Granična linija između Republike Srpske i FBiH na području naselja Dobrinja jedan i četiri potvrđuje staru tezu Ive Andrića da “tamo gdje prestaje logika, počinje Bosna”.
Danas, kada se navršavaju 24 godine od donošenja arbitražne odluke za ovaj dio Sarajeva, i dalje je ova priča za rubriku “vjerovali ili ne”.
Kafić Zorana Vujičića “Ogi” nalazi se na međuentitetskoj liniji i bio je prvi objekt u kome su kavu pili gosti i sa jedne i sa druge strane i prije nego što je arbitar za međuentitetsku liniju razgraničenja u Dobrinji jedan i Dobrinji četiri, irski sudac Diarmuid Sheridan, 24. travnja 2001. odlučio da FBiH preda gotovo svu teritoriju koja je poslije Daytonskog mirovnog sporazuma pripala Republici Srpskoj u ovim naseljima.
„Zaista nikada nisam imao problema i uvijek sam i u ovom objektu obilježavao Badnji dan i Badnje večer, kao i druge praznike. Nikada me nitko nije provocirao“, priča za Glas Srpske Vujičić.
Vujičić napominje da je vlastitim sredstvima napravio ljuljaške i igralište za djecu da mogu da se igraju dok im roditelji u bašti piju kavu.
„Gosti se znaju zezati pa kažu da oni sa malo dužim nogama i viši rastom mogu noge da pruže do Federacije, a da im glava bude u Republici Srpskoj“, šali se Vujičić.
Ulica koja dijeli Republiku Srpsku i FBiH široka je nepunih desetak koraka i ona je podijeljena na dva dijela. Granica je sredinom ulice. Dio koji je u Republici Srpskoj nosi ime Nikole Tešanovića, a onaj u Federaciji BiH Sabora bosanskog.
Dio trga koji pripada Republici Srpskoj nosi ime Trg kralja Aleksandra, a onaj dio koji pripada FBiH nosi ime Trg sabora bosanskog.
Nadležni iz Istočne Ilidže i susjedne općine u FBiH dogovorili su se da urede ovaj prostor pa je dio koji pripada Republici Srpskoj pretvoren u parking, dok su nadležni iz Federacije bili dužni da urede prostor za igralište na otvorenom. Federacija svoj dio plana nije realizirala, dok je Istočna Ilidža završila svoj dio posla.
Ljubiša Kovačević, vlasnik prodavnice “Sunčica”, za “Glas Srpske” priča da su zbog tog dogovora i činjenice da je preko ovog objekta prelazila međuentitetska linija morali da ga poruše iako su ga sagradili vlastitim sredstvima.
„Ovdje smo godinu i po dana, a igralište na otvorenom još nije završeno. Kupci u “Sunčicu” dolaze i sa jedne i sa druge strane međuentitetske linije i zaista nema nikakvih problema, a neke oštre riječi se mogu čuti jedino kada u pojedinim situacijama politika zaoštri odnose. Mi se, naravno, na to ne obaziremo“, naglašava Kovačević.
On podsjeća da je u objektu koji su morali porušiti jer je tako naložila inspekcija međuentitetska linija prolazila preko kase i da su svaki dan bezbroj puta u samom objektu prelazili iz Republike Srpske u Federaciju i obrnuto.
Kada se kojim slučajem desi neka prometna nesreća u ulici sa dva imena, u dijelu koji pripada Republici Srpskoj reagira policija iz Srpske, a ukoliko je do nesreće došlo u drugom dijelu ulice, intervenira policija iz Federacije.
Automobili koji idu od autobuske stanice prema školi “Petar Petrović Njegoš” kreću se federalnim dijelom, a roditelji koji odvoze svoje mališane iz škole prema autobuskoj stanici to čine dijelom koji je u Republici Srpskoj. Nazivi ulica i trgova u Republici Srpskoj su na plavim tablama, dok su oni koji su u Federaciji ispisani na zelenim tablama.
Upućeniji tvrde da su Diarmuid Sheridani ostali međunarodni dužnosnici ovu odluku donijeli da bi ne samo oštetili Republiku Srpsku nego i da bi naprečac i na silu pomiješali stanovništvo. Mnogi ljudi koji su u Federaciji prodali svoju imovinu i kupili stanove u dijelu koji je Diarmuid Sheridan pripojio Federaciji nanovo su prodavali svoju imovinu i kupovali stanove u Republici Srpskoj. Neki od njih su se umorili od eksperimenata i ostali su da žive u tom dijelu koji je dat Federaciji.
Prema arbitražnoj odluci, Republici Srpskoj pripalo je tek nekoliko zgrada, autobuska stanica i pravoslavna crkva na Veljinama.
Dejtonsku liniju, koja je prolazila kroz stanove, arbitar je pomjerio između zgrada. FBiH pripalo je oko 800 stanova, a Republici Srpskoj oko 250.
Arbitar za međuentitetsku liniju razgraničenja u Dobrinji jedan i Dobrinji četiri, irski sudac Diarmuid Sheridan, 24. travnja 2001. odlučio je da FBiH preda gotovo svu teritoriju koja je poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma pripala Republici Srpskoj u ovim sarajevskim naseljima.
Šeridan je federalnoj strani dao i više od onoga što je službeno tražila, što je cijelu arbitražu učinilo sumnjivom i neobjektivnom.
Prethodno je tadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch donio odluku kojom obavezuje Republiku Srpsku i FBiH na arbitražu o međuentitetskoj liniji razgraničenja u Dobrinji jedan i Dobrinji četiri, čiji će rezultat biti konačan i obavezujući. U svojoj odluci Wolfgang Petritsch je za arbitra imenovao suca Diarmuida Sheridana.
Tadašnji visoki predstavnik naveo je da međuentitetska linija razgraničenja u Dobrinji predstavlja sporno pitanje još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Radne grupe koje su uspostavljene da riješe takva pitanja nikada nisu došle do konačnog zaključka.
