Zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, izabran na listi HDZ-a u dijaspori, Dario Pušić govorio je u Saboru o progonu Hrvata u BiH sa stoljetnih ognjišta.
– 30 godina nakon Daytona jasno je da taj cilj nije ostvaren. Najmanje se Hrvata vratilo upravo na ona područja koja u ratu nisu bila pod nadzorom HVO a i to nije slučajnost. U mnogim od tih sredina povratak je obeshrabren administrativnim zaprekama, političkim opstrukcijama i sigurnosnim incidentima, a oni koji su se ipak vratili često su bili suočavanje s prijetnjama, zastrašivanjem i nasiljem. Dovoljno je spomenuti i tragičnu sudbinu obitelji Anđelić u Federaciji Bosne i Hercegovine u Konjicu i niz napada na hrvatske povratnike u Republici Srpskoj. Ti slučajevi svjedoče da povratak u mnogim dijelovima BiH ni danas nije siguran ni održiv. To su primjeri koji potvrđuju da se aneks 7. sustavno krši i da su Hrvati najugroženiji narod u procesu povratka. Danas želim upozoriti hrvatsku javnost na još jedan apsurd koji se događa u Federaciji BiH, dok se bošnjačka politika uz međunarodnu financijsku potporu zadužuje kako bi zatvarala rudnike u Zenici, Tuzli i Banovićima, navodno radi zaštite okoliša i takozvane zRičice, mjestu u kojem prema popisu živi 98,8 posto Hrvata, ukupno 333 stanovnika. Mjestu koje je već jednom pretrpjelo iseljavanje i demografsku devastaciju. A sada pred tim istim ljudima se ponovo otvara prijetnja nestanka – naglasio je Pušić.
Istaknuo je da plan rudnika predviđa preseljenje – drugim riječima, gašenje 64 domaćinstva i prenamjenu 78 hektara zemlje. – A svi znamo da gubitak zemlje nije tehničko pitanje kako investitor to želi prikazati. To znači gubitak doma, identiteta, sigurnosti i to su rane koje traju generacijama i još problematičnije što Studija ekonomske opravdanosti pokazuje da projekt nije isplativ. Ulaganje iznosi 10,5 milijuna eura, a očekivana dobit svega 7 milijuna eura u devet godina. Dakle, projekt je ekonomski neodrživ. U istoj studiji ne postoji program preseljenja stanovništva, nema socijalnog zbrinjavanja, nema ozbiljne procjene utjecaja na okoliš. Ne postoji ništa što bi opravdalo ovakav zahvat. Ako nema ekonomskog interesa, ako nema zaštite ljudi, ako nema usklađenosti sa zakonodavstvom, nije u standardima. Onda se postavlja logično pitanje koji je stvarno motiv. Sve ukazuje na isto. Cilj nije ni energetski razvoj ni ekonomska dobit, cilj je iseljavanje hrvatskog puka iz središnje Bosne. Poštovane kolegice i kolPušić.
