Mostarski psiholog i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju Marko Romić upozorava na sve ozbiljnije posljedice patološkog kockanja, ističući da društvo još uvijek nije dovoljno svjesno razmjera problema.
Problem kockanja puno je ozbiljniji nego što običan čovjek misli, ali i nego što su naše vlasti i oni koji su zaduženi za to uopće svjesni. To je ogroman problem, rak-rana našeg društva koja se prikriva i vidi tek kada dođe do velikog skandala u porodici ili kada se dogodi nešto drastično – kazao je Romić u razgovoru za Fenu.
Prema njegovim riječima, tek kada posljedice postanu ozbiljne, porodice postaju svjesne problema, dok šira zajednica i dalje ostaje gotovo indiferentna.
Samo oni u čijim se porodicama to događa postaju svjesni problema, ali najčešće tek kada bude jako kasno i kada je šteta već velika – upozorava Romić.
Govoreći o odgovornosti društva, Romić ističe kako pod pojmom društva misli na dvije komponente, i to na vlasti i institucije, koje bi, kako kaže, trebale voditi računa o dobrobiti građana, te na obične ljude koji pokušavaju preživjeti u sve težim ekonomskim uvjetima.
Kao primjer navodi čovjeka koji mjesečno zarađuje 1.500 maraka, ima suprugu i dvoje djece.
On s tih 1.500 maraka može sastaviti tri-četiri dana, podmiriti račune ili nabaviti djeci ono što im treba. Jasno je da nije dovoljno novca. A država, odnosno vlasti, oni koji tvrde da su zaštitnici interesa naroda, instalirali su tom jadnom narodu na svakom koraku zamke – kockarnice, kladionice i njihove reklame – kazao je.
Romić posebno problematizira prisutnost reklama za klađenje i kockanje u javnom prostoru i medijima.
Najveće, najšarenije i najzanimljivije reklame upravo su te. U medijima, bez obzira o kojem se mediju radi, teško je sastaviti pet minuta programa bez reklame za klađenje. Ulice također ne možemo proći, a da svakih pedesetak metara ne naiđemo na kockarnicu ili kladionicu – ističe.
Smatra da se na taj način stvara iluzija da ljudi svoje finansijske probleme mogu riješiti kockanjem.
Vlasti su se potrudile stvoriti iluziju običnom čovjeku koji ne može normalno živjeti od svog rada da će možda svoje probleme riješiti na taj način. Jasno je da mnogi ljudi upadnu u tu zamku – kaže Romić.
Problem vidi i u nedostatku preventivnih programa, posebno onih usmjerenih prema djeci i mladima.
Nemamo gotovo nikakvih akcija i programa koji bi osvješćivali ljude, posebno mlade i djecu, i pokazivali im katastrofalne posljedice kockanja – od raspada života i porodica pa sve do samoubistava“, upozorava.
Dobna granica sve niža
Kada je riječ o tipičnom patološkom kockaru na prostoru Bosne i Hercegovine i Balkana, Romić kaže da se najčešće radi o muškarcu srednje životne dobi, koji je u braku desetak ili petnaestak godina i ima jedno ili dvoje djece.
Najčešće su to muškarci srednje dobi. Kockaju još od srednje škole, skrivali su to dok su se zabavljali, a kasnije i u braku, sve dok su mogli. Njihova supruga je na različite načine trpjela, a dolazak po pomoć često je posljednji pokušaj da se nešto spasi – navodi Romić.
Istovremeno, upozorava da patološko kockanje više nije problem vezan samo za jednu dobnu skupinu.
To ne znači da nema djece od 16 godina. Trenutno ih kod mene u procesu liječenja ima troje ili četvero. Ima i djevojaka, žena, pa čak i žena od 80 godina. Zastupljeni su svi, od 15 do 80 godina – kaže.
Posebno zabrinjava pomjeranje dobne granice prema mlađim uzrastima.
Imamo djecu u šestom razredu koja kockaju. Imamo djecu od 15 i 16 godina koja su patološki kockari i zadovoljavaju sve kriterije da ih tako proglasimo. S druge strane, imamo bake i djedove od 80 i više godina koji su također patološki kockari – upozorava Romić.
Pomoć traži tek mali broj ovisnika
Jedan od najvećih problema, smatra Romić, jeste činjenica da ljudi vrlo rijetko traže stručnu pomoć.
Samo jedan posto onih koji bi se trebali liječiti zapravo se liječi. Ljudi kriju problem do besvijesti, okreću glavu i ne žele se suočiti s tom temom – kaže.
Dodaje da pomoć postoji i da se do nje relativno lako može doći.
Svi imamo svoje porodične ljekare kojima se možemo obratiti i zatražiti pomoć. Oni nas mogu dalje usmjeriti prema stručnjacima koji se bave tim problemom. Ja vodim program liječenja i javljaju mi se ljudi od Makedonije do Slovenije i dalje. Lako je pronaći pomoć za one koji je žele pronaći. Problem je što je uglavnom ne žele – ističe.
Prema njegovom iskustvu, sami kockari rijetko prvi potraže pomoć.
U jedan posto slučajeva javljaju se direktno kockari, i to obično kada ih ostavi žena ili kada neko treba vratiti njihov dug. Najčešće pomoć traži ženski član porodice – majka, sestra ili supruga – navodi Romić.
Dodaje da je njegov kontakt javno dostupan te da se osobe koje žele uključiti u program liječenja mogu javiti direktno.
Za sve one koji žele da se uključe u program liječenja anonimnost se podrazumijeva i ona je ključna – naglašava.
Romić već 15 godina radi s ovisnicima o kockanju, a kao najefikasniji oblik rada izdvaja grupnu terapiju.
Svi žele da budu anonimni. Ja forsiram grupni oblik rada jer na taj način možemo u kraćem vremenu pomoći većem broju ljudi. Svima je stalo do anonimnosti i oni to poštuju. Radim 15 godina, svakodnevno, i nikada se nije dogodilo da neko, od onih koji su se liječili, kaže da se začudio što je tamo vidio nekoga koga poznaje. Oni ne žele da se priča o njima i zato poštuju pravilo da ni oni ne pričaju o drugima – kazao je.
Poruka porodicama: Postavite granice
Romić smatra da direktne poruke kockarima često nemaju učinka, ali apelira na članove njihovih porodica da postave jasne granice.
Onima koji kockaju uzalud je poručivati bilo šta. Ali poručio bih njihovim suprugama, majkama, očevima, sestrama i svima kojima je do njih stalo da ih jednostavno uvjetuju: ‘Ili ćeš se liječiti ili više nemaš ono što si imao od mene, kao od supruge, sestre, majke – poručuje Romić.
Kako kaže, osobe koje imaju problem s kockanjem često godinama vjeruju da im liječenje nije potrebno i da problem mogu riješiti sami.
Mogu proći godine i godine, a tek kada se dobro uvale u velike materijalne dugove ili kada im žena ode, neki od njih počnu tražiti pomoć – ističe.
“Izbavi nas od zla“
Romić je autor knjige „Izbavi nas od zla“, koja je, kako kaže, prvenstveno namijenjena članovima porodica osoba ovisnih o kockanju, ali i samim kockarima.
Knjiga je prije svega namijenjena žrtvama kockanja, odnosno članovima porodice kockara. Naravno, namijenjena je i kockarima, ali prije svega želim uputiti i ohrabriti one koji su oko njih da znaju kako reagirati – kazao je.
U knjizi su, dodaje, predstavljeni primjeri posljedica patološkog kockanja, savjeti i upute za postupanje u takvim situacijama, ali i svjedočenja osoba koje su direktno pogođene problemom.
Tu su žalosni i katastrofalni primjeri patološkog kockanja, moji savjeti i upute kako treba postupati u takvim situacijama, ali i priče i iskazi kockara, majki, roditelja, supruga i drugih članova porodice – zaključuje Romić.
