Toma Zdravković nije bio samo pjevač, već i pjesnik koji je svojim stihovima dirao srca mnogih.
Njegova glazbaa i danas podsjeća na vrijeme kada su emocije bile iskrene i kada su se ljudi mogli identificirati sa njegovim pjesmama. Svojim izrazito emotivnim interpretacijama, Toma je uspio stvoriti nešto što nadilazi granice vremena i prostora, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti narodne glazbe na prostorima Balkana.
O svojim sjećanjima na Zdravkovića govorio je Tihomir Pop Asanović, klavijaturista legendarne jugoslovenske rock grupe “Time”, koji je na početku svoje karijere šest mjeseci svirao sa Tomom. Bilo je to 1965. godine, kada su obojica bili mladi glazbenici, a njegova sjećanja vrlo su zanimljiva i dala su nove nijanse priči o Tomi.
“Bilo je to krajem 1965. i početkom 1966, zajedno sam nastupao s Tomom šest meseci”, prisjetio se tada Asanović i nastavio: “Zvali smo taj prostor Gradski podrum, ali bio je to Dom sindikata u Beogradu, koji je u podrumu imao posebnu dvoranu. Svirali smo šest dana u tjednu, samo smo ponedeljkom bili slobodni. Inače su tamo svirali “DŽentlmeni i braća Jelić”, kasnije su se nazvali YU grupa, rokeri su svirali čajanke od 16 do 19 sati, a mi smo nastupali od 20 sati do ponoći”.
O tome kako su se spajali tadašnji prvi rockeri i ovi iz svijeta narodne glazbe, Asanović kaže da je imao sreću da je sa Tomom Zdravkovićem svirao kao još mladi rock glazbenik te je puno toga naučio. Asanović je 1965. iz Skoplja došao u Beograd.
“Bio sam 17-godišnjak i tražio sam posao, a tamo gde su se sastajali svi glazbenici, glumci i menadžeri, raspitivao sam se za svirke. Dali su mi preporuku da se javim Tomi jer je njegov pijanista slomio dva prsta. Svirao sam na nekom starom Stanwayu koji je bio potpuno raštiman pa sam stalno molio da se naštima kako treba (smijeh)”.
I Toma Zdravković bio je tada na početku karijere, ali ipak stariji, imao je 27 godina. Asanović kaže da su “svirali nešto malo zabavne glazbe, pa starogradske pjesme, jer onda nije bilo cajki i turbofolka”.
“U to vrijeme Toma je znao reći da mu na klaviru, sat vremena prije nastupa, pokažem neke akorde, pa smo desetak dana vježbali. Bio je jako nadaren. Sam je pisao tekstove i melodije, imao je pjesme koje će kasnije postati popularne, ali tada još nije ništa snimio”.
Taj gusti radni raspored imao je prednosti i mana, a ni poroci glazbenika nisu bili nepoznati, čega je i Pop Asanović bio svjestan.
“Jako smo se puno družili, Toma je uvek bio elegantan, imao je nekoliko odijela i košulja i uvijek je nosio kravatu. Ali volio je i da popije. Često je išao i na kockanje s onim mangupima na Dorćolu. Tamo je bila i Lepa Lukić i svi ti mladi pjevači, bacale su se one kockice. Znao je drugi dan da dođe na ručak bez kinte i kaž”e:
“Pope, daj plati jedan grašak s kobasicama” (smijeh). Bio je boem i veliki playboy, imao je toliko snage da je to bilo fascinantno… Bilo je tu velike zarade jer se sviralo po narudžbi i pjesme su bile plaćane. Sve su to bile starogradske pjesme, a on je znao da uključi i neke svoje autorske pesme koje smo prije toga naučili svirati. I publika bi ih odmah prihvatila, bilo je to nevjerovatno. Ljudi su sjedjeli za stolovima, naručivali večere, svake večeri bilo je krcato, a pogotovo petkom i subotom. Reakcije publike bile su odlične, a neke pjesme znali smo da izvedemo po četiri-pet puta tijekom večeri. Jedan stol naruči nešto, a drugi nešto kontra, i stalno tako, pa je malo bilo i dosadno svirati par puta istu pjesmu. Ali bila je to odlična zarada, pogotovo meni kao mladom glazbeniku. To mi je bila škola koja mi je donijela sigurnost, iskustvo i rutinu”, istaknuo je Asanović i dodao: “Kao u svakom poslu, morate imati prakse”.
Klavijaturista je spomenuo i detalj u navikama Tome Zdravkovića koji je odredio i njegov životni stil.
“Imao je naviku o kojoj se ne zna dovoljno, nikada nije išao da spava prije pet-šest ujutro. Taj noćni život ga je kasnije na neki način i ubio”.
Tada mladi Pop Asanović često je pazio na starijeg kolegu.
“Sedam-osam puta stavljao sam ga u taksi i pratio kući, a sutradan mi je zahvaljivao. Inače bi završio na kocki i izgubio sav novac. A žene su ga obožavale.
Zdravković je znao mladom klavijaturisti da kaže da ga vodi na večeru, ali mladi Pop nije pio alkohol nego sokove. Toma bi za to vrijeme popio nekoliko rakija. Asanović bi ga pitao zašto ne pije pivo, ali bi mu odgovorio da mu ne paše. On je pio”, kaže Asanović, koji je to shvatio tek poslije mjesec dana nastupa, jer je morao da izdrži da pjeva po tri do tri i po sata svake večeri, i bio je pod pritiskom.
“Velika zarada svake večeri skupljala se u kutiji od violine koja bi stajala na klaviru i bila krcata tadašnjim dinarima – kaže Asanović i dodaje: – Zarađivalo se nevjerovatno, mogli smo za jedan vikend sviranja da kupimo novi automobil. No, puno je novca i nestajalo kad bi se društvo prebacilo na neku drugu lokaciju, iako je Zdravković kasnije spomenuo da se malo riješio kocke. I Šaban Šaulić je umeo da dođe poneko večer, bio je već velika zvezda, a i Lepa Lukić je nekoliko puta otpjevala s Tomom nekoliko pjesama. To je bilo njegovo društvo, estrada u nastajanju”.
Već tada nazirali su se autorski počeci Tome Zdravkovića, čemu je svjedočio i Asanović.
“Toma Zdravković bio je nevjerovatno nadaren, uvijek je imao neki papir i olovku i zapisivao. Znao je reći: “Vidi onu crnu lepoticu za stolom”. Pa doda: “Ima crnu kosu kao vranac”. Sve bi zapisivao u malu knjižicu s kvadratićima, to nikada neću zaboraviti. Tek kad bih slušao njegove pjesme, nakon nekoliko mjeseci, vidio bih da je sve to upotrebio, bio je sjajan”, prisjetio se Pop.
Nakon što je prošlo sedam-osam godina, Asanović je s grupom “Time”, koja je u to vrijeme objavila prvi album, nastupao u gornjoj dvorani Doma sindikata u Beogradu. Zato mu je, kad je “uspio”, bilo drago da se Toma Zdravković 1973. pojavio na tom koncertu i podsjetio ga: “Sjećaš li se da sam ti rekao da ćemo jednog dana i ti i ja uspjeti?”
“Ostao je na koncertu, išli smo kasnije na večeru, znali smo da se sretnemo i kasnije, ali one prve mjesece rada s njim najviše pamtim”, zaključio je Asanović u razgovoru za Jutarnji.hr i dodao:
“Žao mi je što radeći film nisu kontaktirali sa više ljudi da saznaju još detalja o Tomi, ali s druge strane drago mi je što sam kao mladi rock-glazbenik imao čast i povlasticu da radim s njim”.
