Zbog izraelskih zračnih napada glavna groblja u Gazi postala su opasna za pristup pa ožalošćene obitelji pokapaju svoje mrtve na neslužbenim grobljima iskopanim na praznim parcelama usred sve jače opsade koja je malu enklavu gurnula u humanitarnu katastrofu.
Gaza je pod izraelskim bombardiranjem od subote, kada je islamistička militantna skupina Hamas poslala stotine boraca kroz granične ograde u Izrael u krvavom pohodu iza kojeg je ostalo više od 1300 mrtvih, a deseci su odvedeni kao taoci. Izraelska odmazda s tisućama zračnih i topničkih napada ubila je više od 1400 Palestinaca, među poginulima su stotine djece (prema posljednjim podacima njih 447). U izraelskim napadima ranjeno je više od 6000 ljudi, a više od 218.000 protjerano iz svojih domova u skloništa u UN-ove škole.
Budući da je Izrael prekinuo sve vanjske opskrbe hranom, vodom, lijekovima, gorivom i strujom, postojeća humanitarna kriza u Gazi dosegnula je opasnu novu razinu gurajući 2.3 milijuna ljudi u enklavi u dodatnu bijedu. Glavno groblje mučenika u Han Junisu već je bilo puno mnogo prije nego što je ovaj rat donio novi pritisak za grobna mjesta. Kao i na mnogim drugim grobljima u Gazi, na ogradi visi natpis “Ovdje je pokop zabranjen”.
“Tijela moramo pokapati na prostoru između kuća ili na praznim parcelama koje su donirali vlasnici”, kaže Adel Hamada, volonter koji pomaže u pokopima u Han Junisu u južnoj Gazi.
Grobari su ondje još uvijek pokapali tijela unatoč zabrani, ali sada je to zbog bombardiranja nemoguće. Uz bolničke mrtvačnice, također pune tijela koja se neprekidno donose s mjesta bombardiranja, obitelji moraju pronaći druga mjesta gdje će pokopati svoje mrtve.
Obitelj Samur poginula je u srijedu navečer kada je pogođena njihova kuća u Han Junisu. Rođaci i prijatelji požurili su u mrtvačnicu kako bi pokupili osam tijela koja su spasioci već izvukli, a vjeruje se da još 10 tijela i dalje leži ispod ruševina obiteljske kuće. Njihova su tijela odvezena u kamionu prekrivena cvjetnim pokrivačima od bolnice do prazne parcele niz ulicu, a zatim poredana u bijelim pokrovima, od kojih je jedan umrljan krvlju, dok se stotine muškaraca mole u blizini.
Grobari lopatama bacaju zemlju iz dugog rova obilježavajući pojedinačne grobove betonskim blokovima. Muškarac jednom rukom drži glavu dok drugom miluje tijelo obavijeno pokrovom prije nego što ga polažu u grob, a žena stoji i plače.
“Ovo su naši rođaci”, rekao je Abdelaziz al-Fahem. “Ovo je civilna obitelj koju su izraelske snage bombardirale. To je pravi masakr”, dodao je.
Eksplozije odjekuju Gazom kroz noć. U Han Junisu skupina ljudi stoji u ruševinama preostalim nakon uništenja kuće u zračnom napadu. Tijelo žene umotali su u bijelu plahtu i odnijeli na nosilima kroz gomilu muškaraca i dječaka. Starija žena odjevena sva u crno teturala je uličicom i odjednom se srušila jaučući od bola.
Na drugom bombardiranom mjestu šestorica muškaraca trčala su ulicom noseći nosila s prašinom prekrivenim tijelom muškarca, iskrivljenih udova. Žena je vidjela tko je na nosilima i počela je vrištati.
U bolnici Al-Šifi u gradu Gazi, gdje su mnogi ljudi potražili utočište u nadi da će medicinska ustanova ostati sigurna od neprekidnog izraelskog bombardiranja, djeca proviruju kroz pokrivač improviziranog šatora. Skupine ljudi sjede razgovarajući ili leže na travi oko bolnice, a jedan dječak čvrsto spava na pokrivaču koristeći medicinsku masku za lice da pokrije oči.
Mala bosonoga djevojčica s modricama na licu sjedi uplakana na koljenu starije žene nakon što je njezina kuća pogođena. “Moja mama. Hoću svoju mamu”, ponavlja djevojčica. Ali žena je rekla da nitko ne zna gdje je njezina majka.
U blizini vozila hitne pomoći i dalje dovoze mrtve i ranjene. Uplakani muškarac izlazi iz automobila noseći tijelo malog djeteta, umotano u bijeli pokrov umrljan krvlju.
Nestašice, posebice električne energije, već stvaraju velike probleme.
“Dok Gaza gubi struju, i bolnice gube struju izlažući opasnosti novorođenčad u inkubatorima i starije pacijente na kisiku. Dijaliza bubrega prestaje, a rendgenske snimke se ne mogu snimati. Bez struje, bolnice riskiraju da se pretvore u mrtvačnice”, rekao je regionalni direktor Međunarodnog odbora Crvenog križa Fabrizio Carboni.
Mnogi od raseljenih sklonili su se u UN-ove škole. U jednoj je 14-godišnja Hanan al-Atar rekla da je izgubila jednog od svoja dva ujaka u bombardiranju. Oni su kuhali hranu kada su se udari pojačali i požurili su na sigurno. Njezin je ujak otrčao natrag kako bi obitelji donio nešto odjeće i poginuo je kad je njihova kuća pogođena, rekla je djevojčica. “Nema struje ni vode. Nismo sretni što živimo u ovoj školi. Kod kuće je bilo ugodnije”, rekla je.
