Iako će službeno preuzeti funkciju predsjednika Uprave u nedjelju, 1. lipnja, Zvonimir Boban još kako je protresao Maksimir. I to na način kakav sigurno nisu očekivali ni oni koji su ga prepredeno pozvali da dođe u klub u situaciji kad su shvatili da gube tlo pod nogama (naslov prvaka), te da će krivnja za neuspjeh biti svaljena na njih. Ovako su poncijepilatovski oprali ruke od svega (samo je dopredsjednik Dubravko Skender dao ostavku zbog osjećaja odgovornosti…), a Bobanu, pak, nitko ne može ništa zamjeriti za posrtaj u netom okončanoj sezoni. Jer, službeno nije ni bio u Dinamu, iako je posljednjih mjesec dana vukao poteze. I idemo dalje…
A nakon završetka prvenstva Boban je žestoko zakoračio i pokazao kako zamišlja Dinamo u kojem će biti predsjednik Uprave. Sad više nema nikakve dvoumice, bit će to “one man band”, sve će krucijalne odluke u sportskom sektoru donositi isključivo Boban. Zacijelo će mu netko nešto i sugerirati, može tu sugestiju prihvatiti ili ne, ali nedvojbeno više neće biti kolektivne (ne)odgovornosti za ono što je učinjeno. I takvu je ulogu Boban i želio, tako zapravo i treba biti, uvijek mora postojati jedan “gazda” čija je riječ zadnja. Tako je, uostalom, Dinamo i postao uspješan u posljednja dva desetljeća.
Međutim, postoje i ograničenja koja bi mogla sputati neke Bobanove ideje. Poglavito financijske prirode, budući da je neulazak u Ligu prvaka golemi udarac za plavu blagajnu. Jer, UEFA je godinama hranila Dinamo i sve financijske projekcije (visoki ugovori) bile su usko vezane uz osvajanje naslova hrvatskog prvaka, te plasmana u Ligu prvaka, kao i uz bogate transfere igrača, koji su, pak, bili usko vezani s rezultatskim uspjehom. A sad je, odjednom, nakon gubitka domaćeg naslova, nastao manjak od barem 20-ak milijuna eura (planiranih) prihoda, a troškovi su ostali isti. I sve to treba uravnotežiti, a istodobno stvoriti novu momčad.
Respektabilnu i jaku momčad…
Nije nikakvo iznenađenje da je Boban već na startu tih teških razgovora i pregovora s nekim igračima oko njihova osjetnog smanjenja ugovora (od 20 do 30 posto), s druge strane naletio na zid nerazumijevanja. Igračima je, dakako, najvažnije slovo na papiru. Jer, netko im je dao takve, visoke ugovore, nikoga nisu na to silom primorali i sad žele da klub ispuni ono što i piše. K tome, neki od tih igrača (Pjaca, Baturina, Ademi, Mišić, Petković…) bili su među najvažnijima kad se ulazilo, igralo i osvojilo 11 bodova u Ligi prvaka i najzaslužniji su za dolazak oko 40 milijuna UEFA-inih eura u Maksimir. Svoje su ugovore, dakle, opravdali i od tog će im novca biti i isplaćeni, a za neosvajanje naslova hrvatskog prvaka jasno je da snose odgovornost, kao i mnogi u klubu. Nitko od njih dosad nije prihvatio Bobanovu ponudu, međutim pregovori su tek počeli i bit će tu još promjena razmišljanja i stavova, jer neće baš ni svaki igrač negdje drugdje dobiti ono što sad dobiva u Zagrebu. Pa čak i uz to smanjenje ugovora.
I zato je apsurdno uopće i nagađati kako će Dinamo izgledati u novoj sezoni. Sve pomalo podsjeća na ljeto 2018. godine, u svibnju te godine na trenersku je klupu sjeo Nenad Bjelica i počelo je građenje momčadi gotovo “od nule”, s novim imenima (Theophile, Dilaver, Oršić, Petković, Kadzior, Šitum, dok su Hajrović i Gavranović došli u siječnju…). Za većinu navijača novi je Dinamo u ljeto 2018. godine bio golema nepoznanica, međutim Bjelica je, u financijski stabilnoj situaciji, uspio stvoriti moćni sastav i nanizao je uspjehe, prenose Sportske novosti.
A tko će stvarati ovaj, novi Dinamo? Mnogi kao sigurnu trenersku opciju navode Marija Kovačevića, govori se i piše da je to Bobanov izbor, te da od njega neće odustati. I ako je to doista tako, ostalo je upitno čime je to Kovačević tako “začarao” Bobana. Posljednjih se dana, istina, moglo čuti i da “Kovačević baš i nije tako siguran kao što je donedavno izgledalo”, no potvrda takvih informacija nije stigla. Bude li doista Kovačević trener, tada će to biti “tiha kolaboracija”, u kojoj će, prema izvorima bliskim klubu, trener biti zadužen za stvaranje igre i rezultata, dok bi se Boban trebao brinuti o redu i disciplini u svlačionici.
Vrijeme će pokazati jesu li te informacije točne ili ne, ali dojma smo da Dinamo treba imati istinskoga “šefa” u svlačionici, “generala” koji će kontrolirati svaki kutak kabine, a u salonima mora imati potporu za svoje poteze, koje će povlačiti, dakako, u dogovoru s klupskim čelništvom. A tako nije bilo prošle sezone, baš je zbog toga, primjerice, “pao” i Nenad Bjelica…
Uglavnom, mnogo je nepoznanica oko Maksimirske 128, ljeto će biti vruće i burno. No, najvažnija je, zacijelo i najteža, Bobanova zadaća da se riješi preskupoga balasta, igrača koji strahovito mnogo koštaju (opet, netko im je dao takve sulude ugovore!), a nisu donijeli baš ništa, štoviše (Mmaee, Kanga, Cordoba…). Bilo bi sjajno kad bi stigla neka ponuda za nekoga od njih, bio bi to istinski “jackpot” za Bobanovu viziju.
I tek nakon što se riješi taj problem, moći će se krenuti u dovođenje novih igrača. Dodajmo da su Maksimir već napustili Sučić, Ristovski i Moharrami, kao i Mbuku, Rog, Franjić, Belcar, te stanoviti Oliveras, kojima su istekle posudbe.
Zasad sigurno dolaze Ljubičić, Mudražija i Soldo, traju pregovori oko Lisice, traži se napadač (Mierez, Beljo?), a vidjet će se tko će ostati od igrača koji su bili na posudbama (Špikić, Bernauer, Štefulj, Bulat, Filipović, Perković, Vrbančić, Živković…). Pojavljivat će se još niz imena u kontekstu dolazaka u Maksimir, ali sve će ovisiti o “izdržljivosti” plave blagajne u gabaritima koje će Boban uvesti (najveća plaća 750.000 eura neto). Ljeto će nam, dakle, donijeti neki novi Dinamo, nadajmo se svježiji, poletniji i energičniji. I “gladniji”! I samo će rezultat biti, kao i uvijek, jedino mjerilo uspješnosti. Dinamove i Bobanove…
