Davor Savičić prvi je državljanin Bosne i Hercegovine protiv kojeg je u Ukrajini podignuta optužnica za ratne zločine počinjene tijekom ruske invazije na ovu zemlju, otkriva Detektor. Žrtva njegovih zločina i četiri godine nakon njih živi traume.
“Sedam dana. Živim stalno s tim danima.”
Ovo su riječi kojim Mykola opisuje svoje zarobljeništvo početkom ožujka 2022. godine. Tada su ga ruske snage odvele iz Fedorivke u Kijevskoj oblasti. Dan ranije bio mu je rođendan, a 24 sata kasnije bio je siguran da je njegov život završen.
“Kada su me odvodili, shvatio sam da je to to. Da sam mrtav, da će me ubiti”, prisjetio se Mykola govoreći za Detektor.
Novinari su ga posjetili u kolovozu 2026. godine u njegovoj kući u Fedorivki, mjestu 80 kilometara udaljenom od ukrajinske prijestolnice Kijeva.
Mykola je danas jedan od ključnih svjedoka u slučaju koji se vodi protiv državljanina Bosne i Hercegovine Davora Savičića. Njega je ukrajinsko tužiteljstvo optužilo da je, boreći se zajedno sa ruskim snagama, počinio ratne zločine.
Savičić, rodom iz Doboja, jedan je od 200 boraca s Balkana koji su se priključili ruskim snagama u borbama u Ukrajini, ali je jedini iz regiona protiv koga se vodi slučaj koji uključuje optužbe za ratne zločine.
“Da, to je on. Izgleda potpuno isto. Sto posto je on”, kazao je Mykola nakon što su mu novinari pokazali nekoliko Savičićevih fotografija. Iz sigurnosnih razloga, Detektor krije puni identitet žrtve.
“Hodao je po selu i dijelio djeci čokolade. Govorio je: ‘Došao sam iz Srbije da vas oslobodim.’”
Protiv Savičića je 30. lipnja 2026. godine, zbog zločina koji su 2022. počinjeni nad stanovnicima Fedorivke, Ivankiva i okolnih mjesta, podignuta optužnica pred Okružnim sudom u Borodyanki. Njemu se sudi u odsustvu, što je česta praksa ukrajinskih vlasti i pravosudnih institucija.
Pripremno ročište u ovom predmetu zakazano je za početak septembra, a u optužnici je navedeno da ga ukrajinske pravosudne vlasti terete za kršenje zakona i običaja ratovanja, počinjeno s drugim osobama, prema prethodnom dogovoru.
Kako je za Detektor u kolovozu 2026. godine potvrđeno iz Tužiteljstva BiH, za Savičićem je raspisana potjernica. U pisanom odgovoru se navodi da ta institucija ne može pružiti više detalja o ovom slučaju.
Savičić nije odgovorio na pitanja Detektora.
Ukrajinske vlasti ranije su objavile da ga sumnjiče za okrutno postupanje prema najmanje dvoje civila tijekom okupacije Kijevske oblasti. Savičića, koji ima i bh. i rusko državljanstvo, ukrajinske vlasti opisuju kao tadašnjeg komandanta jedinice “Vukovi”, u okviru privatne vojske pod nazivom “Redut”.
“Redut” je sistem regrutacije za borbene jedinice koji koordinira i financira ruska vojska, a posebno njena obavještajna agencija, poznata kao GRU, prema istraživačkom dokumentarcu koji su 2023. godine objavili Schemes i Systema, ukrajinski i ruski istražni timovi RFE/RL-a.
Bomba između tijela i drveta
Prema službenom popisu teritorija na kojima se vode ili su se vodile borbe, Fedorivka je bila područje aktivnih borbenih dejstava od 24. veljače do 6. ožujka 2022. godine. Nakon toga, gotovo mjesec dana bila je pod privremenom ruskom okupacijom. Podaci Asocijacije gradova Ukrajine navode da je cijela Ivankivska zajednica, kojoj pripada i Fedorivka, od prvih dana rata bila potpuno odsječena od vodosnabdijevanja, električne energije i grijanja, te više od mjesec dana nije bilo mobilne ni internet veze.
Nakon što su ga Savičić i njegova grupa zarobili, prisjetio se Mykola, preko očiju su mu navukli kapu, vezali ruke i odvezli ga prema šumi. Kako je rekao, prvo su ga tukli, a zatim ga vezali za drvo. Prisjetio se da su mu ruke plastičnim vezicama spojene iza stabla, a između leđa i drveta postavljena je ručna bomba, kojoj je izvučen osigurač.
“Nisam se mogao pomaknuti ni na jednu stranu. Čak i da je skliznula, nisam imao gdje pobjeći. Jednostavno bi eksplodirala. Ne bih imao ni one četiri sekunde da reagiram”, dodao je Mykola.
Morao je ostati potpuno nepomičan oko sat i po do dva sata, ispričao je.
“Nije bilo izlaza”, dodao je.
Prema navodima koje su ranije objavile ukrajinske vlasti, ovaj događaj je danas dio postupka protiv Savičića. Istraga ga tereti da je bio među odgovornima za zarobljavanje Mykole, njegovo zlostavljanje i kasnije ispitivanje.
Ovo je jedna od više od 740 optužnica koje su ukrajinski tužioci poslali sudu zbog sumnje na ratne zločine počinjene nakon ruske invazije 24. veljače 2022. godine, prema podacima Ureda generalnog tužitelja Ukrajine. Kako se navodi, do studenog 2025. godine 206 osoba je osuđeno zbog ratnih zločina.
Mykola je naveo kako tada još nije znao ime zapovjednika jedinice koja ga je držala u zatočeništvu, ali je tijekom zatočeništva “naučio njegov glas”.
“Kada sjediš tamo i slušaš sve, naučiš svaki glas. Znaš tko dolazi, tko će te tući, a tko neće”, pojasnio je, tvrdeći da je Savičića viđao svakodnevno kada su mu skidali povez i tjerali ga da radi.
“On je sjedio tamo i zapovijedao”, objasnio je.
Tijekom zatočeništva, prisjetio se, nekoliko dana je bio potpuno bez hrane, dok su ga tjerali da kopa udubljenja za vojna vozila i druge jame.
“Rekao sam mu [Savičiću]: ‘Gladan rob je loš rob. Nisam jeo tri ili četiri dana. Ako hoćeš, pucaj u mene. Radi što hoćeš, ali ja ne mogu’”, dodao je Mykola.
Kako je ispričao, tek nakon toga je dobio konzervu hrane, ali više od nje pamti riječi koje mu je Savičić osobno uputio:
“Rekao mi je: ‘Imam naređenje da te ne ubijem’, jer sam trebao izaći na televiziji u Rostovu. ‘Da nije toga, davno bih te ubio. Ti si mi teret. Sjediš u jami i ljudi te moraju čuvati. Lakše bi bilo riješiti te se i spavati.’”
Razlog zbog kojeg su ga, prema njegovoj tvrdnji, ostavili živog bio je propagandni snimak u kojem je planirano da sudjeluje.
U njegovom su mobitelu, naveo je, našli broj Sigurnosne službe Ukrajine (SBU), kao i fotografije iz mobilizacije 2014. godine, kada je Rusija anektirala Krim i druge dijelove istočne Ukrajine.
Zbog toga su ga, kako je ispričao, prisilili da pred kamerom postane ono što tvrdi da nikada nije bio – oficir SBU-a koji, navodno, organizira izviđačko-diverzantsku grupu protiv ruskih snaga.
“Nikada nisam bio oficir SBU-a. Ali ako su tražili da kažem da jesam, onda sam im rekao”, dodao je Mykola.
TV prilog, u kojem se Mykola pojavljuje kao oficir SBU-a, emitiran je na Prvom kanalu Rusije, jednom od najvažnijih i najutjecajnijih nacionalnih televizijskih kanala u toj zemlji, u okviru programa u kome je izvještavano s ratišta.
Iste te godine, Europska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države, između ostalih, stavili su Prvi kanal Rusije pod sankcije i označili taj medij kao jedno od glavnih oruđa ruske države za širenje proratne propagande i dezinformacija u vezi s invazijom na Ukrajinu.
Detektor je imao uvid u cijelu emisiju u kojoj je emitiran prilog s Mykolom, ali ga ne objavljuje cijelog zbog zaštite svjedoka. Na snimku u kojem se prikazuje Mykola, pojavljuje se i Ukrajinka Alyona Savchenko, koja je danas također svjedok u postupku protiv Savičića.
Prisiljavanje civila na propagandne izjave još je jedan od elemenata koji se Savičiću stavlja na teret. Prema tvrdnjama ukrajinskih istražitelja, i Savchenko je, tijekom zatočeništva, dovedena Savičiću te su od nje tražene informacije o ukrajinskim snagama, a potom je prisiljena sudjelovati u insceniranom intervjuu.
Gledajući taj prilog s novinarima, Mykola primjećuje povrijeđeno oko i prisjeća se da je povredu zadobio netom prije intervjua, nakon što ga je jedan od vojnika udario nogom u glavu.
Udarac je bio toliko snažan, ispričao je, da se zajedno sa stolicom prevrnuo u šatoru u kojem su snimali izjavu.
Sedam dana u jami
Najduži period zatočeništva Mykola je, tvrdi, proveo zakopan u jami, u šumi između mjesta Shybene i Krasny Rih. Kako se prisjetio, ruke su mu bile vezane, a jamu je dijelio s pacovima – od kojih ga je jedan ugrizao, nakon čega ga je uhvatio i ubio.
“Prišao mi je stražar da provjeri zašto cvilim i pitao me: ‘Jesi li ubio pacova?’ Onda me udario kundakom u glavu i rekao: ‘Ubij još jednog i upucat ću te”, dodao je Mykola.
Mykola kaže da je morao svjedočiti i mučenju drugih zatočenika.
“Rezali su čovjeka koji je još bio živ, pored mene, kraj jame. U početku su ga rezali iznad mene”, naveo je, prisjećajući se da se onesvijestio zbog mučnosti situacije.
“Imao sam samo jednu misao: Ako će me ubiti, želio sam da to urade brzo.”
Detektor nije mogao nezavisno potvrditi detalje iz svjedočanstva Mykole, ali dokumentatori koji su kasnije obišli ovu lokaciju, procijenili su da su jame bile duboke oko 90 centimetara, a da su u nekima od njih istovremeno držane dvije osobe zajedno.
Kiša i snijeg su se topili i ljudi su sjedili u vodi, noge su im trnule, a oni koji su ostajali unutra duže morali su vršiti i nuždu na istom mjestu, navodi se u izvještaju ukrajinske Medijske inicijative za ljudska prava (MIHR) pod nazivom “Okupaciono čvorište: Shybene”.
Ovaj izvještaj rezultat je dvogodišnjeg dokumentiranja ratnih zločina u Sybeneu i okolini, zasnovano na intervjuima i razgovorima sa žrtvama, analizama službenih dokumenata i terenskim misijama. U njemu su istraživači rekonstruirali mrežu mjesta na kojima su ruske snage držale civile tijekom okupacije Kijevske oblasti.
Jedno od takvih istraživanja vodila je Lidiia Tarash, ukrajinska novinarka i voditeljica odjela za dokumentiranje MIHR-a. Dokumentatori su do žrtava stigli tri godine nakon okupacije, a i dalje su na mjestima zatočenja mogli vidjeti kutije od municije, ruske vojne obroke i ostatke položaja.
“Mykola nas je doveo na mjesto na kojem su istražne radnje bile već provedene. Ekshumacija je izvršena još u travnju 2022. godine”, kazala je Tarash, dodavši da je u jednoj od jama pronađeno beživotno tijelo.
Detektor je s njom razgovarao u kolovozu 2026. godine u Kijevu.
Njena organizacija ustanovila je pet lokacija na kojima su civili bili zatočeni, među kojima šumu u kojoj je bio zatočen Mykola, šumariju, školu i medicinsku stanicu. Samo u Shybeneu dokumentirali su 43 slučaja zarobljavanja, a 12 žrtava identificirali su imenom.
Ova istraga dovela je do podizanja optužnice i protiv Savičića, iako njegovo ime nije bilo početna točka istrage. Istražujući tko je zapovijedao jedinicom, od više sugovornika saznali su da su među naoružanim ljudima bili i Srbi.
“Oni su to ljudima direktno govorili”, kazala je Tarash, navodeći da su i svi drugi s kojima su razgovarali imenovali istog komandanta.
“Direktno su pokazali na Davora Savičića.”
Tarash je sa svojim timom pronašla intervju iz 2023. godine na ruskom kanalu Solovyov Live, u kojem Savičić govori o jedinici “Vukovi” i operacijama na području Kijeva. Iako nije imenovao Shybene, govorio je o obližnjim naseljima, što je istražiteljima pomoglo da potvrde priče žrtava.
Dodatne informacije pronašli su u intervjuima Igora Salikova, nekadašnjeg pripadnika “Reduta”, koji je navodio mjesta Shybene, Krasny Rih, Velyky Lis i Ivankiv kao mjesta gdje su zarobljavali civile.
“Isto mjesto, približno isto vrijeme, sve se poklapalo sa onim što su nam svjedoci govorili”, dodala je Tarash.
“Na osnovu našeg rada i tih svjedočenja, organi za provođenje zakona obavijestili su Savičića o sumnji, a materijali su na kraju poslani sudu”, objasnila je Tarash.
O težini zločina počinjenih u Ukrajini, u studenom 2025. na sastanku sa predstavnicima Nezavisne međunarodne komisije UN-a za istragu događaja u Ukrajini govorio je i zamjenik državnog tužioca Ukrajine Andriy Leshchenko, koji je ocijenio da obim i sistematska priroda zločina Rusije omogućavaju da se oni klasificira kao dio namjerne genocidne politike protiv ukrajinskog naroda.
“Ono što vidimo jeste planirana državna politika usmjerena na uništenje ukrajinske nacije. Zato se naše istrage ne fokusiraju samo na počinitelje, već prvenstveno na političko i vojno rukovodstvo agresorske države”, naglasio je tada zamjenik državnog tužioca.
Mjesec dana ranije, novinari Detektora potvrdili su da je Savičić i dalje aktivan u pomaganju ruskih napora u invaziji na Ukrajinu. Pretvarajući se da su zainteresirani dobrovoljac iz Republike Srpske (RS), novinari su direktno komunicirali sa Savičićem pridruživanje ruskoj vojsci, što je protivno zakonima u BiH.
Nakon što su se predstavili kao novinari, Savičić je prestao da odgovara na pitanja.
Novinari su Savičića prepoznali i na fotografiji koju je u maju iste godine objavio tadašnji predsjednik RS-a Milorad Dodik tokom posjete predstavništvu Srpske pravoslavne crkve u Rusiji.
Godinu ranije, Velika Britanija stavila je Savičića na listu sankcija zbog njegovog djelovanja povezanog s ruskom invazijom na Ukrajinu.
Mykola kaže da je Savičić razlog zbog kojeg ni nakon oslobađanja nije mogao spavati. Prisjetio se kako se budio na svaki zvuk, te kako prvih dana nije smio napustiti kuću čak ni kako bi otišao roditeljima javiti da je živ.
Danas mu je kičma teško oštećena i posljedice zatočeništva još osjeća.
Kako je ispričao, u mislima ga još uvijek progoni riječ “oslobođenje”, koju je svakog dana slušao od onih koji su ga zatočili.
“Stalno su govorili: ‘Došli smo da vas oslobodimo.’ Ali osloboditi me od čega? Od normalnog života?”, zapitao se Mykola.
Za njega procesuiranje Savičića ima jednostavnu svrhu, a to je pitanje pravde, ali i odgovornosti.
“Ne može nitko od njih reći ‘samo sam izvršavao naređenje’ i misliti da za to nije odgovoran. Neko ti je dao naređenje, ali je i dalje bio tvoj izbor hoćeš li ga izvršiti. Ali nema tog novca zbog kojeg vrijedi ono što su njihovi ljudi uradili na teritoriji Ukrajine”, poručio je Mykola.
