U kliničkim centrima diljem Bosne i Hercegovine kontinuirano nedostaje citostatika. Čak 11 citostatika trenutno nije dostupno u Kliničkom centru u Sarajevu. Onkološki pacijenti ponovno ogorčeni, piše N1.
Dok stotine pacijenata na listama Fonda solidarnosti praktički dobivaju poruku da nema novca za njihovu terapiju, pacijenti kojima je ona odobrena često su depresivni informacijom da tog citostatika sada nema. To prekida kontinuitet liječenja, a s obzirom na težinu bolesti, sve je od vitalne važnosti.
Zavod zdravstvenog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine pacijentima je rekao da će moći vratiti novac za kupljeni lijek. Citostatici su teško dostupni i naravno zahtijevaju značajnu količinu novca. Pacijenti ih sami nabavljaju u Hrvatskoj ili Turskoj.
„Kada pacijent kupuje lijek u vlastitoj režiji, kupuje ga po punoj cijeni, gdje se plaćaju marže, kupuje ga po maloprodajnoj cijeni koja je viša od one po kojoj bi ga Zavod kupio. Stoga, kada Zavod nadoknadi troškove, sigurno plati tri puta više za lijek nego što bi platio da ga je nabavio na vrijeme“, objašnjava Enida Glušac iz Udruge Renesansa.
Mnogi u tom trenutku nemaju novca za kupnju lijekova. Neki se zadužuju. U svakom slučaju, zdravlje pati jer je cijeli proces frustrirajući. Mileva Zulić iz Udruge oboljelih od raka kaže da ovakva situacija nije postojala prije deset godina. Pacijenti ne traže posebne privilegije, kaže, već samo zdravstvene usluge kao u susjednim zemljama.
„Nije bilo ovakvih problema. Čak i tada je povremeno bilo nestašica lijekova, ali je bilo drugačije jer je bilo malo pacijenata. Nabava lijekova je… kao horor. Nedavno smo se oprostili od člana za kojeg se novac prikupljao putem Pomozi.ba“, dodaje Mileva.
Važno je istaknuti da Vlada Federacije ove godine neće ispuniti zakonski propisane odredbe o visini sredstava za Fond solidarnosti. Planirano je deset milijuna maraka više nego prošle godine, ali je to daleko od propisanog iznosa. Praktički, od osnutka Fonda, nijedna vlada nije ispoštovala zakon, pa je do sada, tijekom proteklih 23 godine, izbjegavala plaćanje svoje obveze u iznosu od dvije milijarde maraka.
„Mi nemamo ni svoje slovo u Zakonu, nego smo stavka ‘Ostalo’. Tek kada se financiraju više ‘prioritetnih’ programa, a ne znam što je prioritetnije od zdravog građanina, onda ako nešto ostane za zdravstvo, onda to ide u zdravstvo, i obično ne ostane“, ističe Enida Glušac.
Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja nema odgovora na pitanje N1, koliko će dugo trajati nestašica, koji su razlozi, ali i koliko će pacijenti koji kupe lijek morati čekati povrat novca. Ljudi koji se svakodnevno bore s bolešću često imaju samo otegotne okolnosti od strane zdravstvenog sustava svoje zemlje.
