U Njemačkoj živi oko sedam milijuna muslimana. Jedan od njih bio je Senad Mrkaljević, sve dok prije nekoliko godina nije postao katolik. Danas je svećenik, što je čak i za Njemačku prava rijetkost. Naime, kada je s dvadesetak godina prvi put u životu ušao u crkvu, priznaje da se osjećao nesigurno: „Bila je to za mene velika prepreka da uđem unutra“, priča Senad Mrkaljević. „Pitao sam se: ‘Je li u redu to što radiš?’“
Ali, od prije nekoliko tjedana, ovaj 41-godišnjak je katolički svećenik. Zaređen je u berlinskoj katedrali sv. Hedvige, a zaredio ga je nadbiskup Heiner Koch. On je čak i u nevjerojatno raznolikoj Njemačkoj apsolutna iznimka: diljem zemlje nema drugih katoličkih svećenika s takvom životnom pričom, prenose mediji.
To, međutim, ne znači da se takvi slučajevi ne događaju u svijetu: Antuan Ilgit, rođen u Bavarskoj kao dijete turskih roditelja, a kasnije odrastao u Turskoj, 2023. godine je od pape Franje imenovan pomoćnim biskupom u Anadoliji. Kao odrasla osoba konvertirao je s islama na kršćanstvo; prvi je jezuit s turskim državljanstvom. Sličnih primjera ima i u suprotnom smjeru: Rabeya Müller (1957. – 2024.), katolkinja iz Mayena, kao odrasla je prešla na islam. Kasnije je bila liberalna imama u Njemačkoj.
Senad, govoreći o svom životu, kaže da nije baš uvijek sve išlo glatko. Rođen je u Brčkom, u Bosni i Hercegovini. „Sjećam se da je tada u mom susjedstvu suživot religija dobro funkcionirao. Kao dijete sam kod naših srpskih susjeda na televiziji gledao pravoslavnu liturgiju i rekao: ‘Hoću biti imam’“. Senad je s obitelji pobjegao od rata najprije u Beč, a kasnije u Berlin. „Nije bilo lako“, prisjeća se. „Teško mi je bilo uklopiti se u školu.“ Uz kulturološke razlike i strani jezik, imao je i prirođeno oštećenje vida. Zbog toga je najprije pohađao specijalnu školu.
„Moja se obitelj uvijek brinula za mene“, priča ovaj mladi čovjek u crnoj svećeničkoj reverndi. „Moja dva starija brata dobro su se snašla u Njemačkoj. Majka se brinula za mene: ‘Što će od tebe biti?’“ Sam islam kao vjera u obitelji nije imao veliku ulogu. „Zanimljivo je da sam ja kao tinejdžer bio jedini koji je postio za Ramazan“, kaže kroz smijeh. Možda je, kako dodaje, oduvijek bio „religiozni tragač“.
Sa 23 godine počeo je čitati Bibliju i nedjeljom ići na misu u osam ujutro. „Isprva sam to radio tajno. Živio sam tada kod starijeg brata. Kada bih se vratio iz crkve, on je još spavao.“
„Nisam želio živjeti dvostruki život.“ Kada je odlučio krstiti se, morao je obavijestiti obitelj. „Posebno je majci to bio problem. Govorila mi je da razmislim“, priča Senad. Ipak je ostao pri svojoj odluci. Razumio je njene sumnje: iako obitelj nije bila osobito religiozna, islam je u tuđoj zemlji davao identitet. „Kada se Jugoslavija raspala, vjera je bila ta koja je davala identitet.”
Srednju i višu stručnu školu završio je pohađajući večernju školu. Radio je u administraciji jedne ustanove za njegu. Ipak, stalno ga je pratila želja da postane svećenik. „Dugo sam razmišljao je li to moj put“, kaže. Znao je da mora ostati u kontaktu s majkom, iako se ona nije slagala s njegovim izborom. „Za moju dušu prekid kontakta ne bi bio zdrav.“
Upisao je teologiju u Studijskom domu Sankt Lambert u Lantershofenu, namijenjenom kasnim zvanjima. Godine 2023. završio je studij. „Uz Božju pomoć“ izborio se protiv svih prepreka. „To je nešto što želim prenijeti i drugima kao svećenik.“ Dodaje da među muslimanima, kao i među kršćanima, ima mnogo sekularnih vjernika. Zato sebe vidi kao graditelja mostova među religijama. „Zanimljivo je da je moje preobraćenje i odluka da postanem svećenik kod moje obitelji u BiH, pa i kod braće, naišla na odobravanje.“
Danas je kapelan u župi Svete Edith Stein u Berlin-Neuköllnu, dijelu grada s velikim brojem muslimana. „Važna mi je tolerancija – između kršćana, Židova, muslimana, ali i onih koji nisu vjernici“, kaže Senad, koji sa svojim župljanima rado ide na nogomet, ali i na currywurst.
Njegova se majka u međuvremenu pomirila s tim da je postao svećenik: zajedno s braćom prisustvovala je njegovu ređenju prije nekoliko tjedana.
