Zamislite da putujete iz Bosne i Hercegovine prema Njemačkoj, imate uredan pasoš, rezerviran smještaj i dovoljno novca na bankovnoj kartici. Na graničnom prelazu policijski službenik postavlja pitanje koliko novca imate za putovanje i traži da to dokažete. Može li zaista zahtijevati uvid u stanje na vašem bankovnom računu?
Prema pravilima Europske unije, državljani trećih zemalja koji ulaze u schengenski prostor radi kratkotrajnog boravka moraju, između ostalog, imati dovoljno sredstava za planirani boravak i povratak u svoju državu, prenosi GPMaljevac.
Ova obaveza proizlazi iz člana 6. Uredbe (EU) 2016/399, poznate kao Schengenski zakonik o granicama, koji uređuje uvjete ulaska državljana zemalja izvan Europske unije.
Propisi dopuštaju graničnoj policiji da provjerava raspolaže li putnik dovoljnim financijskim sredstvima. Međutim, to ne znači da svaka osoba mora imati gotovinu niti da je u svim slučajevima obavezna pokazati bankovni izvod.
Europski propisi izričito predviđaju da se financijska sredstva mogu dokazivati gotovinom, putničkim čekovima i kreditnim karticama. U određenim slučajevima prihvaćaju se i izjave o preuzimanju troškova boravka te garantna pisma domaćina, ako su takvi dokazi predviđeni nacionalnim zakonodavstvom.
Ako putnik navede da novac za boravak ima na bankovnom računu, policijski službenik može zatražiti odgovarajući dokaz da su ta sredstva zaista dostupna.
To može biti bankovni izvod, potvrda o raspoloživim sredstvima ili drugi prihvatljiv dokaz. Hoće li određeni dokument biti dovoljan, zavisi od okolnosti konkretnog putovanja i pravila države u koju se ulazi.
Važno je razlikovati zahtjev da dokažete financijsku sposobnost od zahtjeva da policijskom službeniku predate pristupne podatke za elektronsko bankarstvo. Schengenska pravila o dokazivanju sredstava sama po sebi ne propisuju obavezu da putnik policiji otkriva lozinku ili PIN bankovnog računa.
Posebno je zanimljivo da Europska unija nema jedinstven iznos novca koji svaki putnik mora posjedovati. Potrebna sredstva procjenjuju se prema trajanju i svrsi putovanja, troškovima smještaja i prehrane te referentnim iznosima koje utvrđuju države članice.
Zbog toga osoba koja putuje na dva dana u Hrvatsku ne mora dokazivati iste financijske mogućnosti kao putnik koji planira nekoliko sedmica boraviti u Njemačkoj ili Austriji.
Određenu ulogu ima i način smještaja. Ako putnik ima unaprijed plaćen hotel, situacija se razlikuje od slučaja u kojem tek treba pronaći i platiti smještaj. Također, posjeta porodici uz odgovarajuću garanciju domaćina može biti relevantna prilikom procjene troškova boravka.
Ipak, samo usmena tvrdnja da će rodbina financirati putovanje ne mora biti dovoljna. Granična policija može tražiti odgovarajuće dokaze o svrsi putovanja, smještaju i mogućnosti pokrivanja troškova.
Što se događa ako putnik odbije pokazati stanje na računu ili drugi dokaz o novcu kojim raspolaže?
Samo odbijanje da se pokaže konkretan bankovni izvod ne znači automatski zabranu ulaska. Međutim, ako osoba na drugi način ne uspije dokazati da ispunjava uvjet dovoljnih sredstava za boravak i povratak, to može dovesti do odbijanja ulaska u schengenski prostor.
U takvoj situaciji nadležni organ mora postupati prema propisanim pravilima o odbijanju ulaska, uključujući odgovarajuće obrazloženje i mogućnost žalbe.
Pravila nisu potpuno ista za sve putnike. Državljani Europske unije imaju drugačiji pravni status, dok za osobe s važećim dozvolama boravka ili dugoročnim vizama mogu važiti posebna pravila.
Za državljane Bosne i Hercegovine koji putuju bez vize radi kratkog boravka posebno je važno da bezvizni režim ne znači automatsko pravo ulaska. Granična policija može provjeravati i svrhu putovanja i dostupna financijska sredstva, čak i kada putnik ima važeći biometrijski pasoš.
Provjera novca ne treba se poistovjećivati s carinskom obavezom prijavljivanja većih količina gotovine. Riječ je o dvije odvojene procedure: jedna se odnosi na dokazivanje sredstava za boravak, a druga na pravila o prenosu gotovine preko državne granice.
