nadovezao se američki forumaš.
Glukozno fruktozni sirup je zaslađivač koji se najčešće koristi u osvježavajućim bezalkoholni pićima, ali dodaje se i u razne druge prehrambene proizvode, poput slatkiša i zaslađenih žitarica za doručak.
Promet
Mnogi komentari Amerikanaca odnosili su se na putovanje i prijevoz, i svi su složni da je na Zapadu gore.
“Mogućnost putovanja u druge zemlje bez puno novca je veliki plus. Od Pariza, Francuske i Poljske (Varšava) je ista udaljenost kao od jedne do druge strane Teksasa”, stoji u jednom komentaru koji ističe da je skupi prijevoz velika prepreka – i dodaje kako Europljani to ne razumiju kad se rugaju i govore Amerikancima da bi trebali više putovati.
“Amerikanci mogu putovati gotovo 3000 milja i još uvijek biti u SAD-u (2906,2 milje od San Francisca do NYC-a). To nije jeftino. Putovanja su skupa.”
“Kad odlučim ići pješice šanse su 50/50 da će ruta kojom želim hodati imati nogostupe. I da imam trgovinu na pješačkoj udaljenosti morao bi hodati prometnom cestom samo da bih došao do nje. Kad sam bio u bilo kojem europskom/kanadskom/japanskom gradu u auto sam ušao kad sam išao od ili do zračne luke. I to samo ako sam iz nekog razloga kasnio.”, požalio se stanovnik Atlante.
Zdravstveni sustav
Najviše kritika u Americi odlazi upravo na račun zdravstva, kao i porodiljnih dopusta.
“Poznajem osobu koja radi 50+ sati tjedno, zarađuje tek toliko da može uzdržavati dijete s posebnim potrebama i ne može si priuštiti liječenje hepatitisa C od kojeg boluje jer liječenje košta više od plaće koju dobije za 18 mjeseci rada“, komentirao je jedan Amerikanac na Redditu.
“Moji lijekovi koštaju oko 30 eura mjesečno, prema Googleu, u SAD-u bi koštali oko 550 dolara“, nadovezao se Europljanin.
Cijene u trgovinama
“Oznake s cijenama su drukčije u Americi. U europskim trgovinama cijena koju vidite na etiketi je cijena koju plaćate na blagajni. U Americi morate dodati porez na tu cijenu. Kupnja je puno lakša u Europi, posebno kad nemate novca. Osim toga, “skriveni“ troškovi u Americi često iznenade Europljane zbog drukčijeg sistema ostavljanja napojnica”, komentirao je forumaš.
Napojnice
Prema istraživanju američke financijske tvrtke Bankrate, čak 30 posto Amerikanaca kaže da je davanje napojnica u SAD-u “izvan kontrole”. Čak i samoposlužne blagajne od nedavno traže napojnice.
“U američkim restoranima se očekuje napojnica od standardnih 15 dolara, ali 18-25 posto ukupnog računa je nepisano pravilo. Iznos napojnice se računa prije dodavanja poreza iznosu. Tako primjerice, ako je ručak koštao 35 dolara ostavlja se 7 dolara”, jedan je od komentara na temu kako su napojnice u Americi puno veće nego u Europi.
Obično se napojnica manja od 15 posto smatra lošom napojnicom. U skupim restoranima, primjerice onima s Michelinovom zvjezdicom konobar očekuje napojnicu od 20 do 30 posto, a tip se ostavlja i sommelieru, ako poslužuje goste za stolom. Velikim grupama gostiju, (obično 8+), mnogi će restorani u Americi automatski izračunati napojnicu – i to od 21%, što se može vidjeti na računu.
Sve u svemu, Europljani imaju čime biti zadovoljni kada se uspoređuju s “novim svijetom”.
