Stota epizodu Podcasta (IN)Direkt, uveličana je gostovanjem Nemanje Bilbije, najboljeg nogometaša Premijer lige BiH u njenoj povijesti. Sedam puta prvak BiH, tri osvojena kupa BiH, dva superkupa BiH, četiri puta najbolji strijelac lige, dva puta najbolji igrač, skoro 500 utakmica u karijeri, više od 230 pogodaka, samo su neke od stvari koje je Bilbija napravio u svojoj karijeri, piše Oslobođenje.
Bilbija je svoju karijeru započeo u Borcu, a ono što je interesantno je da je kao omladinca želio da bude obrambeni igrač po uzoru na svog oca Milorada Bilbiju, legendu banjalučkog tima i bh. nogometa.
Teška povreda i lom noge nakratko su ga odvojili od terena, a nakon povratka i potpunog oporavka, krenuo je sa igrom u napadu.
Trenirali smo na tadašnjoj šljaci, gdje je sada zgrada Vlade RS, ja sam slomio nogu, a otac me je iznio sa terena, gdje sam ja njega smirivao. Zamislite taj trenutak, koliko je bilo teško. Igrao sam na poziciji stopera i lijevog beka, nakon povrede sam se vratio i jednostavno se namjestilo da počnem igrati sa lijevog beka i stopera do napadača, priča Bilbija.
Kao mlad je dobio priliku u Borcu, a rado se sjeća svoje prve utakmice protiv Laktaša i prvog pogotka protiv Orašja, koji je postigao za crveno-plave.
Bila je teška situacija u klubu tada. Vlado Jagodić mi je dao priliku u Orašju. To je bilo iznenađenje za mene jer je Jandrić imao prednost tada. On je ostao na klupi, ja sam bio na terenu i vratio sam im to pogotkom. Bilo je to teško vrijeme u Borcu, teška situacija. Pun stadion, dobri rezultati, ali nije bilo novaca. Jedne godine nismo ni licencu dobili, sjeća se Bilbija.
Nakon godinu i pol u Borcu put ga vodi u Vojvodinu, ali to nije bila uspješna epizoda za njega. Bila je to dobra ekipa, sa dobrim igračima, ali, kako sam kaže, za njega je bila dobra prilika za nogometno sazrijevanje. Posudbe u Borcu su ga u tom periodu održavale, jer je uvijek davao veliki doprinos rezultatima tima iz Banje Luke.
Nakon isteka ugovora sa Vojvodinom, stigao je na Koševo. Sa Bordo timom osvojio je Kup BiH i prvenstvo, u potpunosti se afirmirao i iskazao svoj puni potencijal.
Nisam imao kluba, bilo je par ponuda, ali ništa konkretno i bio sam kući. Došla je ponuda sa Koševa i prihvatio sam je. Moje ambicije su bile jasne. Želio sam da počnem da igram i da pokažem ono što znam. Imam nešto, ali mi uvijek i nešto fali. Bio sam dobro prihvaćen, dobra ekipa i vrijeme kada je Vincent Tan stigao u klub, govori Bilbija.
Imao je priliku da igra velike utakmice, a svakako da je europski put koji je imalo tadašnje Sarajevo nešto čega će se radi sjećati. Posebno utakmica protiv Atromitosa, koju je odlučio svojim golovima, ali i play-off protiv Borussije Dortmund.
Kada su svi očekivali da potpiše novi ugovor sa klubom, do toga nije došlo. U našem podcastu je otkrio zašto nije potpisao ugovor sa timom sa Koševa.
Ja sam imao ugovor koji je isticao. Nas pet-šest je bilo pod suspenzijom, zbog toga što nismo produžili ugovor. Dolazio sam tri ili četiri puta u klub, ali je svaki put na papiru stajalo drugačije od onog što smo usmeno dogovorili. Nisam htio prihvatiti te izmjene, jer sam smatrao ako smo se dogovorili da se treba ispoštovati. Kasnije je već bilo kasno, o bilo čemu govoriti, otkriva Bilbija.
Nakon odlaska iz Sarajeva, ponovo se skrasio u Banjoj Luci, trenirao i čekao ponudu, a ona je stigla is Splita. Period u RNK Split ne pamti po dobrom, jer je bila loša situacija u klubu. Šest mjeseci je trajao boravak u Dalmaciji, a onda je stigao poziv iz Zrinjskog.
Zrinjski me zvao i prije toga. Dolazak krajem veljače, stigao sam na mala vrata, nisam znao što očekivati. Možda je upravo to i bila stvar zbog koje su se poslije desile sve te stvari i rezultati. Nisam mogao ni pretpostaviti, a kamoli zamisliti da će se desiti, što se desilo. Ja sam do tada par puta bio u Mostaru, sa klubovima za koje sam igrao i to je sve što sam znao o gradu. Htio sam samo da dokažem da znam da igram, da imam kvalitet, pomogao sam klubu osvojili smo titulu i sve je onda krenulo, govori Bilbija.
U prvom dijelu, Bilbija je govorio o svemu tijekom svog prvog mandata u Zrinjskom u kojem je osvojio tri titule, trenerima i suigračima sa kojim je surađivao, ali i periodu odrastanja Zrinjskog kao kluba. Govorio je i o odlasku u Južnu Koreju, iskustvima iz Azije, kako nogometnim tako i životnim.
