Javna je tajna da su izmjene Izbornog zakona i amandmani na Ustav Federacije, nametnuti u listopadu 2022. godine, osim naglaska na potrebi ubrzanja procedura u formiranju vlasti, za cilj imali u određenoj mjeri popraviti politički položaj hrvatskog konstitutivnog naroda te onemogućiti uspostavu vlasti u Federaciji BiH mimo legitimno izabranih predstavnika hrvatskog naroda. Ove su izmjene rezultirale drugačijim izračunom broja izaslanika u Domu naroda, ovisno o županiji, s fokusom na one županije u kojima jedan konstitutivni narod ima značajniju brojčanu zastupljenost, posljedica čega je povećanje broja izaslanika, piše Večernji list BiH.
Sada klubovi naroda imaju po dvadeset i tri izaslanika, a kod Hrvata je izražena značajnija zastupljenost iz županija kao što su Hercegovačko-neretvanska i Zapadnohercegovačka. Druga izmjena odnosila se na ključ formiranja vlasti u Federaciji BiH, odnosno izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije koji, kao što je poznato, počinje upravo u Domu naroda odnosno klubovima naroda. Umjesto dosadašnje trećine svakog kluba, koja je predlagala kandidate za predsjednika i potpredsjednike Federacije, a što je i moglo dovesti do spornih tumačenja (svi se i dalje sjećamo “genijalnog” izračuna o trećini od 17) te u konačnici kršenja političke volje Hrvata, sada je za predlaganje predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH potrebno 11 od 23 izaslanika, a to u startu legitimno izabranim hrvatskim izaslanicima daje veliku mogućnost predložiti svojeg kandidata te tako postaviti temelje za izbor Vlade Federacije BiH koja će biti izraz legitimne volje hrvatskog naroda.
A navedeni zaključak moguće je izvesti iz novog broja hrvatskih izaslanika iz županija s hrvatskom većinom ili pak onih nacionalno mješovitih u kojima Hrvati ipak imaju značajniju mogućnost kroz županijske skupštine doći do legitimnih predstavnika. Primjerice, Hercegovačko-neretvanska županija birala bi pet hrvatskih izaslanika, Zapadnohercegovačka četiri, Hercegbosanska tri, a Srednjobosanska četiri.
Nažalost, Posavska je i dalje na jednom izaslaniku, što je problem na koji će se morati računati u nekim novim izmjenama izbornog zakonodavstva. Pod uvjetom da svi ovi izaslanici budu izraz volje stranaka s hrvatskim predznakom te ako se navedenom broju doda i jedan izaslanik iz Zeničko-dobojske županije, Hrvati bi u Domu naroda mogli imati 18 legitimno izabranih izaslanika, što im daje sasvim dovoljno manevarskog prostora utjecati na izbor nove vlasti u Federaciji BiH.
No u tomu će morati biti iznimno oprezni i poštivati rokove koje je Schmidt naveo u izmjenama. Naime, ako u roku od 30 dana od dana potvrđivanja rezultata za izbor izaslanika u Dom naroda, potreban broj izaslanika (11) u jednom ili više klubova konstitutivnih naroda ne predloži kandidata za mjesta predsjednika i dva dopredsjednika Federacije, onda će to učiniti bilo koja skupina od sedam izaslanika iz kluba ili klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda koji kandidate nisu predložili. I u ovom slučaju Hrvati imaju značajnu mogućnost doći do legitimno izabrane vlasti.
Međutim, ako u roku od 50 dana od dana potvrđivanja rezultata za izbor izaslanika u Dom naroda potreban broj izaslanika u jednom ili više klubova konstitutivnih naroda ne predloži kandidata za mjesta predsjednika i dva dopredsjednika Federacije, onda će to učiniti bilo koja skupina od četiri izaslanika iz kluba ili klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda koji kandidate nisu predložili. To već otvara mogućnost bošnjačkog uplitanja u izbor predsjednika Federacije BiH. Naravno da nametnute izmjene Cristiana Schmidta nisu do kraja riješile problematiku legitimnog predstavljanja u Federaciji BiH jer Bošnjaci i dalje mogu Hrvatima birati izaslanike u pet županija.
