Samo 12 kilometara od Mostara, ispod visoke litice u Blagaju, iz pećine izvire rijeka koja je odmah dovoljno snažna da pokreće mlinove. Izvor Bune jedan je od najjačih krških izvora u Europi, a čak ni nakon pola stoljeća istraživanja njegovo podzemlje nije u potpunosti otkriveno.
Većina rijeka nastaje postupno, od potoka koji se skupljaju u planinama. Buna je drugačija: ona se iznenada pojavljuje iz otvora pećine u podnožju litice u Blagaju. Već u prvom metru toka, to je rijeka, a ne izvor.
Koliko je moćna najbolje pokazuje zapis iz siječnja 1971. godine. U to vrijeme iz pećine je izbijalo 380 kubičnih metara vode u sekundi. To je više od prosječnog protoka mnogih velikih rijeka u regiji.
Prema podacima Međunarodne unije geoloških znanosti (IUGS), prosječni izdašnost toplog izvora je oko 23,7 kubičnih metara u sekundi. Ljeti pada na samo tri kubna metra, a u kišnim mjesecima doseže 120.
Razlika između ljetnog minimuma i rekorda iz 1971. je ogromna. Ista špilja proizvodi tri kubna metra u sekundi u jednoj sezoni, a mnogo puta više u drugoj.
Voda se skuplja na površini od oko 1100 četvornih kilometara. Kiša i snijeg prodiru u kršku visoravan iznad Mostara i podzemnim kanalima putuju do Blagaja. Zato je voda hladna tijekom cijele godine, između 10 i 11 stupnjeva.
Prvi ronioci ušli su u podzemne sifone vrućeg izvora 1973. godine. Bili su to G. Franczia-Kiss i C. Touloumdjian. Nove ekspedicije uslijedile su 1984., 1999. i 2003. godine.
Do sada je istraženo oko 520 metara poplavljenih kanala. Najdublja točka do koje su ronioci došli je 72 metra ispod razine površine. Kraj sustava nije pronađen.
Drugim riječima, od najdublje istražene točke do izlaza na površinu, postoji samo dio puta kojim voda prolazi. Odakle točno dolazi i kroz koje kanale ostaje otvoreno pitanje.
Buna je dugačka samo devet kilometara. Nakon toga se ulijeva u Neretvu. Unatoč tome, vrelo je jedno od najposjećenijih mjesta u Hercegovini, a turisti dolaze čak i izvan sezone.
