Zašto i dalje biramo fakultete koji ne jamče zaposlenje, a zanemarujemo obrtnička zanimanja? Je li ovo prvenstveno psihološko pitanje, gdje težimo statusnim simbolima i percepciji prestiža, sociološko pitanje ukorijenjeno u kulturnim normama, ili nešto dublje, poput nesvjesnog odbijanja realnosti tržišta rada? Kako mijenjati te obrasce? Zašto se mladi češće odlučuju na promjenu karijere? Do kada nije kasno za prekvalifikaciju i gdje u BiH izvršiti prekvalifikaciju zanimanja? Odgovore smo potražili od sveučilišne profesorice Enite Nakaš, Damira Maglajlića, poslodavca i direktora Bit Alijanse, studentice Nejle Sinanović i Melihe Abdulahović, direktorice Organizacije za prekvalifikaciju Nova zanimanja.
Obrazovni sustav bez adekvatne prakse i “nepismeni” radnici
Novo istraživanje o kompetencijama radnika iz BiH, koje je nedavno objavila Europska unija, pokazalo je poražavajuće rezultate.
“Možemo vidjeti da su naši poslodavci izjavili kako su tijekom intervjua za zapošljavanje primijetili da je više od 10% kandidata nepismeno na maternjem jeziku, između 20 i 25% na engleskom jeziku, a 33% nema sposobnost učenja, dok oko 20% nema matematičke kompetencije. Poražavajuće je da se analiza provodila kod poslodavaca koji zapošljavaju izravno iz obrazovnog sustava, bez obzira na razinu i vrstu obrazovanja. Na svim razinama obrazovanje nije dovoljno dobro. Govorimo o pismenosti, gdje bi ljudi trebali biti sposobni izraziti svoje misli, potrebe i želje”, izjavila je u emisiji Novi dan profesorica Nakaš.
Maglajlić ističe kako IT kompanije imaju stroge kriterije za zapošljavanje te da kandidati prolaze kroz više intervjua i testova.
“Ono što nije dobro jest da mladim ljudima koji dolaze izravno s fakulteta obično treba najmanje šest mjeseci do godinu dana da počnu doprinositi kompaniji. To je velik trošak za poslodavca jer uvijek morate izdvojiti kvalitetnog mentora, koji s druge strane donosi novac. Najviše nedostaje praktičnog rada tijekom studija”, rekao je Maglajlić za N1.
Najtraženija zanimanja u BiH
Direktorica Organizacije za prekvalifikaciju Nova zanimanja, Meliha Abdulahović, izjavila je kako su trenutno u BiH najtraženija obrtnička zanimanja.
“Mnoga djeca koja završe gimnaziju i ne uspiju na fakultetu nemaju kvalifikaciju i odlučuju se za prekvalifikaciju – često za ekonomske tehničare ili poslovno-pravne tehničare. Imamo one koji su tek završili školu i nisu zadovoljni, neke koji su upisali školu jer su to roditelji željeli, ili pak one koji žele završiti četvrti stupanj nakon trogodišnje škole. Također, imamo ljude srednjih godina koji žele promijeniti zanimanje ili napredovati u firmi”, kazala je Abdulahović.
Prekvalifikacija/promjena zanimanja
Studentica Nejla Sinanović odlučila se na dodatno zanimanje tijekom obrazovanja. Završila je Srednju zubotehničku školu i upisala Fakultet političkih znanosti, a istovremeno je kroz program Nova zanimanja upisala tečaj za medicinsku sestru.
“Taj proces traje devet mjeseci. Fokus je na ključnim stvarima, ono što se u srednjoj školi uči četiri godine, ovdje završite za devet mjeseci. Naglasak je na praksi. Kod mene je prevagnuo odnos poslodavca i stažista te želja da stvorim priliku koju nisam mogla dobiti sa svojim prethodnim zanimanjem stomatološke sestre. Nažalost, često se od nas očekuje iskustvo od 4 do 5 godina, što je apsurdno – gdje da ga steknemo?” kazala je Sinanović u emisiji Novi dan.
Obrazovne politike i rigidnost sustava
Profesorica Nakaš naglasila je problem neadekvatnih obrazovnih politika, kako u srednjim školama, tako i na fakultetima. Smatra da bi se prijemni ispiti trebali vratiti kako bi na prvo mjesto došla unutarnja motivacija djece.
“Motivirani učenik i student bit će puno produktivniji. Također, imamo problem rigidnosti obrazovnog sustava, pogotovo na visokoškolskoj razini, gdje promjena smjera nije jednostavna. Npr., unutar UNSA, ako želite promijeniti fakultet, morate se ispisati pa ponovno upisati. Obrazovni sustav trebao bi biti prilagodljiviji mladim generacijama”, istaknula je.
Politolog postao elektroinstalater
Abdulahović je iznijela primjer jednog studenta koji je završio Fakultet političkih znanosti, ali nije mogao pronaći posao te se prekvalificirao za elektroinstalatera.
“Pitao nas je hoće li nešto naučiti ili se samo dijele certifikati. Rekli smo mu da je fokus na učenju. Na kraju programa rekao je da je naučio više nego što je očekivao. Danas ima vlastitu firmu i zapošljava radnike”, kazala je Abdulahović.
Zaključak
Problem obrazovanja u BiH je višestruk – od odlaska kvalificirane radne snage do rigidnog obrazovnog sustava. Ipak, postoje primjeri uspješne prekvalifikacije koji pokazuju kako promjena karijere može biti prilika za osobni i profesionalni rast.
