Institut za biologiju mora iz Kotora ističe da su u posljednjih nekoliko godina primijećene brojne invazivne vrste riba i rakova koje mijenjaju podvodno okruženje. Iako nijedna od ovih vrsta ne napada ljude, neke od njih imaju otrovne bodlje, što zahtijeva oprez pri susretu s njima.
Ilija Ćetković, istraživač u Laboratoriji za ihtiologiju i morsko ribarstvo Instituta iz Kotora, objašnjava da je njihov dio Jadranskog mora zabilježio porast invazivnih vrsta riba, rakova, algi i drugih organizama. Sve ove vrste zabilježene su i u vodama drugih jadranskih zemalja.
On ističe da većina invazivnih vrsta ulazi u Sredozemno more, a potom i u Jadransko more kroz Sueski kanal.
“Ove vrste potječu iz Indijskog oceana i Crvenog mora, fenomen poznat kao Lesepsijska migracija, nazvan po francuskom diplomatu koji je sudjelovao u izgradnji kanala. Neke vrste dospijevaju u Jadran i kroz druge izvore, poput balastnih voda brodova koje se ispuštaju u Jadran, a koje potječu iz drugih dijelova svijeta”, objašnjava Ćetković.
Ćetković ističe da je nedavno primijećena otrovna riba lav u njihovim vodama, koja se brani otrovnim bodljama od grabežljivaca.
“Radi se o predatorskoj vrsti koja predstavlja prijetnju brojnim autohtonim vrstama Jadrana. Prilikom rukovanja ovom vrstom, treba poduzeti mjere opreza kako bi se izbjegli ubodi. Također, postoje vrste iz porodice napuhača čiji organi sadrže tetrodoksitin, neurotoksin opasan po ljude. Ove ribe se ne bi smjele konzumirati, a treba izbjegavati svaki kontakt ili obradu kako bi se spriječio potencijalni dodir s otrovom”, upozorava Ćetković.
U slučaju kontakta s ribom lava, pogođeno mjesto treba odmah uroniti u vruću vodu umjesto primjene leda, jer je otrov termolabilan i razgrađuje se na temperaturama oko 70 stupnjeva Celzijusa, čime se smanjuju njegovi učinci, prema stručnjacima.
Ribe lav se razmnožavaju tijekom cijele godine i nemaju prirodnih neprijatelja, što olakšava njihovo brzo i uspješno širenje. Od veljače 2023. godine do danas, zabilježeno je šest nalaza ove vrste u crnogorskim vodama, s očekivanjem povećanja uočavanja i ulova.
One uglavnom obitavaju na stjenovitim dnom, a njen ubod može uzrokovati nekoliko dana boli, znojenja, poteškoća u disanju i u ekstremnim slučajevima paralizu.
Nedavno je u Hrvatskoj uhvaćena riba napuhača, o čemu također upozorava Ćetković.
“Sasvim je moguće da je ova vrsta prisutna i u našem dijelu Jadrana, pa se preporučuje oprez ako je primijećena”, napominje on.
Umjesto bijega kada su u opasnosti, napuhači koriste svoje elastično tijelo i sposobnost brzog gutanja velikih količina vode (čak i zraka kada je potrebno) da se pretvore u gotovo nejestivu loptu nekoliko puta veću od svoje normalne veličine.
Nekoliko vrsta također ima bodlje na koži koje ih čine još manje privlačnim. Gotovo sve vrste sadrže tetrodoksitin, snažan neurotoksin koji može uzrokovati paralizu živčanog i respiratornog sustava i dovesti do smrti, kako prenosi RTCG.
Ćetković naglašava da su većina ovih vrsta još uvijek relativno rijetke u ovom području, pojavljuju se sporadično bez predvidljivih obrazaca susreta.
“Što se tiče njihove kontrole i razmnožavanja, postoji problem jer neke od ovih vrsta nemaju prirodnih neprijatelja u Jadranu, a stanovnici Jadrana koji bi mogli igrati tu ulogu su vrlo rijetki zbog dugotrajne i intenzivne eksploatacije ovog bazena”, objašnjava on.
To uključuje različite vrste brancina i morskih pasa koji se prirodno nalaze u Jadranskom moru, ali njihov broj opada, što ukazuje na smanjenje biološke raznolikosti autohtonih vrsta.
“Praćenje ovih invazivnih vrsta vrši se isključivo putem prijava ribara ili njihovih uočavanja u ekosustavu. Stoga pozivamo građane da Institutu pošalju slike bilo koje nepoznate ribe ili drugih morskih organizama te ih ne konzumiraju prije nego što dobiju identifikaciju. Zbog vrlo niske brojnosti većine invazivnih vrsta, nije moguće provoditi detaljnija znanstvena istraživanja jer se ne mogu dobiti dovoljni primjerci. Također, zbog veličine i nepristupačnosti morskih ekosustava, ne postoji način da se učinkovito ukloni invazivna vrsta iz određenog područja nakon što se pojavi. Njihova brojnost može se donekle regulirati ribolovom ili ciljanim sakupljanjem”, kaže Ćetković.
Ove vrste, kako ih objašnjava ovaj stručnjak iz Instituta iz Kotora, razmnožavaju se bez kontrole i mogu nanijeti štetu autohtonim vrstama, bilo okupiranjem ili izmjenom njihovih staništa ili kroz konkurenciju za resurse hrane.
“Također, vrste s predatorskim karakteristikama, poput ribe lava, izravno utječu na smanjenje brojnosti autohtonih vrsta putem svojih prehrambenih navika. Još uvijek ne možemo procijeniti stvarni utjecaj ovih vrsta na stanovnike Jadrana, ali postoje softverski alati koji se koriste za procjenu njihovog potencijalnog utjecaja na određeno područje koristeći podatke o klimatskim karakteristikama ciljanog područja i biologiji same invazivne vrste. Institut je već objavio znanstvene radove na ovu temu vezano za vode Crne Gore i sudjelovao u izradi radova na ovu temu na razini Jadranskog mora”, zaključuje Ćetković.
Ove vrste predstavljaju glavnu prijetnju autohtonim vrstama u Europi, nanoseći godišnju štetu vrijednu milijarde eura europskoj ekonomiji.
Budući da invazivne uvedene vrste ne poštuju granice, djelovanje na razini Europe je učinkovitije od aktivnosti na razini država članica, a Institut sudjeluje u nekoliko programa u tom smislu
