Bivši hrvatski reprezentativac i izbornik te nekadašnji sportski direktor Hajduka Igor Štimac oglasio se dan prije Jadranskog derbija s Rijekom na Poljudu na društvenim mrežama.
Trener pod čijim su vodstvom Splićani osvojili posljednju titulu prvaka davne 2005. godine opsežno je pisao o omiljenom splitskom klubom, posebno istaknuvši razliku u načinu kako je on funkcionirao do 2011. godine i poslije te godine.
Štimčevu opsežnu poruku prenosimo u cijelosti:
HAJDUK 1911 – 2011
Jednom davno u “našem malom mistu” postojao je VELIKI klub, nogometno čudo zvano HAJDUK.
Pravi narodni-pučki klub koji je imao mnogo sjajnih razdoblja, ponešto prosječnih i nešto malo onih loših , ali bio je obožavan i voljen od svih svojih pristalica, ali i silno uvažan od svih klubova sa kojima se nadmetao.
Jednom davno u “našem malom mistu” postojao je klub koji je uspjehe gradio je na temeljima barba Lukine nogometne filozofije i “škole baluna” koja je desetljećima vrijedno proizvodila klasne igrače uz pomoć velikih trenera Kaliterne, Lustice, Mladinića, Ivića, Polepovića, Sliškovica, Krešića , Beare , Nadoveze, Kačića, Katalinića, Kovačića , Vulića, Krstičevića, Jalića, Šeparovića i mnogih drugih.
Klupske vitrine punile su se trofejima gotovo svake godine, a u evropskim natjecanjima ravnopravno smo se nosili sa bilo kim.
Jednom davno u “našem malom mistu” imali smo klub koji se oslanjao na vlastiti rad , koji je vjerovao u svoje trenere i igrače,klub koji je sve svoje uspjehe ostvario sa domaćim trenerima i igračima uz malu pomoć pomno biranih “domaćih”pojačanja ( Vukas, Oblak, Holcer , Slišković, Kranjčar ).
Jednom davno imali smo u “našem malom mistu” klub koji nije zazirao od drugačijeg mišljenja i čija su vrata uvijek bila otvorena za razgovor i raspravu. Njegovi djelatnici ( njih 50-tak ) vrijedno su svakodnevno radili da bi klub funkcionirao, a veterani su se rado nalazili u klupskim prostorijama. Oni mladji da bi trenirali i ponosno predstavljali klub u veteranskim akcijama, dok su se oni stariji družili uz “pismu , balote i briškulu”.
Jednom davno u “nasem malom mistu” postojao je klub koji su vodili ljudi koji nisu tražili u drugima opravdanje za moguće posrtaje i kojima za neuspjeh nije bio kriv FSJ, HNS, Mamic, Suker,Kustić ni bilo ko drugi.
Bio je to uistinu NARODNI KLUB.
Klub koji je svoj 100-ti rodjendan proslavio na veličanstven način utakmicom protiv Barcelone na Poljudu ni ne sluteći da će nedugo nakon toga skupina mudraca odlučiti taj narodni klub pretvoriti u “njihovu prčiju” i proglasiti njegovih 100 godina postojanja “dobom mraka” te krenuti u stvaranje nove klupske povijesti koja će se kreirati isključivo po njihovim mjerilima.
Biti profesionalni navijač je postala moda i unosan biznis pa zašto ne iskoristiti priliku koja se ukazala…
HAJDUK 2011 – 2025
“MI BI TILI VELIKOG HAJDUKA – OD OVOG NAM JE MUKA” je slogan koji je pratio novi pokret…pokret umotan u OBEĆANJA, LAŽI, NEPOTIZAM, JEDNOUMLJE I KAD ZATREBA PRIJETNJE.
Krenulo je Torcidinim uvodjenjem “Kodeksa” ponašanja svima osim sebi samima iako svi dobro znamo kako je klub kroz svoju dugu povijest najteže udarce zadobio upravo iz redova vlastite navijačke skupine.
Utvrdili su jasna pravila odabira budućih djelatnika, predsjednika, članova NO i uprava , ali brzo će se pokazati kako tu neće biti demokracije ni pameti .
Da bi još bolje osigurali isključivo sebi prihvatljive kandidate prijetnjama će otjerati pojedine dobronamjernike koji će se usuditi javiti na natjačaje za vodeće funkcije. Budući predsjednici moći će postati samo bezimeni uhljebi koji će raditi isključivo po naputku fantomske udruge NH , jer jedino su oni ti koji znaju kako i šta treba raditi za budućeg “velikog ajduka”. No odabrani će biti bogato honorirani bez obzira na ogromne štete koje će nanijeti klubu svojim (ne)radom.
U svemu tome svesrdno će im pomagati antihrvatski dnovinari u likovima Borisa Dežulovića, Jurice Pavičića, Damira Petranovića, Saše Ljubičića, Ante Tomića , Vinka Vukovića i naravno majstora sociologije i filozofije Dražena Lalića i Benjamina Perasovića.
Sijanje mržnje prema HNS-u, Hrvatskoj izabranoj vrsti i svima koji promišljaju hrvatski biti će njihov glavni alat u godinama silnih uspijeha novog modela upravljanja nekada velikim Hajdukom. Nije ni čudo jer ova horda jugonostalgičara i ateista osim što mrzi Boga i Hrvatsku ima neopisivu želju da se zatrovana hrvatska mladost medjusobno “kolje” gdje god stigne.
“Naša proljeća u Evropi dolaze, a Dinamova neće tako skoro” biti će jedna od značajnijih najava ili poruka sa revolucionarnog skupa na splitskoj rivi na kojem su vidjeniji cirkusanti bili Bojan Islamović ( alijas baba Vanga ) i Benjamin Perasović ( alijas Che Guevara ).
“Bit će svijetlo, i nasta mrak”!
I učini banda sve ono za što je optuživala bivše uprave i politike.
Stvoriše klub bez nade i budućnosti, zarobljen okovima od strane dijela vlastitih “profesionalnih navijača” i pun prijezira prema svima koji se usude uputiti kritiku njihovom modelu upravljanja ili načinu odabira NO.
Stvoriše klub kojem su trofeji naučna fantastika, a da i ne spominjem zabludu kako bi u europskim natjecanjima mogao nekoga ugroziti.
Stvoriše klub sa najskupljim kadrom u povijesti, kako u uredima tako i u svlačionici.
Stvoriše klub kojim upravljaju mahom nesposobnjakovići kojima je najveći sportski uspjeh to što su bili oslobodjeni nastave tjelesnog odgoja .
Stvoriše klub kojem se ruga čitava Hrvatska pa i šire i čijim se posrtajima svi nasladjuju.
Stvoriše klub pun uhljeba , ( 320 zaposlenih ) , a kojima se plaća cca 2 M eura mjesečno za stručnost i predan rad.
Stvoriše klub čije dionice punih 14 godina sebi prisvaja njihova fantomska udruga NH i to novcem koji izvorno pripada Hajduku ( novac od članarina ).
Punih 14 godina koriste ljubav naivnog navijačkog puka kako bi svoju udrugu jačali dok klub tone i raspada se.
Današnje stanje jasno govori da je alarm upaljen. Dugovi su premašili vrijednost temeljnog kapitala, a obaveze koje postoje ne mogu se ni u pola namiriti prodajom kompletnog profesionalnog kadra.
14 godina lutanja, laži o transparentnosti i stabilnosti polako dolazi na naplatu…
Razmišljam kako se ideolozi njihovog “velikog evropskog Hajduka” planiraju izvući iz situacije do koje su doveli klub svojim “odgovornim” ponašanjem i “transparentnim” radom?
Potrošili su 8 predsjednika, 25 trenera, 5 nadzornih odbora i oko 300 M € na svoje egzibicije.
Pa naravno, krenulo se u potragu za spasonosnim domaćim rješenjima ( čitaj jeftinim ili volonterskim ) , a kojima će se obećati sva podrška u narednih 5-10 godina rada stvaranja kroz koje bi klub eventualno mogao iznjedriti generacije novih pobjednika… Pregovara se sa Vučevićem, nagovara Bilića itd…
Jedino je pravo pitanje postoji li itko toliko naivan sjesti za stol sa “grobarima kluba” i slušati njihova obećanja?! Postoji li itko toliko nenormalan preuzeti odgovornost za svu štetu koju je udruga NH uz pomoć vodstva Torcide uzrokovala Hajduku u svojih 14 godina upravljanja klubom?!?!
Sumnjam…
Valjalo bi se držat one stare, ko s vragom tikve sadi…
Lekići , Markovići , Balegići, Rilovi i ostala bando VRIME JE!
Preuzmite odgovornost i odjebite od kluba!
Za štetu uzrokovanu vašom pameti vratite dionice klubu i pokažite da vam je bar malo stalo.
Predložite da se počne sa direktnim učlanjivanjem u klub ako mu želite dobro.
I da, ne zaboravite kad odete sa vašom udrugom NH upaliti svijetlo jer predugo ste vjerne navijače držali u mraku….
HŽV a vama je doša KRAJ!, piše Štimac
