Iako smo jedva na pola 2026. godine, ona će glazbeniku Alanu Hržici ostati duboko u pamćenju do kraja života. U ovoj godini je ovaj glazbenik pokrenuo prvu turneju kršćanske glazbe u Hrvatskoj, već je odradio skoro pola, a prije par tjedana u dom obitelji Hržica stiglo je i treće dijete. Pred njim je sada još jedan novi veliki koncert, i to u Međugorju. U amfiteatru Herceg Etno Sela u Međugorju 23. srpnja dogodit će se još jedan veliki koncert duhovne glazbe, a upravo je ovaj događaj bio povod za razgovor sa Alanom Hržicom.
RAZGOVARAO: Marko Karačić
U pripremi za ovaj razgovor sam naišao na podatak da ste čak prije 9 godina nastupio zadnji put u Međugorju. Je li moguće da je toliko vremena prošlo?
Da.. Imali smo koncert 2017. godine u Međugorju na vanjskom oltaru i bilo je predivno. Od tada nismo imali koncert u Međugorju. Sada smo ga planirali kao dio naše turneje i idemo napraviti još jednu lijepu priču.
Prije nego počnemo priču o tome što nam spremate u Međugorju 23. srpnja, otkrite nam što vas je ponukalo na jednu ovakvu turneju kroz 20 gradova u Hrvatskoj, BiH i drugim europskim državama?
Ovo je prva turneja kršćanske glazbe u Hrvatskoj. Zaista nitko nije radio jednu sličnu priču. Mi smo sada negdje na pola puta i samo moguće reći kako je do sada sve bilo u najboljem redu, čak i iznad naših očekivanja. Ubacujemo i neka iznenađenja. Npr. sada smo ubacili i koncert u Lisinskom, tako da možemo reći kako je spisak gradova i koncerata sve veći, što dovoljno govori o tome kako ova priča ide. Moram naglasiti da sam dobio pomoć u smislu da se okupio jedan sjajan tim koji sada radi veliki dio posla oko ovih koncerata. Sada je tu i glazbeni menadžer koji je iz naših crkvenih krugova i razumije kako se ovo sve radi. Dobio sam i stručnjake za PR koji se sada brinu o promociji cijele turneje i sada je meni sve mnogo lakše. Upravo zato smo odlučili krenuti u jedan ovakav projekt, stavili sve u Božje ruke i krenuli. Ja danas mogu reći kako imam bend koji je vrhunski, sve nas čeka pripremljeno i možemo puno toga uraditi što prije nismo jer nismo imali ovakve uvjete za rad.
Znači, govorimo o jednom znatno višem stupnju organizacije nego ranije?
Da. Do sada sam ja sve uglavnom sam radio. Znači, pjevaš sam, pišeš sam, organiziraš sve sam… Treba mnogo snage za to i jednostavno nemaš snage i mogućnosti za nešto više. Danas je sve drugačije, operativnost ovoga tima mi daje prostor za mnogo toga što prije nisam mogao. Također, moram naglasiti da je cijeli tim sastavljen od ljudi koji su vezani uz Crkvu i jako dobro shvaćaju zašto sve ovo radimo. Vjerujte mi, čak i da se dogodi da neki koncert ne bude prema našim očekivanjima, nitko od nas to ne bi shvatio katastrofalno nego samo kao znak Božje volje i išli bi dalje. Mi ovo shvaćamo kao jednu misiju, nema drame, radimo srcem i to nam je jako važno.
Hrvatsku je novi val duhovne glazbe zapljusnuo prije više od 10 godina. Gdje je taj val danas, ima li snagu kao prije koliko godina?
Novi val duhovne glazbe je krenuo oko 2012. godine. Već do tada nam je mnogo kolega glazbenik utkalo put kojim danas hodimo. Od te 2012. godine duhovna glazba kod nas je iznimno napredovala, probila je tu granicu koja je bila u uskim krugovima ljudi iz Crkve, izašla je u dvorane, stadione, medije. Za mene je taj veliki proboj duhovne glazbe jedna velika stvar jer su poruke došle do mnogo više ljudi nego ranije. Mislim da su se dogodili jako kvalitetni izvođači, ta scena i dalje raste i ako želimo da se tako nastavi potrebno je jako puno rada. Kao i u svakom uspješnom poslu, ako želite biti vrhunski, morate se tome u cijelosti posvetiti. Tako je i u duhovnoj glazbi. Vrijeme će pokazati imamo li odgovora na sve to. Ja samo mogu reći kako ima kolega koji su u cijelosti posvećeni ovome poslu i ostaje samo da radimo dalje kako bi osigurali da taj val ne izgubi snagu.
Koncert u Međugorju je 23. srpnja, što ste nam spremili?
Mi smo u 45. obljetnici ukazanja i kada se osvrnemo i vidimo što se sve događalo, jednostavno je nemoguće ne vidjeti sve te plodove Međugorja. A oni su razliveni svuda po svijetu, a ne samo kod nas. Toliko molitvenih zajednica, inicijative ’40 dana za život’, duhovnih koncerata, svećeničkih poziva, milijuna i milijuna ispovijedi, katoličkih televizija, pokreta… Ma teško je sve to i pobrojati. Međugorje je uvelike pomoglo svim tim projektima, razvoju, produbljenju odnosa između čovjeka i Boga. Ja bi rekao da je Međugorje jedna vrsta rasadnika obraćenja. Ovo je zaista jedno milosno vrijeme i imam veliki dodatni motiv što baš u 45. obljetnici ukazanja u Međugorju imam priliku opet imati koncert baš tu. Spremili smo jednu predivnu večer slavljenja Gospodina i već sve ima posebno ozračje zbog same lokacije koncerta.
Mnogo puta ste svjedočili i kako ste osobno jako vezani za Međugorje….
Da. Tu sam upoznao svoju suprugu. Naša zajednica ‘Srce Isusovo’ svake godine tu dolazi sa 5-6 autobusa i imamo duhovne obnove i susrete koji na nas ostavljaju jako velike dojmove. Jako sam osobno vezan za Međugorje i neću pogriješiti ili pretjerati ako kažem da je tu moj drugi dom. Kada dođem tu, imam osjećaj da sam kući, tu osjetim mir i zato mi je još važnije da taj koncert bude na očekivanoj razini.
U sklopu turneje, za nekoliko mjeseci, planiran je i koncert u Mostaru. Kakvi su tu planovi?
Ako ćemo govori o Mostaru, tu se moram dotaknuti ta dva velika koncerta duhovne glazbe na stadionu u Mostaru. Mislim da je to bio isto jedan veliki zamah za duhovnu glazbu na ovim prostorima. Ljudi su dolazi od svuda i to je bilo nešto nezaboravno. Ja kroz karijeru uvijek vrtim dvije vrste događaja. Tu imamo velike koncerte koji imaju utjecaj na jako širokoj razini, a onda imam i one događaje gdje sam jako blizu publici, gdje nije toliko veliki broj ljudi, ali je sve mnogo intimnije, gdje se može nešto reći, posvjedočiti. Jedan takav koncert planiramo u Mostaru u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače i biti će mnogo osobniji nego ostali i prilika da se glazbenik zaista približi publici koja je tu nazočna.
Maloprije ste spomenuli suprugu. Prije par tjedana ste nas obradovali viješću o prinovi u obitelji, treće dijete. Kako sada obitelj Hržica, osobito supruga, sve ovo izdržava?
Ako ćemo nogometnim žargonom, ona je u ovoj našoj utakmici ‘flaster’. Znate, onaj obrambeni igrač koji te uvijek čuva. To bi tako najkraće objasnio. Sve bi ovo bilo prilično teško da ona ne igra jednu tako važnu ulogu u našoj obitelji. Gledajući koliko ulaže truda oko djece i oko mene, te sa svim ostalim obvezama koje ima u životu, je ne mogu ništa drugo osim Bogu biti zahvalan što je jednu tako jako osobu stavio uz mene. I ono što me uvijek iznenadi je ona situacija u kojoj ona po onome mome pogledu vidi da je vrijeme za pauzu i jednostavno mi kaže: Previše je svega, sada stani. Onda znam da je vrijeme za time out i još nikada u tome nije pogriješila.
