Danas se o duhanskoj industriji Bosne i Hercegovine gotovo i ne govori, iako je nekada predstavljala važan dio domaće privrede. Tisuće obitelji živjele su od uzgoja duhana, a tvornice u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Travniku bile su simboli industrijskog razvoja, piše Avaz.
Povijest duhana na ovim prostorima seže u 17. stoljeće, kada se počeo uzgajati u Hercegovini, za vrijeme Osmanskog Carstva. Zahvaljujući povoljnoj klimi i zemljištu, hercegovački duhan postao je poznat po kvalitetu i aromi.
Za brojne porodice uzgoj duhana bio je način života. Djeca i odrasli sudjelovali su u berbi, nizanju listova na konac i sušenju na suncu. Nanizani listovi duhana na kućama bili su jedan od prepoznatljivih prizora hercegovačkih sela.
Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine počinje ozbiljniji razvoj duhanske industrije. Već 1880. godine uspostavljen je državni monopol, a otvorene su tvornice u Sarajevu i Mostaru. Tvornica u Banjoj Luci osnovana je 1888, a u Travniku 1892. godine.
Zanimljivo je da je hercegovački duhan krajem 19. stoljeća dobivao priznanja na međunarodnim izložbama u Amsterdamu, Bruxellesu, Beču i Parizu. Njegov kvalitet bio je prepoznat i izvan granica tadašnje Bosne i Hercegovine.
Država je istovremeno organizirala otkupne stanice, kontrolirala proizvodnju i određivala uvjete pod kojima su poljoprivrednici mogli prodavati duhan.
Jedan od najzanimljivijih događaja vezanih za ovu industriju odigrao se u Sarajevu 1906. godine.
Nezadovoljne plaćama i uvjetima rada, radnice Tvornice duhana pokrenule su proteste koji su prerasli u širi radnički pokret. Nakon uhićenja četiri radnice, njihove kolegice zahtijevale su njihovo oslobađanje.
Prema povijesnim istraživanjima, jedna od radnica poručila je vlastima da oslobode uhićene ili zatvore svih 800 radnica. Protesti su se ubrzo proširili na druge gradove Bosne i Hercegovine.
Rekordna godina: Više od 12 milijuna kilograma duhana
Koliki je značaj imala ova poljoprivredna kultura najbolje pokazuju podaci o proizvodnji.
U Hercegovini je 1880. godine otkupljeno oko 877.000 kilograma duhana, dok je 1900. otkup premašio 3,6 milijuna kilograma.
Rekordna je bila 1976. godina, kada je otkupljeno čak 12,29 milijuna kilograma duhana.
Međutim, uzgoj nije uvijek donosio sigurnu zaradu. Zbog niskih otkupnih cijena i strogih državnih pravila, naročito u međuratnom periodu, mnogi proizvođači pribjegavali su ilegalnoj prodaji. Krijumčarenje duhana postalo je dio ekonomske svakodnevice pojedinih hercegovačkih krajeva.
Tijekom jugoslavenskog perioda duhanske fabrike bile su značajni poslodavci. Sarajevska fabrika preseljena je 1960. godine s Marijin-Dvora u Pofaliće, gdje je nastavila razvijati modernu proizvodnju cigareta.
Ipak, posljednje decenije donijele su velike promjene. Rat, gubitak tržišta, privatizacije i poslovni problemi doveli su do zatvaranja fabrika i smanjenja uzgoja duhana.
Nakon gašenja proizvodnje u Mostaru i Banjoj Luci, 2022. godine prestala je raditi i Fabrika duhana Sarajevo, čime je završeno jedno od najdužih poglavlja industrijske historije BiH.
Danas su od nekadašnje velike duhanske industrije ostali povijesni zapisi, stare fotografije, sjećanja radnika i tradicija uzgoja koja se još održava u pojedinim krajevima.
Priča o duhanu zato nije samo priča o jednoj biljci. To je priča o generacijama koje su od nje živjele, ženama koje su se borile za radnička prava i fabrikama koje su više od jednog stoljeća bile dio ekonomskog identiteta Bosne i Hercegovine.
