Prije deset godina, dok se Njemačka suočavala s prilivom više od milijun migranata, mali grad Altena vidio je priliku da preokrene višegodišnji pad stanovništva i ekonomski nazadak.
Industrijski grad u zapadnoj Njemačkoj dospio je na njemačke naslovnice 2015. godine kada se dobrovoljno obavezao primiti 100 migranata više od propisanog, postavši primjer obećanja kancelarke Angele Merkel: “Wir schaffen das” – “Mi to možemo”.
Iako su koristi bile vidljive za obje strane, troje sadašnjih i bivših zvaničnika grada reklo je Reutersu da migracija nije čarobno rješenje. Uz pomoć stanovnika koji su se organizirali da podrže nove migrante, mnogi su pronašli domove i počeli doprinositi lokalnoj ekonomiji, rekli su zvaničnici.
No, neki su se preselili u veće gradove, koji nude više mogućnosti za obrazovanje i posao. Drugi su se mučili da prevaziđu jezičke i kulturne barijere, što je dodatno povećalo troškove socijalne pomoći u gradu koji bilježi porast starije populacije, dodali su.
Sada se lokalno stanovništvo žali da je broj izbjeglica i tražilaca azila postao prevelik. Rezultati nedavnih izbora pokazuju rastuću podršku antiimigrantskoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD), potaknutoj frustracijom zbog rasta troškova života i propadajuće infrastrukture.
Čaša je napola puna, napola prazna – rekao je Thomas Liebig, istraživač koji se bavi migracijama, a koji je doprinio izvještaju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) 2018. o Alteninim naporima da integrira izbjeglice.
Mnoge izbjeglice su našle posao, ali socijalna kohezija još uvijek zaostaje – navedeno je.
Smješten među slikovitim i šumovitim brdima, Altena je industrijsko središte još od srednjeg vijeka. Riječki grad opisuje se kao mjesto odakle je krenula proizvodnje žice. No lokalni željeznički pogoni su se posljednjih decenija borili da ostanu konkurentni, što je dovelo do gubitka trećine radnih mjesta, rekao je za Reuters bivši gradonačelnik Andreas Hollstein.
Samo je snažno automatizirani sektor čelične žice preživio. Do 2015. godine Altena je bio jedan od najbrže opadajućih gradova u zapadnoj Njemačkoj s oko 17.000 stanovnika, što je malo više od polovine broja iz 1970-ih, prema podacima Svjetske banke.
Smanjena poreznaa osnovica štetila je gradskim financijama, otežavajući održavanje osnovnih usluga, rekli su zvaničnici. Škole su zatvarane jer nije bilo dovoljno učenika da popune učionice. Kada je Hollstein predložio primanje više izbjeglica i tražilaca azila nego što je bilo predviđeno za grad, 270 osoba 2015., postojala je velika podrška članova gradskog vijeća.
Primanje obitelji značilo je da možemo popuniti prazne stanove, ponovo otvoriti učionice i unijeti novi život u grad – rekla je Anette Wesemann, Altenina povjerenica za integraciju.
Bilo je to win-win rješenje – dodala je.
U grad su dolazili valovi migranata, koji su bili radno sposobni, uključujući Talijane i Turke, zaposlene 1960-ih u tvornicama. Dakle, lokalno stanovništvo je bilo naviklo živjeti pored susjeda s različitim kulturama i jezicima, rekao je Hollstein.
