Rotacija Zemljine unutrašnje jezgre možda je zastala i čak bi se mogla okrenuti unazad, sugerira novo istraživanje.
Zemlja se sastoji od kore, plašta te unutrašnje i vanjske jezgre. Čvrsta unutrašnja jezgra nalazi se oko 5000 kilometara ispod Zemljine kore i odvojena je od polučvrstog plašta tečnom vanjskom jezgrom, koja omogućuje unutrašnjoj jezgri da se okreće brzinom različitom od rotacije same Zemlje.
S radijusom od 3540 kilometara, Zemljina je jezgra otprilike veličine Marsa. Sastoji se uglavnom od željeza i nikla i sadrži otprilike jednu trećinu Zemljine mase.
U istraživanju objavljenom u časopisu Nature Geoscience u ponedjeljak, Yi Yang, naučni suradnik na Univerzitetu u Pekingu, i Xiaodong Song, profesor na Univerzitetu u Pekingu, proučavali su seizmičke valove od potresa koji su prošli kroz unutrašnju jezgru Zemlje sličnim stazama od 1960-ih do zaključiti koliko se brzo unutrašnja jezgra vrti.
Ono što su pronašli bilo je neočekivano, rekli su. Od 2009. seizmički zapisi, koji su se prethodno mijenjali tijekom vremena, pokazuju malu razliku. To, rekli su, sugerira da je rotacija unutrašnje jezgre pauzirala.
“Pokazujemo iznenađujuća opažanja koja pokazuju da je unutarnja jezgra gotovo prestala rotirati u posljednjem desetljeću i možda doživljava kretanje u drugom smjeru”, napisali su u studiji.
“Kada pogledate desetljeće između 1980. i 1990. godine vidite jasnu promjenu, ali kada vidite 2010. do 2020. ne vidite puno promjena”, dodao je Song.
Kretanje unutrašnje jezgre pokreće magnetsko polje generirano u vanjskoj jezgri i uravnoteženo gravitacijskim učincima plašta. Poznavanje načina na koji unutrašnja jezgra rotira moglo bi rasvijetliti kako ti slojevi međusobno djeluju i druge procese duboko u Zemlji.
Međutim, raspravlja se o brzini te rotacije i o tome mijenja li se, rekao je Hrvoje Tkalčić, geofizičar s Australskog nacionalnog univerziteta, koji nije bio uključen u studiju,
“Unutarnja jezgra se zaustavlja u ptpunsti”, objasnio je. Nalazi studije znače da je unutarnja jezgra sada više usklađena s ostatkom planeta nego prije deset godina kada se vrtjela malo brže.”
“Ne događa se ništa kataklizmično”, dodao je.
Song i Yang tvrde da bi, na temelju njihovih proračuna, mala neravnoteža u elektromagnetskim i gravitacijskim silama mogla usporiti ili čak preokrenuti rotaciju unutrašnje jezgre. Vjeruju da je to dio ciklusa od sedam desetljeća, a da se prekretnica prije one koju su detektirali u svojim podacima oko 2009./2010. dogodila ranih 1970-ih.
Tkalčić, koji je autor knjige “Unutarnja jezgra Zemlje: otkrivena promatračkom seizmologijom”, rekao je da je “analiza podataka u studiji dobra”. Međutim, nalaze studije “treba uzeti s oprezom” jer je “potrebno više podataka i inovativnih metoda da se rasvijetli ovaj zanimljiv problem.”
Song i Yang su se složili da je potrebno više istraživanja.
Tkalčić, koji cijelo jedno poglavlje svoje knjige posvećuje rotaciji unutrašnje jezgre, sugerirao je da je ciklus unutrašnje jezgre svakih 20 do 30 godina, umjesto 70 predloženih u najnovijoj studiji. Objasnio je zašto dolazi do takvih varijacija i zašto je bilo tako teško razumjeti što se događa u najdubljim dijelovima planeta.
“Predmeti naših istraživanja zakopani su hiljadama kilometara pod našim nogama”, rekao je.
“Koristimo geofizičke metode zaključivanja kako bismo zaključili Zemljina unutrašnja svojstva i moramo biti oprezni sve dok multidisciplinarna otkrića ne potvrde naše hipoteze i konceptualne okvire”, objasnio je.
“Seizmologe možete zamisliti poput doktora koji proučavaju unutarnje organe tijela pacijenata koristeći nesavršenu ili ograničenu opremu. Dakle, unatoč napretku, naša slika unutrašnjosti Zemlje još uvijek je mutna i još smo u fazi otkrića”, prenosi CNN.
