Zoran Kupreškić, koji je proveo četiri godine i sedamnaest dana u Haaškom zatvoru, da bi na kraju bio jednoglasnom odlukom sudaca pravomoćno oslobođen, u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne izjavio je kako je Republika Hrvatska bila pod pritiskom međunarodne zajednice da masovno izruči Hrvate iz središnje Bosne, ali da je to odgovaralo i samim optuženicima.
Objasnio je kako su se bojali da će biti ubijeni, podsjećajući na slučaj u kojem je prilikom uhićenja EUFOR ubio Simu Drljaču. „Tražili smo načine kako da se predamo. Fama je da nas je Hrvatska isporučila, ali i mi smo to htjeli – i nama je to išlo u prilog, samo da nas ne ubiju“, kazao je Kupreškić.
Naglasio je kako nakon oslobađajuće presude nije dobio nikakvo obeštećenje te da nema mogućnosti tužbe ili bilo kakve naknade ili satisfakcije za ono što je pretrpio. Ispričao je kako je zajedno s bratom Marijanom kontaktirao odvjetnike koji su radili na slučaju Majki Srebrenice u Nizozemskoj. Ti su odvjetnici potom stupili u kontakt s jednom odvjetničkom kućom u New Yorku. „Poruka je na kraju bila da misle kako se postupak može dobiti, ali da je u cijeloj stvari previše politike i da se oni ne bi ‘kačili’. Tako da smo odustali“, pojasnio je Kupreškić.
Izjavio je i da je AID pripremao svjedoke da svjedoče protiv njega te da su neki pred sucima priznali kako su za to primali novac. „Svjedok koji je tvrdio da je moj brat palio kuće, a ja mu ubio sina, snahu i dvoje djece, raskrinkan je. Ustanovljeno je da laže, ali sud nije rekao da laže – već da se zbunio. Jer, ako sud prizna da je lagao, mora ga i kazniti“, rekao je Kupreškić. Dodao je kako nije sporno da je svjedok prošao kroz traumu, ali se ne zna tko je to učinio.
Kupreškić je nedavno predao svoju dokumentaciju iz Haaga Hrvatskom dokumentacijskom centru Domovinskog rata u BiH, ogranak Vitez, gdje mu je, kako kaže, rečeno da je to prva predana dokumentacija o prikupljanju podataka iz tog razdoblja. „S druge strane, AID je još 1993. godine radio. Imao je svjedoke koje su učili da lažu. Ti se ljudi ne boje lagati, a svjedoci za Križančevo selo boje se reći istinu“, dodao je.
Komentirao je i presudu vojnom i političkom vodstvu Republike Herceg-Bosne. „Tzv. UZP nema nikakve veze ni logike. Taj je sud osnovan za suđenje konkretnim zločinima i njihovim nadređenima. Po toj logici, ispada da je cijela država kriva i da su svi Hrvati krivi“, rekao je Kupreškić. Dodao je kako je takva presuda samo dodatno udaljila dva naroda u Bosni i Hercegovini.
Istaknuo je i da piše novu knjigu Posthaaška priča, o procesu koji je vođen protiv njega i još petorice Vitežana – Marijana i Vlatka Kupreškića, Vladimira Šantića, Drage Josipovića i Dragana Papića – optuženih za zločin u Ahmićima. Kazao je da su mu sjećanja još uvijek svježa i da, unatoč svemu, nosi i pozitivna iskustva.
„Znaš da si potpuno nevin, a došao si do zida i nemaš kamo. Okrećeš se molitvi, Bogu, vjeri… Prisjećaš se kako si živio prije i vidiš svijet u pozitivnom svjetlu – i ljude, i čovječanstvo, i sve“, rekao je Kupreškić.
O masovnim i sustavnim zločinima nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini, Ahmićima, odlasku u Haag iz zračne luke u Splitu, danima provedenima u Haaškom zatvoru, osobama s kojima je tamo boravio, povratku i životu u Vitezu danas – više u emisiji Kompas.
