Razgovor za posao stresna je situacija, no iskustvo jednog Hrvata, koji je došao na razgovor za poziciju skladištara, nadmašio je i njegova najluđa očekivanja, piše Dnevno.hr.
‘Čim smo ušli u prostor, glazba je svirala malo glasnije, ali ne baš toliko glasno na jednom od računala na kojima se printaju nalozi. Doviknuo je kolegi neljubazno, čak i bezobrazno, da stiša glazbu. Ok, možda čovjek ima loš dan.
Dalje se predstavlja firma i što oni rade, čim se bave, poslovni procesi.. Firma se predstavlja naravno u najboljem svjetlu. Šef skladišta je jedan dobar čovjek kojeg svi ljudi jako vole i poštuju i kod njih su međuljudski odnosi jako jako dobri (njegove riječi).
Oni su svi unutra prijatelji i obitelj i mogu računati jedni na druge (njegove riječi). Svi u petak nakon posla ostanu i popiju dvije gajbe pive (a ima ih možda 6-7 unutra), te takvi (pijani?) voze kući. Reko ajde ok, ali već se lampice za izlaz prema exitu polako pale.. Ako išta mrzim, to su ljudi koji pijani voze auto. Ljudi koji to rade su za mene dno dna, najniži oblik čovjeka i ljude koji to redovito rade bih slao u zatvor. Bez izlike, bez opravdanja).
Da se vratim na temu, iduće što je rekao je da se ponekad zna izderati na svoje kolege-pardon, na svoje “prijatelje i obitelj”, ali da se to ne prima srcu. Da on ima ljudi iznad sebe koji mu šefuju i da je to jednostavno tako. Da ako se on izdere, ja to pregrmim, te ni slučajno kasnije ne zamjerim njemu jer se on izderao na mene. To se dogodilo ranije i sad zaboraviš na to i ideš radiš dalje. Drugim riječima, samo zato što je tebi stresno, daje ti pravo da se iskaljuješ na svojim podređenima. Razumijem. Toliko o međuljudskim odnosima..
Dalje, radni uvjeti su bajni. Pod bajni mislim katastrofa. U smislu da radno vrijeme uopće nije određeno niti jasno definirano. Trebalo bi se raditi SAMO u jutarnjoj smjeni, ali ima i međusmjena (?!) koji vrag, jel se radi ujutro ili se radi popodne ili međusmjenski, što znači da nije određeno? Također, subote su neradne, ali ponekad se zna dogoditi da subota bude radna. Ček šta? Jel radim subotom ili ne?
Citiram “Ne možeš ti meni ne doći na posao u subotu radi nekih svojih izlika, to kod mene ne prolazi. Ako je subota radna, moraš biti tu jer ja tako kažem. Nije fer da neki dođu, a da ti budeš kod kuće. To je naravno sve plaćeno”-ako NE radim subotom, NE radim subotom. Mogu jedino doći u firmu se podružiti s tom velikom obitelji i prijateljima.
Dodatno, “Roba u skladištu je jako skupa. Ne dao bog da nešto probaš ukrasti jer ću ti polomiti sve kosti”. Da, to je citat. I ne, nisam to izmislio. Naravno da nisam reagirao na to, ali imam skoro pa 90kg i bavim se borilačkim vještinama par godina. Ne znam zašto je lik s ogromnom trbušinom i koji je vidno izvan forme pomislio da bi me uopće mogao srediti? I kako uopće netko može takvim tonom razgovarati s osobom koja je došla na razgovor na posao? UŽAS!