Svečanim euharistijskim slavljem u subotu 11. srpnja 2026. u crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru svoj zlatni svećenički jubilej, 50 godina misništva, proslavio je mons. Marko Tomić, prozorski župnik i ramski dekan. Uz njega je koncelebriralo 30-ak svećenika među kojima i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić te slavljenikov brat vlč. Tomislav Tomić, piše KTA.
Prigodnu propovijed uputio je vlč. Dragan Jurić, svećenik koji pastoralno djeluje u Austriji, a koji je kao župni vikar surađivao s mons. Tomićem u župi na Kupresu.
U prigodnoj propovijedi osvrnuo se na posebnost jubileja koji ih je okupio te istaknuo kako se njime ne obilježava puki protok vremena u ljudskom životu već punina predanja, vjernost te Božja milosti koja čovjeka nosi, vodi i posvećuje. „Pedeset godina svećeništva znači pola stoljeća izgovaranoga ‘da’ Kristu. To znači pedeset godina oltara i euharistije, navještaja i šutnje, molitve i žrtve, služenja i sebedarja. To znači pedeset godina života koji nije bio zadržan za sebe, nego darovan Bogu i povjeren Božjem narodu. Zato danas ne slavimo samo jedan visoki jubilej; danas slavimo trag milosti koji je Gospodin ostavio u jednom svećeničkom životu“, naglasio je vlč. Jurić pojasnivši kako svećenik ne opstaje samo snagom vlastite volje, nego snagom Božje milosti.
Podsjećajući kako se toga dana u Crkvi slavi blagdan sv. Benedikta, istaknuo je kako taj svetac Crkvi nije ostavio samo pravilo sažeto u geslu „Ora et labora“ („Moli i radi“), nego ponajprije duhovnu školu traženja Boga u čijem je središtu načelo „ništa ne pretpostaviti Kristu“. „A upravo je to i srce autentičnoga svećeništva. Svećenik nije čovjek koji samo obavlja svetu službu, nego čovjek koji je sav svoj život stavio pod Kristovo gospodstvo“, naglasio je.
Osvrnuvši se na liturgijska čitanja, propovjednik je istaknuo kako Knjiga mudrih izreka govori o „mudrosti srca koje živi pred Bogom“ koja se prepoznaje i u dugogodišnjoj vjernoj svećeničkoj službi Marka. Tumačeći poziv psalma „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin“, naglasio je da te riječi sažimaju bit svećeničkoga poslanja jer „svećenik nije poslan samo da poučava o Bogu, nego da svojim životom svjedoči kako je Gospodin dobar“.
„Zaveo si me, Gospodine, i dadoh se zavesti“
„Zato danas s osobitom zahvalnošću želim reći i ovo: Marko kao svećenik nije bio samo čovjek koji je ljudima govorio o Bogu, nego prije svega svećenik koji je govorio s Bogom. To je možda jedna od najljepših i najdubljih istina koje se mogu izreći o jednom svećeniku. Jer o Bogu može govoriti i učen čovjek, i vrstan govornik, i dobar teolog. Ali samo onaj koji govori s Bogom može ljudima govoriti o Bogu na način koji dotiče srce, koji krijepi, koji podiže i koji ostaje. Samo onaj tko kleči pred Gospodinom može doista nositi ljude na srcu. Samo onaj koji je naučio slušati Boga može ljudima izgovoriti riječ koja je više od obične riječi – riječ utjehe, nade i života“, istaknuo je vlč. Jurić koji je dodao kako je tijekom suradnje s mons. Tomićem naučio mnogo toga, a osobito „kako ostati Gospodinov i onda kada je teško“.
Izrazio je radost što se njihovo prijateljstvo nastavilo i nakon što su im se životni putevi razišli te je primijetio kako se neke povezanosti ne temelje samo na okolnostima službe, nego na onome dubljem što Bog među ljudima izgradi.
U svoje te uime župne zajednice zahvalio je mons. Tomiću za godine predanoga svećeničkog i pastoralnog služenja, za molitvu, naviještanje Božje riječi, slavljenje sakramenata te blizinu i prisutnost u životu vjernika, osobito u trenutcima radosti i žalosti. „Mnogo toga što svećenik čini ostaje zapisano ne u knjigama, nego u ljudskim srcima. Upravo tamo ostaju i tragovi Markova služenja“, naglasio je i dodao kako mladomisničko geslo mons. Tomića „Zaveo si me, Gospodine, i dadoh se zavesti“ oslikavaju sažetak njegova duhovnog puta. „U tim se riječima prepoznaje svećeničko srce koje se nije zatvorilo u vlastite planove nego je dopustilo Gospodinu da ga vodi, oblikuje i nosi kroz sve godine služenja“, istaknuo je te pojasnio da se svećenika ne smije promatrati ponajprije kroz njegove zadaće, aktivnosti i odgovornosti nego imati na umu da je on prije svega ponizni služitelj koji vjernike vodi Kristu, izvoru milosti.
Zahvalivši na kraju mons. Tomiću za ono sve što je činio, poželio je da ga Gospodin, koji ga je pozvao i vodio kroz proteklih pedeset godina, i dalje krijepi svojom milošću: „Neka ti podari mir srca, vedrinu duha i duboku radost služenja. Neka te u danima koji dolaze prati sigurnost da nijedna žrtva podnesena iz ljubavi nije izgubljena. Neka ti sveti Benedikt isprosi postojanost, mudrost i onu duboku ukorijenjenost u Bogu iz koje izvire svaka prava svećenička plodnost“.
Toliko čudesnih stvari može samo Gospodin učiniti
Poslije popričesne molitve u ime župne zajednice Prozor obratila se i riječi zahvale vlč. Marku uputila župljanka Marija Škarica. Slavljeniku je uručen prigodni dar: misnica s ramskim motivima. Generalni vikar mons. Ćosić pročitao je čestitke nadbiskupa Tome Vukšića, mons. Mate Zovkića i provincijalke SMI M. Kristine Adžamić te je i u svoje ime čestitao 50-u obljetnicu svećeništva vlč. Marku.
Na kraju svete mise prigodnim riječima obratio se mons. Tomić koji je izrazio najprije zahvalu Gospodinu „na preobilnoj njegovoj ljubavi i milosrđu, za asistenciju svih mojih godina do svećeništva i u svećeništvu. Toliko čudesnih stvari može samo Gospodin učiniti u životu jednog svećenika. Hvala mu, slava i čast!“. Zahvalio je potom svim pokojnim i živim članovima obitelji za podršku tijekom proteklih godina, zatim svojim poglavarima, subraći svećenicima, suradnicima – đakonima, župnim vikarima, bogoslovima, sjemeništarcima, studentima svećenicima, čitačima, akolitima, ministrantima te pjevačima svih zborova. „
Posebno zahvaljujem svećenicima susjednih župa koji su vrijedna karika u lancu pastoralnog djelovanja, a suradnjom su potvrdili svoj udio u pastoralnim ostvarenjima. S nekima sam se i dobro sprijateljio. A ja sam na svoje prijatelje uvijek ponosan. Posebna zahvalnost mojim dragim župljanima koji su svojim kontaktom sa svećenikom i svojim aktivnostima potvrdili pravu zauzetost za Kristovo djelo spasenja. Neka ih Gospodin uvijek svojom milošću krijepi, prati i usavršava u služenju“, kazao je mons. Tomić. Zahvalio je i redovnicama koje su ga pratile uz njegovu službu. „Iz mog iskustva to su sestre Milosrdnice u Sjemeništu na Šalati u Zagrebu i Rimu; SMI na župi i dok sam boravio u sjemeništu i Bogosloviji, ali i u Nadbiskupiji. Nemjerljiva je vrijednost u njihovoj prisutnosti i djelovanju, neka ih Gospodin za to obilno nagradi“, kazao je.
Posebno je istaknuo sve koji su se tijekom godina angažirali u korist zajednice, a koji su uglavnom anonimni, no „vrlo prisutni, zauzeti i stvarni“ te je poželio da im Gospodin uzvrati za njihovu velikodušnost. Spomenuo je potom i sve župljane župa na kojima djelovao: „Doslovno, vi ste bili izvor moje životne sigurnosti na način da ste me pazili i da ste uvijek bili pažljivi da mi ništa ne nedostaje za život, rad i djelovanje, osobno, ali i za sve potrebe župe“.
Zahvalio je i svima koji su doprinijeli oko organizacije proslave njegova svećeničkog jubileja, zatim duhovnim zvanjima župe Prozor i Rame, svim mladima i mladim obiteljima koje se u raznim akcijama ujedinjuju za dobro drugih te ministrantima uz želju da ih „zahvati milost Božja, štiti, prati i čuva“. Nad sve je na kraju zazvao Božji blagoslov, posebno u obiteljskom zajedništvu i zajedništvu Crkve.
Na kraju mise svećenici i okupljeni puk su otpjevali Tebe Boga hvalimo.
Nakon svete mise u crkvi je uslijedilo zajedničko fotografiranje mons. Tomića sa subraćom svećenicima te zajedništvo oko stola u Ramskoj kući na Makljenu.
Životni put mons. Tomića
Mons. Marko Tomić rođen je 14. travnja 1952. godine u Brezovom Polju kod Žepča od roditelja Ante i Anice rođene Hrkać. Osnovnu školu završio je u Donjoj Golubinji kraj Žepča i u Bugojnu, srednju u Zagrebu, a teološki fakultet u Sarajevu gdje je zaređen za đakona 15. lipnja 1975. godine. Za svećenika je zaređen na svetkovinu Petra i Pavla 29. lipnja 1976. godine također u Sarajevu. Kao svećenik obnašao je mnoge službe. Još kao mladomisnik poslan je u Kandiju na ispomoć župniku koji je bio bolestan. Zatim je imenovan župnim vikarom u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu gdje je služio devet godina. Potom je upućen na postdiplomski studij Kanonskog prava na dvije i pol godine. Poslije toga imenovan je članom Crkvenog suda, arhivarom i pomoćnikom u Nadbiskupijskoj kancelariji. Obnašao je i službu privremenog župnika u Gradačcu odakle se, zbog ratnih okolnosti, povukao s narodom u izbjeglištvo.
Pet godina ostaje u Đakovu gdje su ga biskupi Ćiril Kos i Marin Srakić udomili u svećeničkom domu. Osim pastoralne brige za izbjeglice u izbjegličkom centru Gašinci, predavao je na KBF-u u Đakovu i bio imenovan sucem pojedincem na crkvenom sudu. Godine 1996. odlazi u Rim gdje je postavljen na službu vicerektora u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima te tu službu predano vrši 10 godina. Zatim je 2006. godine stavljen na raspolaganje Porečkoj i pulskoj biskupiji iz koje se vratio u Vrhbosansku nadbiskupiju nakon dvije i pol godine te je imenovan župnikom na Kupresu, u Otinovcima i župnim upraviteljem župe Rastičevo. Uz župničku službu, 2011. godine imenovan je sudskim vikarom Ženidbenog suda Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije. Na ljeto 2017. postavljen je u službu župnika župe Presvetog Srca Isusova u Prozoru koju vrši do danas. Uz navedene službe povjerene su mu i druge dužnosti i zaduženja. Tako je 25. siječnja 2003. godine imenovan postulatorom kauze Drinskih mučenica pred tadašnjom Kongregacijom za proglašenje svetih. Bio je član Odbora za pripremu Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije. Vršio je službu profesora na katedri Kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu od listopada 2010. godine. Branitelj je ženidbenog veza pri II. ženidbenom sudu za Vrhbosansku crkvenu pokrajinu. Obnašao je službu bugojanskog dekana, a trenutno je dekan Ramskog dekanata.
