Kada se čini da život teče sigurno i mirno, sudbina ponekad donese izazove koji testiraju granice ljudske izdržljivosti. Upravo takav preokret dogodio se Arijani Beus, novinarki, supruzi i majci dvoje djece, kojoj je u 32. godini dijagnosticirana arteriovenska malformacija (AVM) na mozgu.
Operacija je bila neizbježna, a prognoze izrazito nepovoljne. No, Arijanina priča nadilazi medicinske prognoze, a njezina knjiga „Između života i smrti“ postala je snažno svjedočanstvo borbe, vjere, nade i ljubavi.
Ova knjiga nije samo ispovijest jedne žene, već i vodič kroz tamne trenutke života. Ona pokazuje da se iz najvećih padova može ustati i pronaći nova svrha.
Knjiga je natopljena suzama, no ako one nekome pomognu vratiti nadu u bolje sutra, nije mi žao ovog vremeplova i povratka u tešku prošlost. Ja sam živi svjedok: teška bolest nije kraj života – kaže Arijana.
Ističe da su joj tijekom bolesti i dugotrajnog oporavka pomogli tuđi savjeti i iskustvo, ali i spoznaja da su i drugi doživjeli njezinu bolest i posljedice. Stoga je odlučila napisati knjigu s mišlju da bi njezino teško iskustvo nekome moglo biti od pomoći.
Mnogi su se pitali što je uzrok bolesti, no jasno objašnjenje ne postoji – navodi autorica, ističući da je do svoje 32. godine bila potpuno zdrava.
Neki smatraju da je stres mogao igrati ključnu ulogu, a najveći stres, kaže Arijana za Fenu, doživjela je tijekom rata u Bosni i Hercegovini. S 12 godina morala je napustiti svoj dom u Sarajevu, bila je odvojena od roditelja te završila u izbjeglištvu u Ljubuškom. Iako je vjerovala da je rat prošao bez trajnih posljedica, s vremenom je postalo jasno da su traume ostavile dublji trag nego što je mislila.
U Hercegovini je pronašla novi dom, prijatelje i ljubav, završila školu, udala se i postala majka.
I kada sam sve to ostvarila i počela uživati u životu, iznenada me pogodila bolest. Ušla je u moj život nepozvana i nastanila se na duže vrijeme. Borila sam se za život, ali ne bih uspjela bez velike potpore i blizine cijele svoje obitelji – kaže Arijana.
Postoje rečenice koje zauvijek ostaju urezane u sjećanje. Za Arijanu je to bila izjava liječnika: „Vi imate bombu u glavi“. Kako dalje pojašnjava, operacija je bila hitna, bez odgađanja.
Arijana je tada otišla u Zagreb sa suprugom i sestrom, ostavljajući iza sebe malu djecu, zabrinute roditelje i cijelu obitelj. Prva operacija prošla je uspješno, no nakon druge pojavile su se komplikacije koje su dovele do moždanog udara i dvadeset dana u komi.
Ja nisam znala za sebe, a oni su brojili minute, sate, molili i čekali čudo. I baš toga dana kada je moja sestra trebala nazvati doma kako bi tati čestitala rođendan, morala je obaviti najteži razgovor u životu i na neki način reći roditeljima da im dijete možda neće doživjeti novi dan – prisjeća se Arijana.
Obitelj je u toj neizvjesnosti pronašla oslonac u vjeri, moleći se za čudo. I čudo se dogodilo – Arijana se probudila.
No, povratak u svjesno stanje nije značio kraj borbe. Izgubila je sposobnost govora, kretanja i sjećanja. Lijeva strana tijela ostala je oduzeta, a njezin um kao da je morao ponovno učiti tko je ona bila.
Bilo je dana kada nisam vidjela izlaz, kada sam sumnjala da ću ikada moći samostalno živjeti. Ali pogled na moju djecu, njihova radoznala lica, njihova ljubav, davali su mi snagu da se borim, da ne odustanem – kaže Arijana.
Danas, četrnaest godina nakon svega, Arijana Beus napisala je knjigu “Između života i smrti” kako bi inspirirala druge.
Svaka bolest ostavlja posljedice, a one pak imaju svoj put i trag. Moja je ostavila trag na meni i cijeloj mojoj obitelji. Ali da nije bilo obitelji i njihove upornosti, ovu knjigu vjerojatno ne bih napisala – ističe autorica.
Posebno emotivan dio knjige čine zapisi njezine majke, koja je vodila dnevnik dok joj se kći borila za život. Ti zapisi, koje je Arijana dobila na dar jedne božićne večeri, postali su temelj knjige i pomagali joj da rekreira vlastitu prošlost.
Više ne uzimam ništa zdravo za gotovo. Svaki novi dan je dar, svaka radost moje djece, svaki osmijeh moga supruga. Više ne živim planski, ne žurim, ne stresiram se oko nebitnih stvari. Naučila sam uživati u sadašnjem trenutku – zaključuje autorica Arijana Beus.
Bilješka o autorici
Arijana Beus rođena je 16. lipnja 1979. godine u Sarajevu, gdje je završila šest razreda osnovne škole, koju je prekinula zbog ratnih sukoba 90-ih godina. S obitelji je dio rata provela u opkoljenom Sarajevu, odakle izlaze malo prije potpisivanja mirovnog sporazuma. Iz Sarajeva odlazi u izbjeglištvo u Ljubuški, gdje završava 7. i 8. razred osnovne škole te potom Gimnaziju u Ljubuškom. Nakon završene srednje škole preseljava se u Mostar. Upisuje Pravni fakultet, ali zbog niza okolnosti nije diplomirala.
Zapošljava se 2002. godine u Dnevnom listu, u redakciji u Mostaru, gdje je kao novinarka, urednica i izvršna urednica radila sve do otkrivanja bolesti. Tešku dijagnozu dobiva u 32. godini, koja ju je nakon operacija, velike borbe i dugogodišnjeg oporavka i motivirala da napiše ovu knjigu. Nakon rehabilitacije i djelomičnog izlječenja, 2015. počinje raditi u Večernjem listu, na portalu vecernji.ba, gdje je i trenutačno zaposlena. Udana je i majka dvoje djece. S obitelji živi u Mostaru.
