Zaljubljenicima u planinske vrhunce na spomen regije Ladakh ili Ladak misli odmah krenu prema zadivljujućim prostranstvima savezne države Jammu i Kashmir i istoimenom planinskom lancu koji je dio Karakoruma. Ladakh je gotovo nenapučeno planinsko područje, jedan od najsurovijih i najnepristupačnijih krajeva na svijetu. Tibetanci koji ondje žive dom su pronašli pretežno u riječnim dolinama. Glavni grad je Leh (nalazi se na visini od 3505 m), prenosii punkufer.

Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Kinezi su prodrli u Ladakh i okupirali njegov sjeveroistočni dio te izgradili cestu koja povezuje dolinu rijeke Tsangpo s Tarimskom zavalom. Jedna od posebnosti ovog kraja je prijevoj Khardung La, zapanjujuća planinska cesta, jedna od najviših na svijetu. Nalazi se otprilike 40 km od Leha i predstavlja vrata prema dolinama Shoyk i Nubra.

Brutalna ljepotica 
Khardung La za javnost je otvorena 1976. godine. Broji nestvarna 5602 metra (tako pišu lokalni znakovi, ali prema drugim podacima niža je za otprilike 250 metra) i doslovno oduzima dah jer je zrak ondje izuzetno rijedak, ali to nije najveći problem.

Odvede li vas put u taj djelić svijeta, gotovo je nemoguće da se nađete ondje u vrijeme kada na cesti nema radova. Prijevoj se neprestano rekonstruira jer su odroni i vododerine način na koji Khardung La pokazuje da je ondje, za dobro jutro i dobar dan. Radnici i građevinski strojevi uobičajen su prizor, ali pitanje je hoćete li ih baš jasno vidjeti obzirom na oblake prašine. Ne pomaže ni snijeg koji za zimskih mjeseci napada i do tri metra visine.

Mimoilaženja s drugim vozilima na putu su uzbudljiva ili, bolje rečeno – traumatična jer se pogrešni potezi ne opraštaju. Tko ne pazi, najčešće završava u provaliji. Otkako je otvorena, cesta je uzela brojne živote.

Poželite li se okušati u toj pustolovini, trebat će vam posebne propusnice jer se radi o pograničnoj zoni, a vojska je ondje uobičajen suputnik. Budući da se nalazi vrlo blizu pakistanske i kineske granice, vojnici neprestano nadgledaju situaciju.

2 i pol sata adrenalina 
Putovanje obično počinje u Lehu i do vrha prijevoja treba oko 2 i pol sata. Tijekom hladnijih, nepredvidljivih mjeseci često je i zatvorena, ovisno o vremenskim (ne)prilikama. Oni koji su došli do vrha kažu kako je osjećaj ponosa nevjerojatan – kao da su pješice osvojili vrh. Na kraju puta dočekat će vas znakovi koji upućuju da se nalazite na krovu svijeta, vojna baza, spomenik, kafić, kao i vidikovac s pogledom koji se može upijati satima.

No koliko god bio opasan, prijevoj na vrhu svijeta ne prestaje privlačiti svojim ljepotama. Životinje koje mirno pasu u dolinama, molitvene zastavice koje vijore na vjetru, dine i planinski vrhunci, palače i samostani, potoci i jezera stvaraju slagalicu kadrova zbog kojih ćete pomisliti da niste na ovom planetu. Iako se Khardung La često navodi kao najviša cesta na svijetu, u blizini je jedna koja je još i viša, ali je nedostupna čak i u društvu vodiča. Druga je Ojos del Salado između Čilea i Argentine.

Zaljubljenicima u planinske vrhunce na spomen regije Ladakh ili Ladak misli odmah krenu prema zadivljujućim prostranstvima savezne države Jammu i Kashmir i istoimenom planinskom lancu koji je dio Karakoruma. Ladakh je gotovo nenapučeno planinsko područje, jedan od najsurovijih i najnepristupačnijih krajeva na svijetu. Tibetanci koji ondje žive dom su pronašli pretežno u riječnim dolinama. Glavni grad je Leh (nalazi se na visini od 3505 m), prenosii punkufer.

Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Kinezi su prodrli u Ladakh i okupirali njegov sjeveroistočni dio te izgradili cestu koja povezuje dolinu rijeke Tsangpo s Tarimskom zavalom. Jedna od posebnosti ovog kraja je prijevoj Khardung La, zapanjujuća planinska cesta, jedna od najviših na svijetu. Nalazi se otprilike 40 km od Leha i predstavlja vrata prema dolinama Shoyk i Nubra.

Brutalna ljepotica 
Khardung La za javnost je otvorena 1976. godine. Broji nestvarna 5602 metra (tako pišu lokalni znakovi, ali prema drugim podacima niža je za otprilike 250 metra) i doslovno oduzima dah jer je zrak ondje izuzetno rijedak, ali to nije najveći problem.

Odvede li vas put u taj djelić svijeta, gotovo je nemoguće da se nađete ondje u vrijeme kada na cesti nema radova. Prijevoj se neprestano rekonstruira jer su odroni i vododerine način na koji Khardung La pokazuje da je ondje, za dobro jutro i dobar dan. Radnici i građevinski strojevi uobičajen su prizor, ali pitanje je hoćete li ih baš jasno vidjeti obzirom na oblake prašine. Ne pomaže ni snijeg koji za zimskih mjeseci napada i do tri metra visine.

Mimoilaženja s drugim vozilima na putu su uzbudljiva ili, bolje rečeno – traumatična jer se pogrešni potezi ne opraštaju. Tko ne pazi, najčešće završava u provaliji. Otkako je otvorena, cesta je uzela brojne živote.

Poželite li se okušati u toj pustolovini, trebat će vam posebne propusnice jer se radi o pograničnoj zoni, a vojska je ondje uobičajen suputnik. Budući da se nalazi vrlo blizu pakistanske i kineske granice, vojnici neprestano nadgledaju situaciju.

2 i pol sata adrenalina 
Putovanje obično počinje u Lehu i do vrha prijevoja treba oko 2 i pol sata. Tijekom hladnijih, nepredvidljivih mjeseci često je i zatvorena, ovisno o vremenskim (ne)prilikama. Oni koji su došli do vrha kažu kako je osjećaj ponosa nevjerojatan – kao da su pješice osvojili vrh. Na kraju puta dočekat će vas znakovi koji upućuju da se nalazite na krovu svijeta, vojna baza, spomenik, kafić, kao i vidikovac s pogledom koji se može upijati satima.

No koliko god bio opasan, prijevoj na vrhu svijeta ne prestaje privlačiti svojim ljepotama. Životinje koje mirno pasu u dolinama, molitvene zastavice koje vijore na vjetru, dine i planinski vrhunci, palače i samostani, potoci i jezera stvaraju slagalicu kadrova zbog kojih ćete pomisliti da niste na ovom planetu. Iako se Khardung La često navodi kao najviša cesta na svijetu, u blizini je jedna koja je još i viša, ali je nedostupna čak i u društvu vodiča. Druga je Ojos del Salado između Čilea i Argentine.