Dok se većina naših iseljenika krajem ljeta vraća na svoja radna mjesta diljem svijeta, neke obitelji donijele su drukčiju odluku. Alen Dervić, njegova supruga Dženita i njihovih troje djece, od kojih je dvoje svojim vršnjacima upravo sjelo u školske klupe, odlučili su ostati u Tomislavgradu. Iako je 24 godine proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, Alen svoj novi početak nastavlja u rodnome Tomislavgradu, piše Tomislavcity.
Njihova odluka je jednostavna i čvrsta: „Mi se ne vraćamo.“
„Zahvalni smo Americi za sve dobro što nam je pružila, ali ovdje je mirnije. Ovo je okruženje u kojem želimo odgajati svoju djecu, onako kako su i nas odgajali naši roditelji. Želimo da zavole svoje, kao što ovaj kraj volimo i mi“, govore za Tomislavcity.
Alen smatra da je upravo odrastanje djece jedan od najvažnijih razloga njihova povratka.
„Ako bih što mogao preporučiti onima koji namjeravaju seliti, želio bih jedino reći da svoju djecu odgoje ovdje. Pa kad budu veliki, neka ih onda puste u svijet“, kaže Alen te dodaje kako je tijekom života u Americi čuvao svaki zarađeni novac s mišlju da će se jednoga dana ponovno vratiti u Tomislavgrad, a sad mu se ta želja i ostvarila.
Njihova američka priča počela je još u ožujku 2001. godine, kada su se preselili u Pittsburgh, u saveznu državu Pennsylvaniju. Odluku o odlasku donio je Alenov otac Derviš. Iako su neki Bošnjaci iz ovoga kraja odlazili prema Norveškoj, Derviš nije priželjkivao hladnu skandinavsku klimu. Izabrao je Ameriku, gdje je radio kao pomoćni radnik u ugostiteljstvu.
Alen je tada bio srednjoškolac. U Americi je radio različite poslove – održavao je vrtove, prao suđe, pravio pizze, a s vremenom se sve više posvetio kulinarstvu. Prije nego što je donio odluku o povratku, osnovao je i vlastitu taxi službu.
No, život u Americi nije mu u svemu odgovarao.
Posebno teško podnosio je tamošnja ljeta i visoke temperature.
„Od svibnja do rujna su velike vrućine, na kojima ne možeš disati. To mi nikako nije odgovaralo“, prisjeća se Alen koji je 2014. godine zbog prijatelja preselio u New Orleans, u državu Loussianu.
Obitelj je tijekom života u Americi iskusila i vremenske nepogode. Nakon dvije tropske oluje bili su primorani privremeno preseliti na Floridu. No, nakon povratka zatekli su prizor koji se teško zaboravlja – uništen krov, srušene električne stupove i dom bez struje.
Ipak, Amerika im je pružila mnogo toga. Dženita je radila u hotelijerstvu i restoranima, a iskustvo je stekla i radeći u dječjim vrtićima kao serviserka.
Njihovi školarci u Americi bili su izvrsni učenici. Neki od njih bili su proglašavani i učenicima svojih škola, a nudila su im se i sudjelovanja na natjecanjima iz engleskog jezika u privatnim školama koje slove kao uspješnije od javnih osnovnih škola.
Unatoč tome, obitelj je odlučila da je vrijeme za povratak, a jedna od stvari koju posebno ističu nakon povratka jest jednostavnost svakodnevnog života.
„Ovdje nam je sve blizu i na dohvat ruke. U Americi nikamo ne možeš bez automobila“, kaže Alen.
Sada im je želja da njihova djeca što bolje usavrše jezik kako bi se što lakše uključila u školu i svakodnevni život u Tomislavgradu.
Dječja graja ispunjava kuću i dvorište, a među njima se miješaju engleski i materinski jezik.
Alen i Dženita ne kriju da pred sobom imaju novo životno poglavlje. Nakon dva desetljeća provedena u Americi, ponovno uče živjeti u kraju iz kojega su otišli. Ipak, odluka je donesena. Žele da njihova djeca odrastaju uz obitelj, poznaju svoj kraj, govore svoj jezik i zavole ono što su i sami zavoljeli.
„Nadamo se da će nam u Tomislavgradu biti dobro“, kažu.
Alenov stariji brat i njegova supruga Amber vraćaju se u Ameriku i zasad ne razmišljaju o životu u Europi. No, nema sumnje da će već idućega ljeta ponovno doputovati u Tomislavgrad. Ovoga puta neće ih čekati prazna kuća. Čekat će ih brat Alen, njegova obitelj i – novi život Dervića u rodnom kraju.
