U 89. godini preminuo je George Chuvalo, legendarni kanadski boksač hrvatskih korijena poznat po nevjerojatnoj izdržljivosti i činjenici da u profesionalnoj karijeri nikada nije bio srušen na pod. Chuvalo, koji je bolovao od demencije, umro je u subotu u ustanovi za dugotrajnu skrb u Torontu, što je potvrđeno u objavama obitelji i prijatelja na društvenim mrežama. Brojni dužnosnici izrazili su sućut, a među njima i premijer Ontarija Doug Ford, koji je Chuvala nazvao obiteljskim prijateljem, prenosi Index.hr.
Chuvalo je u karijeri boksao protiv najvećih imena svog doba. Izdržao je svih 15 rundi u dva meča protiv Muhammada Alija i primao najteže udarce razornih boksača poput Joea Fraziera i Georgea Foremana, ali ga nitko nikada nije uspio srušiti. Ipak, nezamislive obiteljske tragedije nakon sportske karijere bile su udarci od kojih se nije mogao obraniti.
“Da zbrojite svaki udarac koji sam primio i taj broj pomnožite s deset tisuća, to se ne bi moglo usporediti s boli zbog gubitka trojice sinova i supruge, koji su stradali zbog droge i samoubojstava”, napisao je u svojoj autobiografiji “Chuvalo: A Fighter’s Life” iz 2013. godine.
Počeci karijere
Rođen je 12. rujna 1937. kao sin hrvatskih iseljenika Stipana i Katice u torontskoj četvrti Junction. Za boks se počeo zanimati nakon što je na kiosku vidio časopis The Ring. Prvi put je u ring ušao s deset godina. Naglo je rastao, a uz interes za dizanje utega razvio se u borca visokog 183 centimetra i teškog 95 kilograma.
Nakon kratke amaterske karijere, 1956. godine postao je profesionalac i privukao pozornost nastupima na turniru Jack Dempsey u Maple Leaf Gardensu. Početkom šezdesetih godina karijera mu je stagnirala zbog lošeg menadžmenta, sve dok ga pod svoje nije uzeo Irv Ungerman, poduzetnik iz peradarske industrije.
Chuvalo je nanizao nekoliko pobjeda, što mu je 1964. donijelo meč u Madison Square Gardenu, gdje je prekidom u 11. rundi pobijedio Douga Jonesa. Sljedeće godine vratio se u istu dvoranu i tijesno izgubio na bodove od bivšeg prvaka Floyda Pattersona, u meču koji je časopis The Ring proglasio najboljim u 1965.
Nezaustavljivi stil
Chuvalov stil bio je neumoljiv, ali ne i nepromišljen. Konstantno je napredovao, zadavao teške udarce objema rukama u glavu i tijelo, a 88 posto pobjeda ostvario je prekidom. “Ne možete vjerovati kolika je njegova snaga”, rekao je jednom kanadski borac Bill Drover. “Nema načina da ga zaustavite. On samo ide naprijed. Jedini način da ga zaustavite je dinamitom.”
Chuvalo je uvijek tvrdio da mu je obrana bolja nego što se smatralo, ali njegova izdržljivost bila je legendarna. Govorio je da udarce može podnijeti zahvaljujući vratu opsega 44 centimetra, koji je ojačao posebnim vježbama.
Mečevi protiv Alija
Priliku za borbu za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji dobio je 1966. kao zamjenski protivnik. Muhammad Ali je u to doba postao nepoželjan u SAD-u zbog povezanosti s pokretom Crni muslimani i protivljenja ratu u Vijetnamu.
Izglede izazivača najbolje je opisao naslov u New York Timesu: “Pogled kladioničara na Chuvala: Velika propalica s golemim srcem.” Iako nije uspio postati prvi kanadski prvak nakon Tommyja Burnsa s početka 20. stoljeća, dobio je pohvale za srčanu borbu. Ali ga je nazvao najčvršćim čovjekom s kojim se do tada borio.
“Na neki čudan način, ta me borba definira u očima mnogih Kanađana, ali trebalo mi je dugo da počnem cijeniti koliko sam se zbog toga dobro osjećao”, rekao je kasnije Chuvalo o činjenici da je prvi izdržao 15 rundi s prvakom.
Poznata je i ova njegova izjava:
“Nakon borbe Ali je bio taj koji je otišao u bolnicu, jer je pišao krv. A ja? Ja sam otišao plesati sa suprugom. Nema dvojbe tko je bolje prošao”, izjavio je Chuvalo nakon borbe.
Karijera bez nokdauna
Nakon Alija, pobijedio je izazivače Jerryja Quarryja i Manuela Ramosa, a tijesno je izgubio od Oscara Bonavene i Jimmyja Ellisa. Prvi put ga je zaustavio Joe Frazier 1967. godine, a nakon meča bio mu je potreban silikonski implantat kako mu očna jabučica ne bi potonula.
Poraz od Georgea Foremana tri godine kasnije također je bio prekidom; sudac je zaustavio borbu prije nego što je Chuvalov niz bez pada na pod mogao biti ugrožen.
Njegov drugi meč protiv Alija u Vancouveru 1972. nije bio tako neizvjestan kao prvi. Iz boksa se povukao pobjedom šest godina kasnije, a karijeru je završio s omjerom od 73 pobjede, 18 poraza i dva neriješena meča, uz 64 pobjede nokautom.
Život nakon ringa i obiteljske tragedije
Za razliku od Alija i drugih boksača, posljedice tisuća primljenih udaraca na Chuvalu se nisu vidjele. Bio je rječit i brz na riječima, uvijek spreman na šalu. Ipak, kao i mnogi borci, teško se prilagođavao svakodnevnom životu. Otvorio je noćni klub, dobio licencu za trgovinu nekretninama i vodio TV emisiju, a imao je i kratku ulogu u filmu “Muha” Davida Cronenberga.
Još 1968. izjavio je da ne želi da se njegova četiri sina bave boksom, ali ih izvan ringa nije uspio zaštititi. Najmlađi sin Jesse postao je ovisan o heroinu i 1985. godine počinio samoubojstvo. Starija braća George Jr. i Steven također su postali ovisnici. “Otac nas je godinama tražio po gradu, pogotovo Georgieja i mene. Izvlačio nas je iz narkomanskih legla i pokušavao nas održati na životu”, ispričao je Steven Chuvalo 1995. godine.
George Jr. preminuo je od predoziranja 1993. godine, samo tri dana nakon izlaska iz zatvora. Četiri dana nakon toga, njegova supruga Lynne oduzela si je život. “Nikad nisam mislio da će to napraviti, ali nisam iznenađen”, rekao je Chuvalo tada za New York Times i objasnio da njegova supruga nikad nije preboljela smrt prvog sina. Steven Chuvalo, koji je govorio da oca želi učiniti ponosnim, predozirao se osam mjeseci nakon tog intervjua.
Posljednje godine i nasljeđe
Chuvalo je nastavio sa životom, ponovno se oženio i provodio vrijeme s najstarijim sinom Mitchem, kćeri Vanessom i unucima. Putovao je zemljom i otvoreno razgovarao s učenicima o opasnostima droge. “Volio bih vjerovati da ćete se, ako ikad dođete u napast ili pomislite na drogu, sjetiti mene, Georgea Chuvala, i onoga što je droga napravila mojoj obitelji”, poručio je u jednom govoru.
Godine 2017. mediji su izvijestili o obiteljskim sporovima između Chuvalove preživjele djece i njegove druge supruge Joanne, od koje se razvodio, a koji su se ticali njegove buduće skrbi zbog sve lošijeg kognitivnog stanja. U podcastu pet godina kasnije, sin Mitch otkrio je da ga otac tijekom posjeta više ne prepoznaje. Grad Toronto odao mu je priznanje 2019. godine otvaranjem Društvenog centra George Chuvalo u njegovoj rodnoj četvrti Junction.
