Danas je u Grudama, na svečanoj Akademiji u sklopu 61. Šimićevih susreta, Vinku Grubišiću dodijeljena Godišnja nagrada DHK HB Antun Branko Šimić.
Na natječaj za dodjelu Godišnje nagrade DHK HB Antun Branko Šimić, raspisan 15. siječnja 2024., prijavila su se trideset i tri autora s trideset i četiri djela objavljena prošle, 2023., godine. Prosudbeno povjerenstvo, Mato Nedić, predsjednik, te članovi Ružica Soldo i Ljubo Krmek, nakon višekratnih konzultacija, načinilo je uži izbor djela o kojima su raspravljali, a taj izbor izgleda ovako:
1. Marina Čapalija, Terze rime, pjesme
2. Zdenka Čavić, Vok je pojel Crvenkapo (Hrvatska vu satire i šale), pjesme
3. Vinko Grubišić, Eugene Ionesco – život i djelo, monografija
4. Marina Katinić Pleić, Tisuću i jedno more, pjesme
5. Ljerka Mikić, U korijenima, sonetni vijenci
Prosudbeno povjerenstvo za Godišnju nagradu DHK HB Antun Branko Šimić jednoglasno je predložilo Upravnomu odboru DHK HB, a Upravni odbor usvojio prijedlog i odlučio da godišnju nagradu dodijeli Vinku Grubišiću za književnu monografiju naslovljenu Eugene Ionesco – život i djelo, koju je 2023. godine objavilo poduzeće Alfa d.d. iz Zagreba.
Književna monografija Vinka Grubišića posvećena životu i djelu jednoga od najpoznatijih predstavnika kazališta apsurda, odnosno, antidrame Eugena Ionesca pisana je s velikom znanstvenom preciznošću, jednostavnim i nenametljivim stilom. Stoga je informativna, kako za studente i profesore književnosti, tako i za sve one koji žele upoznati jednu važnu dionicu svjetske dramaturgije i njezina najpoznatijega predstavnika. Vinko Grubišić je Ionescu pristupio znalački, ne samo kao književniku, nego prije svega kao čovjeku, prikazavši njegov životni put i lomove koje je na tom putu prošao, a koji su imali utjecaja i na njegov književni opus, a potom je zagledao i u taj opus i donio cjelovite interpretacije Ionescovih djela. Pritom je čitatelja detaljno upoznao i s mjestom kazališta apsurda u povijesti svjetske književnosti i s najznačajnijim njegovim predstavnicima (uz Ionesca to su Samuel Beckett i Arthur Adamov) te je tako Ionescov opus pravilno locirao u širi književni kontekst. Znanstveno i književno-istraživački kompetentan, izrazno jednostavan, interpretacijski dubok, Vinko Grubišić je knjigom Eugene Ionesco – život i djelo hrvatskoj i svjetskoj književnosti ponudio monografiju koja se čita s velikim zanimanjem, koja širi obzore i izaziva nadahnuće.
Pored dodjele Godišnje nagrade DHK HB Antun Branko Šimić, danas je akademiku Veselku Koromanu uručena Nagrada Antun Branko Šimić za životno djelo.
Akademik Veselko Koroman, inače prvi predsjednik DHK HB i prvi glavni urednik časopisa DHK HB Osvit, svojim životom i radom, od prve objavljene knjige pjesama Grad prema sjeveru (Mostar, 1957.) do danas, duboko je obilježio i zadužio hrvatsku i bosanskohercegovačku književnost i kulturu te Upravni odbor DHK HB smatra da zaslužuje ovu časnu Nagradu.
Veselko Koroman (Radišići, Ljubuški, 7. travnja 1934.) pjesnik je, pripovjedač, romanopisac, esejist, književni kritičar, putopisac, književni povjesničar i antologičar. Nakon završene pučke škole u Ljubuškom, Srednje ekonomske i Više pedagoške u Mostaru, na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomirao književnost i filozofiju. Radio je kao gimnazijski profesor i lektor, uređivao časopise Život i Osvit. Redoviti je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zbog političkih razloga (zbog teksta „U cara Trajana kozje uši”) 1972. oduzeto mu je uredničko, a dano korektorsko mjesto u nakladnom poduzeću Svjetlost. Nakon pada komunističkog sustava u Svjetlosti obavlja uredničke poslove. Po izlasku iz opkoljenoga Sarajeva radi kao savjetnik za kulturu i znanost u Predsjedništvu Hrvatske Zajednice i Hrvatske Republike Herceg Bosne, zatim u Županiji zapadnohercegovačkoj.
Najprije je član bivšega Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, zatim Hrvatskoga centra PEN-a, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Društva hrvatskih književnika. Dobitnik je Poletove nagrade za prozu, Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za poeziju, Goranova vijenca za ukupni književni rad, Povelje sa Zlatnim grbom općine Ljubuški za životno djelo, te nagradā Dubravko Horvatić, Maslinov vijenac, Dobrojutro more, Didak za životno djelo i Bosanski stećak. Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. za Nobelovu nagradu.
Pjesme su mu uvrštene u osamdeset antologija, kao i u čitanke, velik broj pjesama preveden mu je na petnaestak europskih jezika. Bavi se istraživanjem hrvatske književne baštine u BiH (antologije Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 1995.; Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas, 1996.; Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 2007.).
Jedan je od potpisnika (S. Bašić, V. Koroman, V. Lukić, M. Marjanović, N. Martić, V. Pavlović i M. Pešorda) teksta „Kad ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu” 1971., poznatoga kao „Pismo sedmorice“ i „Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku“.
Prije svečane Akademije članovi DHK HB Mario Raguž (Zagreb), Ivan Babić (Zagreb), Bernardina Crnogorac (Makarska) i Bruno Majić (Ljubuški) te Željko Ivanković i Josip Mlakić posjetili su grudske škole i u ugodnom druženju s učenicima prezentirali svoj rad i rad DHK HB.
