Opće je poznato da je engleski jezik preplavio svijet i da su njegove riječi usvojene u brojnim jezicima, ali je malo poznato da je engleski usvojio nekoliko desetaka kroatizama, tj. izraza za koje su engleski rječnici naveli da su ih posudili iz hrvatskog jezika ili hrvatskog i drugih jezika.

Da se to dozna pobrinuli su se jezikoslovci s Filozofskog fakulteta u Splitu Anđela Milinović Hrga i Siniša Ninčević u novom broju časopisa Rasprave.

Oni su analizirali hrvatsko-engleske jezične dodire u dvama engleskim rječnicima, britanskom Oxford English Dictionary (OED) i američkom Merriam-Webster Unabridged (MWU), te u američkom krškom leksikonu A Lexicon of Cave and Karst Terminology (LCKT).
Oni su pronašli 39 hrvatskih izraza. Abecedno su to: ban, banat, banovina, bilo, borek (burek), Bosniak, ethnic cleansing, Glagolitsa, gospodar, gusla, hanjar, hum, jama, kamenica, kolo, kuna, lipa, modal, Moho, Morlach, opanka, palacinka, pitta, polje, ponor, rakia, Skupština, slivovitz, struga, tamburitza, tesla, Uskok, Ustashi, uvala, vila, vrulje, Yugoslav, Zadruga i zurla.

Najveću skupinu posuđenica tvore egzotizmi te posuđenice iz stručnoga geomorfološkoga semantičkoga polja.

U engleski su kao egzotizmi usvojeni hrvatski izrazi iz skupine jela i pića (borek, palacinka, pitta, rakija, slivovitz), obuće i odjevnih predmeta (opanka), glazbala (tamburitza, gusle, zurla), narodnih plesova (kolo), titula i društvenih uređenja (ban, banat, banovina, zadruga) te novčane jedinice (kuna, lipa) i kulturološke posebnosti (Glagolitsa), napominju autori.
Anđela Milinović Hrga i Siniša Ninčević ističu da im je kriterij pri identificiranju kroatizama u izabranim rječnicima bio podatak iz rječničke natuknice da su oni u engleski ušli iz hrvatskoga, te napominju da analizirane posuđenice koji put imaju višestruko podrijetlo, to jest uz njih se bilježi da je riječ posuđena iz više jezika, među kojim je i hrvatski.

Evo nekoliko primjera. Imenica i pridjev Yugoslav posuđenica je iz hrvatskoga i srpskoga nastala prema etniku Jugoslaven, koji se osobito popularizirao u okviru djelovanja ilirskoga pokreta u prvoj polovici 19. stoljeća. Ušla je u engleski 1853. i od svih posuđenica jedina je višega stupnja čestoće u engleskome.

Imenica Skupština (uz oblik Skupshtina) ušla je u engleski 1847., navedeno je da je hrvatskoga podrijetla, označuje skupštinu Srbije i skupštinu Crne Gore, a prethodno je označivala i skupštinu Savezne Republike Jugoslavije. Izvori u kojima je riječ potvrđena glavninom se odnose na povijest Srbije, ali je zabilježena u svim hrvatskim rječnicima osim u Daničićevu, navode autori.

Za leksem borek burek navodi se višestruko podrijetlo, posuđen je 1830., dijelom iz turskoga, iz grčkoga, iz albanskoga te iz srpskoga i hrvatskoga.

U popisu kroatizama istaknuti su krški nazivi: hum, jama, kamenica, polje, ponor, uvala i vrulje.

Razlog tome je razvoj znanosti o kršu (karstologije), koja se u velikoj mjeri odvijala u drugoj polovici 19. stoljeća na dijelu dinarskog krša u današnjoj Sloveniji i u Italiji, a kasnije se širila i na ostale njegove dijelove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Oni se, dakle, javljaju i u drugim susjednim slavenskim jezicima: slovenskom, srpskom, bosanskom i crnogorskom.

– Za razliku od snažnijega prodora anglizama u hrvatski koji se intenzivira od sredine 20. stoljeća i traje do danas, opsegom najplodnije razdoblje posuđivanja iz hrvatskoga u engleski bilo je tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća, ističu autori.

Prema dostupnim podacima hrvatsko-engleski jezični dodiri s hrvatskim kao davaocem započinju 1600. godine s izrazom ban i traju sve do kraja 20. stoljeća. Zasad posljednji kroatizam lipa u engleski je ušao 1993. godine.

Svi su kroatizmi niske čestoće uporabe u suvremenom engleskom jeziku. Primjerice, prema OED-u, većina kroatizama koristi se od 0,0099 do 0,099 puta na milijun riječi, a među onima koji nisu zastarjeli najrjeđi je leksem palacinka. Nešto je češći tek leksem Yugoslav, njegova je pojavnost od jednom do deset puta na milijun riječi.

Brojni kroatizmi u engleskom pojavljuju se u višestrukim inačicama i množinskim oblicima, poput Ustashi Ustachi, Ustaci, Ustasha, Ustaša, Ustaše, Ustasi, Ustashis što svjedoči da se mnogi od njih nisu potpuno prilagodili engleskomu jeziku. Neki su, pritom, počesto zadržali obilježja izvornoga sustava slova hrvatskoj jezika, primjerice Skupština.

Opće je poznato da je engleski jezik preplavio svijet i da su njegove riječi usvojene u brojnim jezicima, ali je malo poznato da je engleski usvojio nekoliko desetaka kroatizama, tj. izraza za koje su engleski rječnici naveli da su ih posudili iz hrvatskog jezika ili hrvatskog i drugih jezika.

Da se to dozna pobrinuli su se jezikoslovci s Filozofskog fakulteta u Splitu Anđela Milinović Hrga i Siniša Ninčević u novom broju časopisa Rasprave.

Oni su analizirali hrvatsko-engleske jezične dodire u dvama engleskim rječnicima, britanskom Oxford English Dictionary (OED) i američkom Merriam-Webster Unabridged (MWU), te u američkom krškom leksikonu A Lexicon of Cave and Karst Terminology (LCKT).
Oni su pronašli 39 hrvatskih izraza. Abecedno su to: ban, banat, banovina, bilo, borek (burek), Bosniak, ethnic cleansing, Glagolitsa, gospodar, gusla, hanjar, hum, jama, kamenica, kolo, kuna, lipa, modal, Moho, Morlach, opanka, palacinka, pitta, polje, ponor, rakia, Skupština, slivovitz, struga, tamburitza, tesla, Uskok, Ustashi, uvala, vila, vrulje, Yugoslav, Zadruga i zurla.

Najveću skupinu posuđenica tvore egzotizmi te posuđenice iz stručnoga geomorfološkoga semantičkoga polja.

U engleski su kao egzotizmi usvojeni hrvatski izrazi iz skupine jela i pića (borek, palacinka, pitta, rakija, slivovitz), obuće i odjevnih predmeta (opanka), glazbala (tamburitza, gusle, zurla), narodnih plesova (kolo), titula i društvenih uređenja (ban, banat, banovina, zadruga) te novčane jedinice (kuna, lipa) i kulturološke posebnosti (Glagolitsa), napominju autori.
Anđela Milinović Hrga i Siniša Ninčević ističu da im je kriterij pri identificiranju kroatizama u izabranim rječnicima bio podatak iz rječničke natuknice da su oni u engleski ušli iz hrvatskoga, te napominju da analizirane posuđenice koji put imaju višestruko podrijetlo, to jest uz njih se bilježi da je riječ posuđena iz više jezika, među kojim je i hrvatski.

Evo nekoliko primjera. Imenica i pridjev Yugoslav posuđenica je iz hrvatskoga i srpskoga nastala prema etniku Jugoslaven, koji se osobito popularizirao u okviru djelovanja ilirskoga pokreta u prvoj polovici 19. stoljeća. Ušla je u engleski 1853. i od svih posuđenica jedina je višega stupnja čestoće u engleskome.

Imenica Skupština (uz oblik Skupshtina) ušla je u engleski 1847., navedeno je da je hrvatskoga podrijetla, označuje skupštinu Srbije i skupštinu Crne Gore, a prethodno je označivala i skupštinu Savezne Republike Jugoslavije. Izvori u kojima je riječ potvrđena glavninom se odnose na povijest Srbije, ali je zabilježena u svim hrvatskim rječnicima osim u Daničićevu, navode autori.

Za leksem borek burek navodi se višestruko podrijetlo, posuđen je 1830., dijelom iz turskoga, iz grčkoga, iz albanskoga te iz srpskoga i hrvatskoga.

U popisu kroatizama istaknuti su krški nazivi: hum, jama, kamenica, polje, ponor, uvala i vrulje.

Razlog tome je razvoj znanosti o kršu (karstologije), koja se u velikoj mjeri odvijala u drugoj polovici 19. stoljeća na dijelu dinarskog krša u današnjoj Sloveniji i u Italiji, a kasnije se širila i na ostale njegove dijelove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Oni se, dakle, javljaju i u drugim susjednim slavenskim jezicima: slovenskom, srpskom, bosanskom i crnogorskom.

– Za razliku od snažnijega prodora anglizama u hrvatski koji se intenzivira od sredine 20. stoljeća i traje do danas, opsegom najplodnije razdoblje posuđivanja iz hrvatskoga u engleski bilo je tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća, ističu autori.

Prema dostupnim podacima hrvatsko-engleski jezični dodiri s hrvatskim kao davaocem započinju 1600. godine s izrazom ban i traju sve do kraja 20. stoljeća. Zasad posljednji kroatizam lipa u engleski je ušao 1993. godine.

Svi su kroatizmi niske čestoće uporabe u suvremenom engleskom jeziku. Primjerice, prema OED-u, većina kroatizama koristi se od 0,0099 do 0,099 puta na milijun riječi, a među onima koji nisu zastarjeli najrjeđi je leksem palacinka. Nešto je češći tek leksem Yugoslav, njegova je pojavnost od jednom do deset puta na milijun riječi.

Brojni kroatizmi u engleskom pojavljuju se u višestrukim inačicama i množinskim oblicima, poput Ustashi Ustachi, Ustaci, Ustasha, Ustaša, Ustaše, Ustasi, Ustashis što svjedoči da se mnogi od njih nisu potpuno prilagodili engleskomu jeziku. Neki su, pritom, počesto zadržali obilježja izvornoga sustava slova hrvatskoj jezika, primjerice Skupština.