Već godinama velike tehnološke kompanije poput Applea i Tesle uvjeravaju kupce u svojim blistavim trgovinama da su elementi za njihove proizvode dobiveni na etičan način.
No fotografije iz Demokratske Republike Kongo, odakle dolazi 90 posto svjetskog kobalta koji se koristi za izradu baterija za tehnološku robu, otvaraju mnoga neugodna pitanja.
Kobalt je kemijski element kojeg sadrži gotovo svaka tehnička naprava s litijskom baterijom – pametni telefoni, tableti i laptopi sadrže nekoliko grama, dok baterije električnih vozila trebaju i do 10 kilograma kobalta.
Apple, Microsoft, Google, Tesla i ostali tehnološki divovi tvrde de inzistiraju na visokim standardima nabave kobalta te da trguju samo s onim talionicama i rafinerijama koje se drže etičkog kodeksa.
No fotografije nastale u nekim od najvećih rudnika kobalta u Africi – odakle mnogi dobavljači nabavljaju sirovinu – pričaju drugu priču.
Bosonoga djeca prekrivena kemikalijama po cijele dane razbijaju stijene u potrazi za dragocjenim elementom i to za samo dva dolara dnevno, a iscrpljene majke s malom djecom na leđima prosijavaju kamen kako bi našle kobalt.
Mnoge potresne fotografije snimio je posljednjih godina Siddharth Kara u regiji Katanga i objavio ih u svojoj novoj knjizi ‘Kobaltno crvena: Kako krv Konga napaja strujom naš svijet‘.
Knjiga u zastrašujućim detaljima oslikava kako doista izgleda potraga za kobaltom zapadnih zemalja i razorni efekt koji to ima na obitelji u Africi.
Govoreći za Daily Mail uoči izlaska svoje knjige, Kara, predavač na Harvardovoj Školi upravljanja, kaže kako njegova istraživanja potvrđuju da se ne može vjerovati uvjeravanjima velikih kompanija.
‘Za kobaltom tragaju neki od najsiromašnijih ljudi na svijetu. Moralni sat je vraćen unatrag sve do kolonijalnih vremena. Oni taj težak posao rade za dva dolara dnevno, a ta mizerna plaća za njih znači razliku u tome hoće li taj dan jesti ili neće pa nemaju opciju odbiti posao‘, kaže Kara.
Iznenadna potražnja za ekološkim vozilima – ironično, potaknuta sviješću o potrebi zaštite okoliša – ima katastrofalan učinak na Kongo.
‘Kupiti električno vozilo bi trebao biti zeleni izbor. No on nije zelen za sve‘, kaže Kara.
U kombinaciji s trenutačnim problemom prenapučenosti, neregulirani rudnici samo povećavaju opasnost od toksičnosti kobalta.
Dugotrajna izloženost kobaltu može dovesti do razvoja bolesti pluća i gluhoće, kaže Kara koji je u Kongu godinama istraživao tu temu, kao i brojne slučajeve urođenih mana kod novorođenčadi i različite oblike raka.
‘Ovo su krvavi dijamanti umnoženi za tisuću puta, jer dijamanti barem nisu otrovni‘, kaže Kara.
‘Osim toga, dijamant kupiš jednom ili možda dva puta u životu, dok s druge strane ljudi u zapadnom svijetu ne mogu niti 24 sata funkcionirati bez elektroničnih uređaja koji se oslanjaju na kobalt‘, kaže Kara.
Među njegovim fotografijama je i ona koja prikazuje dvoje djece koja, prekrivena otrovnim kemikalijama iz rudnika, razbijaju kamenje u potrazi za kobaltom.
Djeca nisu starija od sedam ili osam godina.
Velike tehnološke kompanije poput Microsofta, Tesle, Applea i Samsungi više su puta obećale i obvezala se da će se odmaknuti od upotrebe kobalta u svojim proizvodima.
Također su se oslonili na činjenicu da su mnogu rudnici u kineskom vlasništvu te da zato, zapravo, nemaju kontrolu nad onim što se ondje događa.
2020. godine kompanija Tesla je potpisala višegodišnji ugovor za kupovinu 6.000 tona kobalta od britanskog rudarskog diva Glencorea koji upravlja rudnikom u regiji Katanga.
Glencore je 2019. tužila grupa za zaštitu ljudskih prava u ime 19 kongoanskih obitelji čija su djeca umrla u rudniku kojim je upravljala ta kompanija.
U tužbi su poimence navedene i tehnološke kompanije, no sud je taj dio odbacio uz objašnjenje da je jako teško dokazati povezanost između smrti djece i velikih kompanija.
Kara sada poziva američke kompanije – čija se vrijednost procjenjuje u bilijunima dolara – da učine više.
‘To nije stvar Kine, nego velikih tehnološkim kompanija‘, kaže Kara.
‘Oni su svjesni problema no svjesno okraću glavu i krive Kinu. Kina doista dominira tim tim tržištem, ali je posve besmisleno reći da se stvari ne mogu popraviti. Velike tehnološke kompanije pokreću potražnju za kobaltom. Sve počinje s njima – to je njihova odgovornost.‘
‘Lanac opskrbe postoji samo zbog potražnje. Svi oni kažu da sirovinu nabavljaju na etičan način, svi oni kažu da su lanci opskrbe etični, no kad odete u Kongo vidite pravu istinu.‘
Tesla Elona Muska, kompanija koja je 2020. raspustila svoj odjel za odnose s javnošću, podnijela je Američkoj komisiji za reguliranje i trgovinu vrijednosnim papirima više izvještaja u kojima stoji da se udaljavaju od upotrebe kobalta.
2020. Musk je najavio veliku promjenu u izradi svojih baterija, no nije otkrio vremenski okvir kad će kompanija prestati koristiti taj mineral.
Od 23 talionice na Appleovoj listi odobrenih dobavljača, 20 su kineske. Od 2021. oko 13 posto kobalta upotrijebljenih u Appleovim proizvodima, dolazi iz recikliranih izvora jer kompanija pokušava prekinuti svoju ovisnost o rudarenju.
Zabrinutost za stanje ljudskih prava povezanih s rudarenjem kobalta nisu jedini razlog zašto se kompanije odmiču od toga. S tako ograničenim zalihama kobalta, to je jedan od najskupljih elemenata u električnim vozilima koji ponekad čini i trećinu maloprodajne cijene.
Muskov plan ne uključuje samo odmicanje od kobaltnih baterija – on želi baš sve baterije proizvesti u svojim pogonima.
U svijetu traje potraga za novim izvorima kobalta.
Rezerve kobalta u Kongu nadmašuju rezerve ostatka svijeta. Od 2019., DR Kongo je imao 3,6 milijuna tona kobalta u svojoj zemlji, tri puta više od sljedećeg najvećeg nalazišta, Australije.
Kuba, Filipini, Rusija, Kanada, Kina i Madagaskar također imaju male količine – kao i Sjeverna Amerika.
