Troje Moldavaca prvostupanjski je osuđeno zbog sudjelovanja u ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Sud u glavnom gradu Moldavije odlučio je 6. veljače osuditi troje državljana te zemlje zbog sudjelovanja u kampovima za obuku 2024. u BiH i Srbiji.
Kako je navedeno tijekom izricanja presude pred Općinskim sudom u Kišinjevu, Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Vladimir Harcevnicov osuđeni su na zatvorske kazne u rasponu od četiri do gotovo pet i pol godina.
Nitko od njih nije prisustvovao izricanju presude, a za njima su izdani nalog za uhićenje. Postoji pravo žalbe na ovu presudu u roku od sljedeća dva mjeseca.
Kako je rečeno, Aliona Gotco osuđena je na zatvorsku kaznu od četiri godine i jednog mjeseca, Ludmila Costenco na četiri godine, dok je Vladimir Harcevnicov osuđen na kaznu od pet godina i četiri mjeseca.
U rujnu 2024. moldavske službe dobile su informacije da se državljani te zemlje obučavaju u kampovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Nalazi, koje su potom na konferenciji za novinare predstavili predstavnici policije i moldavske SIS službe, ukazivali su na to da su kampovima upravljali ruski instruktori.
Kako su tada objavili, cilj obuke bio je stvaranje nereda tijekom predsjedničkih izbora i referenduma o ulasku Moldavije u EU, čiji pozitivan rezultat nije odgovarao politici Rusije.
Mjesec dana kasnije, moldavska policija uhitila je stotine ljudi u operaciji povezanoj s obukom na Balkanu, ali i u Rusiji.
Među njima su i osobe koje će u narednom periodu biti optužene za sudjelovanje u kampovima u blizini Banja Luke. Neki od uhićenih u međuvremenu su postali ključni svjedoci.
Optuženici – Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Vladimir Harcevnicov – prvi put su se pojavili pred sudom u proljeće 2025. Iako su se izjasnili da nisu krivi za optužnicu koja ih tereti za pripremanje nereda u zemlji, svi su priznali da su bili u kampu u Bosni i Hercegovini.
U sljedećim mjesecima, na ročištima pred sudom u Kišinjevu, izneseni su detalji o kampovima.
Između ostalog, da se kamp u Bosni i Hercegovini nalazio sjeverno od Banje Luke, nedaleko od bivše baze Zalužani, na području sela Glamočani.
Sudionici su u kamp, koji se sastojao od velikog broja šatora, dovođeni iz Srbije, ponekad preko istih kontakt osoba, a prema tvrdnji sudionika – krajnji cilj kampa bi bio objavljen tek nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu.
Neki sudionici su rekli da su u Bosnu i Hercegovinu došli u uvjerenju da idu na odmor ili da dostavljaju dokumente za prijatelje iz Moldavije.
Sudionici su također rekli da su često odlazili u Banju Luku. Svjedočanstva su opisivala i obuku upravljanja dronovima.
Obuka se prvo provodila kroz simulacije, a zatim kroz upravljanje zrakoplovima. Dronovi su, osim standardne opreme, imali mehanizme za bacanje predmeta poput dimnih ili šok bombi.
Instruktor zadužen za dronove, prema svjedočenjima, bio je Rus, a sudionici kampa zvali su ga “Viktor”, ali njegov puni identitet nikada nije otkriven.
Prema popisu moldavskih obavještajnih službi, ruski plaćenici koji su prethodno bili povezani s Wagnerovom skupinom i akcijama u Africi, koje uključuju ubojstva novinara, također su imali ulogu u obuci moldavskih državljana.
Uz sve dokaze i priznanja, političari iz Republike Srpske, poput Milorada Dodika, Nenada Nešića i Nenada Stevandića, u svojim su prethodnim izjavama negirali postojanje kampova. Isti stav dijeli i rusko veleposlanstvo u Bosni i Hercegovini.
Istraga o ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini u sklopu slučaja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine još uvijek je u tijeku, izvještava Detektor.
