U organizaciji Matice hrvatske, ogranka Tomislavgrad, i Kulturno-informativnog centra Tomislavgrad, u četvrtak je u kino dvorani tog centra predstavljena knjiga Ive Lučića “Škripari – Hrvatski pokret otpora u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.”
Knjiga donosi opsežno istraživanje hrvatskog pokreta otpora komunističkoj vlasti, s posebnim naglaskom na djelovanje Škripara u Bosni i Hercegovini.
Autor je na ovom zahtjevnom istraživanju radio više od 20 godina, prikupljajući i obrađujući brojne povijesne izvore, dokumente i svjedočanstva.
Na više od tisuću stranica knjiga donosi podatke o oko 2.500 osoba i 900 lokaliteta, pružajući uvid u događaje, sudbine i okolnosti koje su desetljećima bile nedovoljno poznate i istražene.
O knjizi i temi Škriparskog pokreta govorili su dr. sc. fra Robert Jolić, dr. sc. Ivan Vukadin i prof. dr. sc. Ivo Lučić, dok je uvodnu riječ imala predsjednica Ogranka Matice hrvatske Tomislavgrad Anđa Renić.
Fra Robert Jolić istaknuo je kako je tema Škripara, osobito u Hercegovini u godini završetka Drugoga svjetskog rata i prvim poratnim godinama, iznimno zanimljiva, ali i zahtjevna, posebice za povjesničare.
“Zanimljiva je jer je toliko priča o Škriparima sačuvano u narodnoj memoriji, kao i o zločinima Ozne ili Udbe u tim teškim vremenima, i to ne samo nad Škriparima nego i nad onima koji su im na bilo koji način pomagali ili za koje su komunističke vlasti barem mislile da imaju neke veze s njima”, kazao je fra Jolić.
Prema njegovim riječima, tema je zahtjevna zbog brojnih naslaga nastalih prepričavanjem kroz desetljeća, kada se o tome nije smjelo glasno govoriti.
“To je, dakako, uzrokovalo i bezbrojne mitove i legende koji nerijetko nisu imali nikakve ili gotovo nikakve veze sa stvarnim stanjem. Ne može se reći da u slobodi, dakle nakon propasti jugoslavenskog komunizma, nije bilo pokušaja, štoviše vrijednih pokušaja, da se digne prašina s te teške i zahtjevne teme i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini”, obrazložio je fra Jolić.
Na konačnu obradu, po njegovim riječima, čekalo se na vrhunskog istraživača, a konačno ga se dočekalo u osobi doktora Ive Lučića.
“Doktor Lučić se ovom temom ne bavi od jučer, nego pažljivo skuplja dokumente već godinama, dapače desetljećima. Konačno je sve to, i dokumente iz više različitih izvora, i narodnu predaju, i sjećanja potomaka ubijenih ili zatočenih Škripara, valjalo složiti u jednu zaokruženu cjelinu i predstaviti zainteresiranoj javnosti”, istaknuo je fra Jolić.
U svom izlaganju Ivan Vukadin istaknuo je kako su jugokomunističke vlasti i partizani bili teroristi inspirirani, kako je rekao, bezbožnom ideologijom komunizma.
“Oni su taj pohod protiv Hrvata vodili tada, oni su taj rat nastavili do dana današnjeg kroz djela, priče i likove svojih ideoloških sljednika koje Ivan Aralica opisuje kao mentalne komuniste”, kazao je Vukadin.
Ukazao je i na povezanost i trajnost komunističke ideologije, jugoslavenske politike i djelovanja jugoslavenskih partizana, rekavši kako iz knjige i sličnih znanstvenih djela treba učiti kako se ne bi ponovili Bleiburzi, Škripari, Škabrnja, Vukovar i Kupres.
Sam autor, govoreći o svojoj knjizi na kojoj je radio dvadesetak godina, istaknuo je kako je postupno i polako prikupljao dokumente i razgovarao s ljudima, a u indeksu knjige navodi više od 2.000 imena.
“Ja sam nastojao sva ona imena koja bih pronašao u dokumentima zapisati i staviti barem negdje u fusnotu, neku bilješku, da ih na neki način sačuvam od zaborava i da sve te žrtve, sva ta stradanja, sve ono što se događalo kroz ovo razdoblje ratno i poratno, pogotovo ovo poslijeratno, da na neki način sačuvam i spasim od zaborava. I na kraju da budem glas onim ljudima koji nisu imali priliku ništa reći o svome životu, o svojim sudbinama”, kazao je Lučić.
Podsjetio je da je na prostoru triju županija koje u svom nazivu imaju Hercegovinu u Drugom svjetskom ratu poginulo oko 24.000 Hrvata. Od toga broja, njih dvije trećine, oko 16.000, ubijeno je poslije rata.
“To su negdje dvije Srebrenice i to je bilo prešućeno, kao da nitko nije stradao. Ti ljudi jednostavno se nisu smjeli spomenuti i naša je povijest utoliko bila povijest šapata, povijest kućnih priča, skrivenih fotografija, eventualno ponekog dokumenta. I evo, sada smo u situaciji da o tome možemo otvoreno i jasno govoriti, trezveno, na temelju argumenata, činjenica i dokumenata”, naglasio je Lučić.
