U župnoj crkvi svetog Jakova u Međugorju 30. lipnja 2025. godine proslavljena je sveta misa zadušnica za pokojnog fra Slavka Soldu, hercegovačkog franjevca koji je, opremljen svetim sakramentima, preminuo 29. lipnja u Međugorju u 79. godini života, 58. godini redovništva i 53. godini svećeništva, izvijestili su iz Hercegovačke franjevačke provincije.
Misu zadušnicu predslavio je provincijal fra Jozo Grbeš koji se u homiliji s posebnim poštovanjem prisjetio života i djelâ koja je Gospodin po fra Slavku činio. „Rođen ovdje u ovim poljima i kamenu Međugorja kada život bijaše težak, od ranog školovanja njegov život bijaše na putu. Fra Slavko: svećenik, fratar, misionar, župnik, poglavar franjevaca u Americi i Kanadi, provincijal franjevaca u Hercegovini, duhovnik, odgojitelj, ispovjednik. Životni put ga je vodio tisućama milja daleko, ali i vraćao na početke“, kazao je provincijal fra Jozo.
Uz ostalo, progovorio je o službama koje su obilježile fra Slavkov život: službi župnika hrvatske župe u New Yorku, službi poglavara (Chicago-Mostar), službi odgojitelja (Humac) i službi duhovnika i ispovjednika (Međugorje).
„Draga braćo i sestre! I mi na svoj put ponesimo najbolje od fra Slavka. Ne bojmo se novoga. Niti izazova niti poslanja. Budimo i mi otvoreni novim putima, bliskim i dalekim jer u njima stanuje Gospodin. Fra Slavko je tome svjedok! Valja i nama znati i biti učvršćeni u vjeri da sve što umire opet živi i kako reče pjesnik: Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo? (M.S.)“, pozvao je provincijal Grbeš dodavši da je fra Slavko svjesno, spremno i savjesno čekao svoga Gospodina. „Neka ga taj uskrsli Gospodin kojemu je do kraja vjerovao primi k sebi. Neka nama da vjere i nade da i mi naše dane možemo živjeti vedro, tiho, smireno i strpljivo kako nas je on učio kako bismo i mi mogli blago živjeti i čvrsto vjerovati te vazda i svagda i s blaženikom Alojzijem svjedočiti: ‘Samo Bog je vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga!’ Amen“, kazao je na kraju fra Jozo.
Na koncu svete mise pročitan je fra Slavkov životopis te se od njega oprostilo međugorsko bratstvo na čelu s župnikom fra Zvonimirom Pavičićem. Fra Antonio Musa, obraćajući se u ime fra Slavkovih odgajanika, u svom govoru istakao je fra Slavkovu očinsku dimenziju u odgoju. Među ostalim, kazao je: „Dok smo izlazili iz sobe, fra Slavko se onako meštrovski nakašljao, a mi smo se, prepoznavši što to znači, zaustavili i okrenuli prema njemu. Pogledao nas je tada još jednom i prozborio: ‘Čuvajte jedan drugoga.’ Shvatili smo u tim trenucima da naš meštar nikada nije prestao biti našim meštrom. Dok se opraštam od njega, od našeg oca i brata Slavka, sjećam se tih riječi – ‘čuvajte jedan drugoga’. Riječi koje nas štite od svijeta i riječi koje nas čuvaju i od nas samih. Počivaj u miru, dragi meštre. Hvala ti za primjer, hvala ti za žrtvu, hvala ti za ljubav.“
Potom je pročitan iskaz sućuti biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Petara Palića, a provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić uputio je riječi sućuti u ime sve braće franjevaca svoje Provincije te zahvalio za sve što je pokojni fra Slavko učinio za redovničku zajednicu i Crkvu.
Nakon svete mise i posljednje preporuke, fratri i vjernici su se u procesiji s tijelom pokojnog fra Slavka uputili prema mjesnom groblju „Kovačica“, gdje je njegovo tijelo položeno u fratarsku grobnicu.
