Već gotovo tri desetljeća na stijenama hrvatskog otoka Paga nalazi se neobičan trokut, koji je potaknuo brojne teorije, uključujući i onu da je riječ o slijetanju izvanzemaljske svemirske letjelice.
Sve je počelo 9. svibnja 1999. godine kada je geodet Zdenko Grbavac, mjereći teren za planirani kamenolom na području Tust čelo, oko pet kilometara istočno od Novalje, primijetio nešto što se očito razlikovalo od okolne stijene.
Ispred njega nalazilo se svjetlije područje u obliku trokuta, sa stranicama dugim otprilike 32, 32 i 22 metra. Područje od oko 500 četvornih metara ubrzo je postalo poznato kao Paški trokut, a priča o njegovom nastanku prerasla je u jednu od najneobičnijih misterija hrvatskog Jadrana.
Posebno je zanimljivo da se ova formacija, zbog razlike u boji kamenja, može vidjeti iz zraka. Međutim, ne radi se o dubokom otisku u stijeni, kako se ponekad predstavlja, već prvenstveno o dijelu stijenske formacije koji se izgledom razlikuje od okoline.
Priča o mogućem slijetanju izvanzemaljske letjelice nije nastala samo zbog neobičnog oblika kamenja.
Naime, dvije godine prije otkrića Paškog trokuta, 1997. godine, pojavila su se izvješća o neobičnim svjetlima na nebu u ovom području.
Kako je prethodno izvijestio HRT, policajci s različitih lokacija izvijestili su da su vidjeli neidentificirani svjetleći objekt.
Kada je 1999. godine na stjenovitom izdanku otkriven trokut, pojedinci su počeli povezivati ta dva događaja, pretpostavljajući da bi svjetlije područje moglo biti mjesto gdje je sletjela nepoznata letjelica.
Međutim, nije utvrđena fizička veza između prijavljenih viđenja 1997. godine i otkrića trokuta dvije godine kasnije.
Unatoč tome, priča je privukla pozornost javnosti, a Paški trokut postao je mjesto koje posjećuju znatiželjnici, turisti i ljubitelji neobjašnjivih fenomena.
Jedna od najzanimljivijih tvrdnji vezanih uz Paški trokut odnosi se na neobična svojstva kamenja unutar njegovih granica.
Naime, godinama se ponavlja priča da kamenje iz trokuta pokazuje crvenkasti sjaj pod ultraljubičastim svjetlom.
Neki zagovornici teorije o izvanzemaljcima tvrdili su da bi to moglo značiti da su stijene nekoć bile izložene izuzetno visokim temperaturama, koje bi, prema njihovom tumačenju, mogla proizvesti svemirska letjelica tijekom slijetanja.
Spominjala se čak i mogućnost da se neobična promjena na kamenju dogodila prije otprilike 12 000 godina.
Te se tvrdnje najčešće povezuju sa Stjepanom Zvonarićem, dugogodišnjim istraživačem Paškog trokuta i zagovornikom teorija o neidentificiranim letećim objektima.
Međutim, prema Dnevno.hr-u, za takve zaključke ne postoje objavljena znanstvena istraživanja dostupna, koja bi uključivala odgovarajuću analizu uzoraka, usporedbu s okolnim kamenjem i pouzdano određivanje starosti navodnih promjena.
Iako crvenkasti sjaj pod ultraljubičastim svjetlom zvuči misteriozno, sam po sebi nije dokaz da je kamenje bilo izloženo ekstremnim temperaturama.
Pag je izrazito krški otok, a veliki dio njegove površine sastoji se od vapnenca i dolomita. Takve stijene tijekom duljeg vremenskog razdoblja mijenjaju svoj izgled pod utjecajem vjetra, soli, oborina i drugih prirodnih procesa.
Posebno je zanimljivo da kalcit, mineral koji je glavni sastojak vapnenca, pod određenim uvjetima može prirodno pokazivati fluorescenciju, tj. sjajiti pod ultraljubičastim zračenjem.
Prema istraživanju Američkog geološkog zavoda, crvenkastu luminiscenciju kalcita mogu uzrokovati mangan i drugi elementi prisutni u njegovoj strukturi.
To znači da čak ni potvrđeni crvenkasti sjaj kamenja ne bi automatski dokazao da je na tom mjestu došlo do jakog zagrijavanja.
Za pouzdano objašnjenje Paškog trokuta bilo bi potrebno detaljno usporediti sastav i strukturu kamenja unutar trokuta s uzorcima iz njegove neposredne okoline.
Trenutno nije dostupan takav objavljeni, sveobuhvatni pregled samog nalazišta.
Područje Tust chela poznato je po gotovo nestvarnom stjenovitom krajoliku, koji se često opisuje kao mjesečev.
U dokumentima Grada Novalje ovo područje opisano je kao stjenoviti krajolik snažno oblikovan burom i soli.
Takvi uvjeti mogu dovesti do raznih promjena na površini stijena, uključujući pucanje, eroziju i promjene u izgledu kamenja.
Međutim, činjenica da postoje moguća prirodna objašnjenja ne znači da je sam nastanak Paškog trokuta znanstveno utvrđen.
Nije isključena mogućnost da je na izgled ovog dijela kamenjara nekoć utjecala ljudska aktivnost, ali nema ni dovoljno potvrđenih podataka za takvo objašnjenje.
S vremenom je misterij Paškog trokuta postao turistička priča.
Prema Jutarnjem listu iz 2009. godine, samo u prethodnoj godini lokalitet je posjetilo oko 30 000 posjetitelja.
Iste godine izgrađen je makadamski prilaz, čime je neobična formacija postala dostupnija turistima.
Međutim, veliki broj posjetitelja također znači da se nalazište mijenjalo tijekom godina, pa trenutno stanje možda ne odgovara u potpunosti onome koje je Grbavac pronašao tijekom otkrića 1999. godine.
Više od 27 godina nakon otkrića, Paški trokut i dalje izaziva interes.
Neobična površina doista postoji, izvješća o svjetlećim objektima iz 1997. dio su priče o ovom području, a tvrdnje o posebnom sjaju kamenja dodatno su potaknule nagađanja.
Međutim, nijedan od ovih detalja nije dokaz da je izvanzemaljska letjelica ikada sletjela na Pag.
Nije potvrđeno da je kamenje bilo izloženo ekstremnim temperaturama, niti da se promjena na njegovoj površini dogodila prije 12 000 godina.
Odgovor bi mogla dati samo ozbiljna geološka i mineraloška istraživanja samog lokaliteta.
Do tada, Paški trokut ostaje neobičan fenomen u kamenjaru, ali i jedna od najzanimljivijih priča hrvatskog Jadrana, u kojoj se isprepliću priroda, znanost i teorije o nepoznatim svemirskim letjelicama.
