Učenici 8.3 razreda Osnovne škole Antuna Branka Šimića u Mostaru, uz podršku svoje razrednice Humije Dubljević, pokrenuli su hvalevrijednu akciju za izgradnju Kuće nade, doma podrške za onkološke pacijente. Donaciju prikupljenu u okviru ove humane akcije uručila je Iva Dujmović, predsjednica razreda, u ime svojih školskih kolega, pokazujući da zajedništvo, empatija i želja da se pomogne drugima nemaju dobnu granicu. Svojim primjerom učenici su pokazali da za dobra djela nisu potrebne godine, nego veliko srce, razumijevanje i spremnost da se pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Ova lijepa priča o dječjoj dobroti danas je dobila i poseban nastavak. Učenike je posjetila Antonela Vučić, voditeljica Zaklade Svjetlo nade i začetnica projekta Kuća nade, koja je s njima razgovarala o važnosti empatije, solidarnosti i brige za druge. Kroz kratko predavanje Antonela je djeci približila koliko je važno da se od najranije dobi uče prepoznati tuđu bol, razumjeti tuđe potrebe i pružiti ruku onima koji prolaze kroz teške životne trenutke. Podsjetila ih je i na to koliko su dragocjene svakodnevne stvari koje često uzimamo zdravo za gotovo mogućnost da budu zdravi, druže se sa svojim prijateljima, bezbrižno odrastaju i svakoga dana dolaze u školu.
Nažalost, postoje i njihovi vršnjaci čiji su dani, umjesto školskim klupama, ispunjeni bolničkim sobama, liječenjem, strahovima i neizvjesnošću. Upravo zato svaka gesta pažnje, svaka pružena ruka i svaki znak podrške mogu nekome značiti mnogo više nego što možemo zamisliti.
Posebno mjesto u ovoj priči pripada razrednici Humiji, nastavnici koja razumije da odgoj nije samo prenošenje znanja nego i oblikovanje karaktera, razvijanje plemenitosti i stvaranje ljudi koji će sutra biti oslonac svojoj zajednici. Svojim primjerom i predanošću pokazuje da je učiteljska uloga mnogo veća od učionice i školskog sata. Ona je tu da djecu nauči ne samo kako misliti nego i kako osjećati, razumjeti i biti čovjek. Pokrenuti ovakvu akciju s djecom znači posijati sjeme dobrote koje može rasti cijeloga života. Zahvaljujući njezinoj podršci, učenici 8.3 razreda imaju priliku naučiti jednu od najvažnijih životnih lekcija: prava vrijednost čovjeka ne mjeri se onim što ima, nego onim što je spreman učiniti za drugoga.
Razrednica Humija zahvalila je Antoneli Vučić na dolasku, vremenu koje je posvetila učenicima i važnim porukama koje im je prenijela. Istaknula je vrijednost susreta koji djeci pomažu da bolje razumiju svijet oko sebe i prepoznaju koliko i sami mogu učiniti za one kojima je potrebna podrška. Razrednica je još jednom pokazala da postoje ljudi koji svoj posao ne obavljaju samo zato što je to njihova obveza, nego zato što ga rade srcem.
Ipak, najveću zaslugu za ovu toplu priču imaju upravo djeca. Njihova spremnost da se uključe u akciju za Kuću nade podsjeća nas da dobrota nema dobnu granicu i da i mali ljudi mogu učiniti velika djela. Posebno je vrijedno što su učenici zajedničkim trudom pokazali kako svatko može doprinijeti stvaranju boljeg i humanijeg društva. Njihova inicijativa možda počinje u jednoj učionici, ali poruka koju šalje daleko nadilazi školske zidove.
Kuća nade gradi se za one kojima su potrebni sigurnost, razumijevanje i podrška, a u učionici 8.3 razreda već se gradi nešto jednako vrijedno generacija ljudi koja zna suosjećati, dijeliti i pomagati. U vremenu kada se često govori o tome kakva bi djeca trebala postati, učenici 8.3 razreda Osnovne škole Antuna Branka Šimića u Mostaru svojim su djelima pokazali kakvi ljudi već sada mogu biti. Njihova humanost, uz podršku razrednice Humije Dubljević i predanost zajedničkom cilju, primjer su koji zaslužuje pažnju i pohvalu.
Neka njihova priča bude poticaj i drugima jer za širenje dobrote nije potrebno čekati sutra. Dovoljno je otvoriti srce, prepoznati nečiju potrebu i napraviti prvi korak. Svijet postaje ljepše mjesto upravo onda kada djecu učimo da ne okreću glavu od tuđe boli, nego da budu razlog nečijeg osmijeha, nade i vjere u bolje sutra.
