Trideset i jedno dijete, koje je krajem veljače pronađeno u obiteljskoj kući u Brčko distriktu, u narednom će razdoblju biti raspoređeno u četiri sigurne kuće u Bosni i Hercegovini. Ovaj slučaj potresao je javnost u zemlji i regiji te ponovno ukazao na manjkavosti sustava. Postavlja se pitanje – ima li Bosna i Hercegovina kapacitete za prihvat djece koja su žrtve trgovine ljudima ili se nalaze u nekoj drugoj rizičnoj situaciji?
S obzirom na to da Brčko distrikt nema prihvatilište niti kapacitete za smještaj tolikog broja djece, mališani će biti raspoređeni u različite dijelove Bosne i Hercegovine. Dio njih bit će smješten u sigurnu kuću na području Semberije, dok će ostali biti raspoređeni u sigurne kuće u Modriči, Bihaću i Mostaru.
„Svih 31 dijete dobit će smještaj u jednoj od ovih sigurnih kuća. No situacija nije nimalo jednostavna – nedostaje smještajnih kapaciteta, a ove su kuće prvenstveno namijenjene djeci koja su žrtve obiteljskog ili rodno uvjetovanog nasilja“, upozorava Ljilja Lukić iz Fondacije „Lara“ iz Bijeljine.
U Bijeljini se gradi prihvatilište
Bosna i Hercegovina trenutno nema specijalizirane kapacitete za prihvat djece koja su žrtve trgovine ljudima ili se nalaze u sličnim kriznim situacijama. U udruzi „Otaharin“ iz Bijeljine ističu da se u ovom gradu trenutno gradi prihvatilište koje bi trebalo pokrivati cijelu regiju, a imat će kapacitet za 20 djece.
„Bijeljina dobiva prihvatilište, i to je možda jedino takve vrste u cijeloj Bosni i Hercegovini. Riječ je o objektu koji se gradi od temelja s namjerom da bude sigurno utočište za djecu i mlade do 18 godina. Već deset godina zagovaramo ovakvo rješenje jer je naš cilj maknuti djecu s ulice i pružiti im dugoročnu pomoć kako bismo riješili probleme zbog kojih su se uopće našli u takvoj situaciji“, ističe Dragan Joković iz Centra za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja „Otaharin“.
Podršku ugroženoj djeci pružaju i dnevni centri za djecu u riziku i s ulice, no oni nude samo privremeno rješenje. Nakon dana provedenog u tim centrima, djeca se vraćaju u sredine u kojima su često izložena različitim oblicima zloupotrebe. Slučaj iz Brčkog ponovno je razotkrio slabosti sustava, ali i otvorio ključno pitanje – što dalje?
Programi prevencije iznimno važni
„Smatram da su programi prevencije iznimno važni, bez umanjivanja značaja svih postojećih reaktivnih programa. Zaštita prava djeteta ne smije ostati samo u okviru zakona – potrebne su konkretne, učinkovite mjere prevencije, intervencije i, ako je potrebno, rehabilitacije za djecu koja su pretrpjela nasilje“, ističe Slađana Skenderović, direktorica SOS Dječjeg sela Gračanica.
Iz pokreta za zaštitu prava djece „Plavi svijet“ upozoravaju da je nužno poduzeti konkretne korake kako bi se spriječili slični slučajevi u budućnosti.
„Predlažemo strože kaznene mjere za roditelje koji zanemaruju djecu, osnivanje centra za socijalni rad izvan okvira vlade Distrikta, uspostavu preventivnog sustava u suradnji sa školama te otvaranje prihvatilišta za djecu potencijalne žrtve trgovine ljudima“, naglašava Alisa Hodžić iz „Plavog svijeta“.
Dok nevladine organizacije ulažu maksimalne napore, često prelazeći vlastite mogućnosti, epilog ovakvih slučajeva uvelike ovisi o institucijama. Alarm je već odavno upaljen – pitanje je tko će na njega reagirati.
