Sveti Stjepan prvi je kršćanski mučenik, a bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima Crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6,5).
Ništa se ne zna o Stjepanovu ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusove nauke i pripadništva zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za “bogohuljenje”, a potom i do smrti kamenovanjem.
Kako je broj kršćana rastao iz dana u dan, apostoli su osjetili potrebu oformiti svoje pomoćnike i tako nastaju đakoni. Prvotna im je zadaća bila paziti na red kod zajedničkih molitvenih susreta, dijeliti vjernicima poklone i nositi euharistiju bolesnima i utamničenima. Najugledniji i najenergičniji među đakonima bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima, koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao evanđelje u svakoj prigodi.
Tako jednog dana, kad im je predbacio što su progonili proroke i ubili Krista, oni ga izvedoše izvan grada i tu ga kamenuju. Stjepan je tako postao prvi mučenik, prvi je prolio krv za Krista. U trenucima umiranja moli za one koji su mu oduzimali život. Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj. Činjenica je da je ova mučenička smrt još više ujedinila prve kršćane i probudila u njima spremnost čak i krvlju svjedočiti svoje uvjerenje: Isus je obećani Mesija, On je Spasitelj svijeta.
Čarobnost Božića odsijeva i na današnji dan svetog Stjepana. Pogled će nam odlutati dalje, te ćemo se upitati, zašto je taj mladić, Stjepan bio spreman radije poginuti nego skrenuti s puta Isusa iz Nazareta. Otišao je u smrt svega se odrekavši, jer mu je pripadnost Isusu bila fascinantnija od svega onoga što mu je svijet obećavao. Tako nam se Božić prikazuje u novom svijetu. Taj Božić je jučer svratio u naše živote da nas upita koje su naše životne vrednote. Na današnji dan tu ljepotu Božića poškropila je krv Stjepana iz Jeruzalema. U idilu Božića tako ulazi ozbiljnost ljudske egzistencije.
Postoje ljudi koji su sposobni umirati za velike stvari, za ideale i vrednote, ima ljudi kojima je vrlina važnija od života, ima ljudi koji znaju da je čovjek vrjedniji od svega što on ima.
Danas se treba pokloniti onom malenom, nevidljivom, nejakom, onom neuglednom i u njemu prepoznati Svemogućeg, stvarnog, vječnog, jedinoga koji ima život u svojim rukama. U malim sitnim stvarima leže vrhunske vrednote. Kada to uspijemo, Božić će postati Božićem, obuzet će nas radost, i nada nas neće više napuštati.
Danas bi trebalo učiniti nešto novo, trebalo bi ljubiti čovjeka kako je to ljubio Isus Krist. Trebalo bi nešto lijepo pročitati i sveto moliti. Danas bi moglo biti sve drugačije.
Ako je Bog postao čovjekom, onda je biti čovjek nevjerojatno ozbiljno. Ako je Stjepan išao umrijeti za tu istinu, onda je čovjekov život neprocjenjiv. Ako su milijuni ginuli za Isusa iz Nazareta, mora da je On Bog i da ima rješenje svih naših problema.
Kao što je Božić promijenio ambijent tvoje i moje kuće, trebalo bi tako izmijeniti i nutrinu svoga srca. Danas nam čitavo Nebo želi reći:
“Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo!”
Ime je grčkoga porijekla i znači “okrunjen”. Sveti Stjepan zaštitnik je đakona.
